Spomenuta krunidba održana prije 70 godina bila je ona Charlesove majke, kraljice Elizabete II. Ceremonija koja se održala 2. lipnja 1953. godine vratila je dašak glamura u zemlju koja se oporavljala od rata.
Krunidba se održala u Westminsterskoj opatiji u Londonu, više od godinu dana nakon što je Elizabeta stupila na prijestolje zbog tradicije da od smrti monarha prođe odgovarajuće vrijeme.
Slavilo se diljem zemlje, a ta krunidba bila je prva koja se u potpunosti prenosila na televiziji.
Pripreme za jednodnevnu ceremoniju trajale su 14 mjeseci, a prvi sastanak Povjerenstva za krunidbu održao se u travnju 1952. godine. Jedan od detalja kojem je posvećena velika pažnja bila je i kraljičina haljina.
Krunidbena haljina kraljice Elizabete II. smatra se jednim od najvažnijih dizajnerskih komada 20. stoljeća. Izrada haljine naručena je u listopadu 1952. godine, a dolazak do finalnog proizvoda obilježilo je osam mjeseci istraživanja, dizajniranja i složenog vezenja.
Haljina je sadržavala cvjetne simbole zemalja Ujedinjenog Kraljevstva i drugih zemalja članica Commonwealtha.
Dizajnirao ju je Norman Hartnell, koji potpisuje i kraljičinu vjenčanicu i druge značajne kraljevske haljine iz toga razdoblja.
Jednog listopadskog poslijepodneva 1952. Njezino Veličanstvo Kraljica poželjela je da napravim haljinu koju će nositi na krunidbi. Jedva se sjećam što sam promrmljao kao odgovor. Kraljica je jednostavnim razgovornim tonom nastavila izražavati svoje želje.
Njezino Veličanstvo zahtijevalo je da haljina bude u skladu s onim kakva je bila i njezina vjenčanica i da materijal bude bijeli saten, napisao je Hartnell u svojoj autobiografiji "Srebro i zlato".
Za kraljicu je dizajnirao devet različitih verzija haljine, a ona se na kraju odlučila za dizajn koji sadrži cvjetne ambleme za svaku zemlju koja je tad bila pod njezinom vlašću.
Nakon što sam prikupio sav činjenični materijal koji sam mogao, povukao sam se u osamu Windsorske šume i tamo proveo mnoge dane praveći probne skice. Um mi je vrvio heraldičkim i cvjetnim idejama. Razmišljao sam o ljiljanima, ružama, margaretama i zlatnom žitu. Pomislio sam na nebo, zemlju, sunce, mjesec, zvijezde i sve nebesko što bi moglo biti izvezeno na haljini kojoj je suđeno da bude povijesna, prisjetio se godinama nakon povijesnog dana dizajner.
Kraljica je, kada je prihvatila konačni dizajn, imala i neke svoje ideje. Predložila je, između ostalog, vezove u raznim bojama, umjesto da su svi u srebru. Nakon toga kraljici je predstavljen konačni nacrt sa svim izmjenama. Haljinu su između ostalih krasili izvezena engleska ruža, škotski čičak, irska djetelina, list kanadskog javora, srebrna paprat s Novog Zelanda, cvijet lotosa iz Indije…
Svila od koje je haljina izrađena proizvedena je na farmi svile u Kentu, a tkala ju je tvrtka Warner&Sons iz Essexa.
Remek-djelo
Od samog početka cilj je bio da haljina bude povijesno remek-djelo savršeno za prigodu, pa se pazilo na svaki detalj. Složeni vez zahtijevao je sate i sate marljivog rada krojačica i vezilja, a konačni rezultat bila je bijela haljina od saten-svile kratkih rukava, sa srcolikim izrezom i prirodnim strukom te širokom suknjom.
Hartnell je uz haljinu dizajnirao i kraljičin colobium sindonis, jednostavan bijeli plašt koji britanski monarsi nose tijekom krunidbene službe. Plašt simbolizira odbacivanje svjetovne taštine i ogoljenost pred Bogom.
Na kraljičina ramena bio je pričvršćen i grimizni baršunasti plašt obrubljen s dva reda zlatne čipke, koji je na dan krunidbe iza kraljice nosilo šest osoba.
Kraljica je na dan krunidbe nosila tri različite krune, a svaka od njih imala je drugu svrhu tijekom dvosatne ceremonije.
