Na pozornici zagrebačkog HNK nakon 10 godina postavljeno je „Labuđe jezero“, najveći klasik među bijelim baletima. Ljubav koje Zagreb pokazuje prema baletu vidljiva je i prema uvijek rasporodanim predstvama među kojima je ulaznica za „Orašara“ bez premca najviše na listi najtraženijih

Nakon premijere Labuđeg jezera u koreografiji Vladmira Malkhova sasvim je sigurno da ćemo balet zavoljeti još više. Rasprodani termini do kraja sezone za ovaj maestralno postavljen i otplesan balet pokazuju ne samo da klasična umjetnost nije zaboravljena, već da se broj njome opčinjenih sve više povećava.

Labuđe jezero na pozornici HNK-a u Zagrebu - 14 Labuđe jezero na pozornici HNK-a u Zagrebu - 14 (Foto: Sandro Sklepić)

Desetominutni veličantveni aplauz i ovacije na premijernoj izvedbi ono je što ovakav balet na zagrebačkoj pozornici zaslužuje nakon svake izvedbe, jer ova bajkovita ljubavna priča prenesena koreografskom vizijom koreografa koji je u 24 verzije i sam plesao u „Labuđem jezeru“, na razini je svjetskih pozornica poznatih prema baletnim predstavama.

Danas sinonim za klasičnu baletnu umjetnost, “Labuđe jezero” popularnost je steklo tek nakon skladateljeve smrti, nakon izmjena koje su za sanktpeterburško kazalište 1896. koreografirali Marius Petipa i Lev Ivanov.

Galerija Labuđe jezero na pozornici HNK-a u Zagrebu Labuđe jezero na pozornici HNK-a u Zagrebu - 14 Labuđe jezero na pozornici HNK-a u Zagrebu - 13 +6 Labuđe jezero na pozornici HNK-a u Zagrebu - 7

Na tu se verziju oslanja većina inscenacija toga “najpopularnijeg bijelog baleta”, pa se tako na njih, i jednu staromoskovsku izvedbu, oslonio i Malakhov, proslavljeni ukrajinski plesač i koreograf, kojemu je to prva suradnja sa zagrebačkim HNK-om i prva interpretacija “Labuđeg jezera” nakon što je sam u njemu nastupio u 24 verzije.


No, Malakhov se odlučio na neke preinake u glazbenom smislu, što je odmah tražilo i neka drugačija koreografska rješenja pa tako u najnovijoj HNK-ovoj produkciji toga djela ima i dosta novoga – ponegdje su od originala ostavljeni samo detalji, treći je čin potpuno drugačiji s iznimkom pas de deuxa, koji je Petipaino rješenje, dok je nekim ulogama otvoreno više prostora.

Priča je poznata – proslava je rođendana princa Siegfrieda; mladi su okupljeni u zabavi i plesu, zabavlja ih Dvorska luda, dolazi i Kraljica. Na dvorskoj svečanosti princu se predstavljaju najljepše princeze iz mnogih zemalja, no princ ni za jednu nije zainteresiran. Iznenada nebom prelijeće jato labudova koje zaokupi njegovu pozornost pa naoružan samostrelom kreće za njima u lov prema jezeru.

Tamo zli čarobnjak Rotbard, napola čovjek a napola ptica, začaranima drži brojne prelijepe djevojke, među kojima i otetu princezu Odettu, sve pretvorene u labudove i osuđene da žive životom ptice na obali njegova jezera. Djevojke samo noću poprimaju lik djevojaka-labudova. Obasjane mjesečinom ugleda ih Siegfried i smjesta se zaljubi u Odettu.

Ona mu odaje tajnu, čarolija koja ju je zarobila nestat će samo ako sretne čovjeka koji će joj zauvijek darovati svoje srce i svoju riječ nikada neće pogaziti.

Posve siguran kako je pronašao pravu, princ se kune na vječnu ljubav i obećava da će joj ostati vjeran do kraja života.

No, Rotbart, odlučan to spriječiti, nepozvan dolazi na službenu dvorsku ceremoniju proslave prinčeva rođendana zajedno sa svojom kćeri Odilijom koja, odjevena u crno, izgleda poput negativne zrcalne slike zavodljive labuđe princeze.

U galeriji pogledajte fotografije s izvedbe "Labuđeg jezera" u kojem Odette i Odiliju utjelovljuje Miruna Miciu. Ulogu Siegfrieda pleše Andrea Schifiano, dok je na premijernoj izvedbi Rotbarta utjelovio Guilherme Gameiro Alves.

Labuđe jezero na pozornici HNK-a u Zagrebu - 9 Labuđe jezero na pozornici HNK-a u Zagrebu - 9 (Foto: Sandro Sklepić)

 

 

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju