Lea Deutsch, hrvatska dječja glumica židovskog podrijetla čiji je život tragično prekinut u stočnom vagonu kada joj je bilo 16 godina, svima nam je podsjetnik i lekcija o režimima iz prošlosti koji nikada više ne smiju zaživjeti. Prisjećamo se priče o djevojčici koju nazivaju hrvatskom Anne Frank, a zbog njezina izvanserijskog talenta i hrvatskom Shirley Temple.
Nanese li vas put u zagrebačku Gundulićevu ulicu ispred broja 29, nasmiješite se, napravite okret i – naklonite.
Jer upravo je to pred publikom koja joj je oduševljeno klicala radila Lea Deutsch, najmlađa glumica koja je stala na daske zagrebačkog HNK-a, a koja je sa svojom obitelji živjela u stanu u Gundulićevoj.
No Lein let među zvijezdama i svjetska karijera koju su mnogi predviđali ovom čudu od djeteta grubo su prekinuti 1941., kada je 16-godišnja Lea odvedena u koncentracijski logor Auschwitz.
Sjedila je nepomično na klupi nasuprot HNK-a odjevena u kaput uzorka riblje kosti s našivenom žutom Davidovom zvijezdom, gotovo je prekrivajući rukom i satima gledala u zgradu u kojoj je nekoć bila zvijezda, a sada nije smjela ni ući u nju.
Lea Dragica Deutsch (u to vrijeme prezime se pisalo i Dajč) rođena je prije 92 godine u Zagrebu, a na daske HNK-a prvi put stala je s pet godina kao članica kazališne skupine Dječje carstvo.
Prva njezina uloga bila je uloga Priske u predstavi "Graničari" Josipa Freudenreicha, a potom su uslijedile brojne uloge u dječjim predstavama poput "Pred izlazak sunca" G. Hauptmanna i "Sestra Beatrice" M. Maeterlincka.
Lea je vrlo brzo očarana publiku svojim glumačkim, ali i plesnim talentom. Izvanredna umješnost priskrbila joj je nadimak hrvatska Shirley Temple, koja je u isto vrijeme bila dječja zvijezda u Hollywoodu.
Tito Strozzi, hrvatski glumac, redatelj i pisac, za malu je Leu napisao, a Josip Deči, pionir filmske glazbe u Hrvatskoj, uglazbio operetu "Čudo od djeteta".
Zbog priprema za operetu Lea je odbila poziv francuske filmske tvrtke Pathé u Pariz, koja je prepoznala talent zagrebačke djevojčice te su željeli da dođe na jednogodišnji boravak u Pariz i ondje uči francuski jezik.
Jedno od sjećanja na tragičnu dječju zvijezdu Leu Deutsch jest i njezino pismo za koje se pretpostavlja da je napisano sredinom 1930-ih. U pismu sa žigom odvjetničke kancelarije njezina oca, upućenom upravi HNK-a u Zagrebu, Lea je napisala:
Pošto je moja mama rekla da ću još ovu sezonu igrati, to ću još držati. A druge sezone neću više igrati. Tražite si drugu curicu. Ja neću više igrati zato jerbo me preveć gnjave na probama. Srdačno Vas pozdravlja Lea Deutsch.
DJEČJA LJUBAV RELJE BAŠIĆA
Zadnji nastup Lea je ostvarila vodeći scenski prikaz Šahovska igra u HNK-u 15. ožujka 1941. godine.
S osnutkom NDH-a Lea viša nije smjela glumiti te joj je bio zabranjen pristup HNK-u. Koliko je Lea čeznula za kazališnim daskama, svjedočio je glumac Relja Bašić, koji je na promociji knjige "Lea Deutsch – zagrebačka Anna Frank" Pavla Cindrića ispričao prizor koji mu se zauvijek urezao u pamćenje:
Sjedila je nepomično na klupi nasuprot HNK-a odjevena u kaput s našivenom žutom Davidovom zvijezdom, gotovo je prekrivajući rukom i satima gledala u zgradu u kojoj je nekoć bila zvijezda, a sada nije smjela ni ući u nju.
Lea Deutsch, kao i Anne Frank, postala je simbol borbe protiv nacizma. Obje su imale 16 godina kada su umrle kao žrtve holokausta.
Koliko ga je ova djevojčica očarala, Relja Bašić otkrio je priznanjem da je u Leu bio zaljubljen.
U nadi da će izbjeći progon, Lea i njezina obitelj, otac Stjepan, majka Ivka i brat Saša prešli su na katoličanstvo, a Leina mama za svoju je kćer od Ante Pavelića molila i status arijevke zbog velikog doprinosa hrvatskoj kulturi. No ništa ih nije uspjelo spasiti.
Ustaške vlasti naložile su u noći 3. svibnja 1943. godine uhićenje svih Židova u Zagrebu koji su dotad uspješno izbjegavali zloglasne logore – njih 1700, uključujući Leu Deutsch, njezinu majku i brata. Lein otac spasio se skrivajući se na zaraznom odjelu u bolnici Sestara milosrdnica.
Na putu za Auschwitz, u stočnom vagonu u kojem je bilo 75 ljudi, na šestodnevnom putu bez vode i hrane, 15-godišnja Lea Deutsch je umrla. Njezini mama i brat umrli su u logoru. Tata je preminuo 1959. u Zagrebu i pokopan je na židovskom dijelu groblja na Mirogoju. Na njegovu grobu stoji i Leina slika...
A vi, ako zastanete pred brojem 29 zagrebačke Gundulićeve ulice, zaplešite i zapjevajte baš kao što je to voljela raditi mala Lea – jer želja za srećom i ljubavi glavno su oružje protiv mržnje i zla.
Lea Deutsch, kao i Anne Frank, postala je simbol borbe protiv nacizma. Obje su imale 16 godina kada su umrle. I obje će nam zauvijek biti podsjetnik na prošlost koja se više ni u kojem kutku svijeta nikada ne smije ponoviti.
Gledajući u mnogo navrata žutu zvijezdu na svome kaputiću zbog koje više nije smjela ići u školu i kazalište, Lea Deutsch nije shvaćala što je pogrešno napravila. Ne, ona nije baš ništa pogrešno napravila. Drugi su joj oteli djetinjstvo.
No i u posljednjim trenucima svog života vjerovala je da će sve proći; ni sekunde nije dvojila o tome da će ponovno zasjati na pozornici. Pokažimo joj da i dalje sjaji među nama.
