Mara Bratoš je izložila seriju fotografija 'Lučki gradovi' na kojim aje predstavila luke u Rijeci, Splitu, Trstu, Pločama i Dubrovniku. To je bio dobar povod upitati brojne osobe iz javnog života troše li na umjetnine te koliko osjete energiju umjetnikovog rada
Svjetske luke impresionirale su Maru Bratoš pa je odlučila jadranskim lukama udahnuti novi život. Iako smo od Mare navikli na sasvim drugačije fotografije, ovu je ideju pronašla u djetinjstvu jer joj je otac bio pomorac. Umjetnica priznaje da je kriza i recesija u umjetnosti uvijek prisutna.
'Mislim da je umjetnicima na ovim područjima jako teško cijelo vrijeme. Umjetnost nije na cijeni koliko bi trebala, nije vrednovana', tvrdi Mara.
A da nije na cijeni potvrdili su i osobe iz javnog života koje vuglavnom ne troše na umjetnost.
'Ja po svojim zidovina ništa ne vješam. Ne kupujem te stvari. To su uglavnom moji prijatelji pa se samo zamijenimo. Ne kupujem umjetnost na taj način', izjavio je Saša Šekoranja.
Saša Joka se pak žali na skupoću kvalitetnih stvari: 'Ne kupujem nažalost često. Oni komadi koje želiš najčešće su najskuplji. Tu je razmjer između mogućnosti i želja.'
Neki pak imaju sreće da naslijede umjetnike, kao što je to slučajh s Damirom Markovinom: 'Neke umjetnine imam doma, ali to sam uglavnom nasljedio od uže i šire rodbine.'
Kakvo je mišljenje Jelene Perčin, Ivane Popović, Nenada Korkuta i Jadranke Đokić saznajte u video prilogu.
