Druženje portala Zadovoljna.hr i predstavljanje nove sezone projekta Zadovoljna akademija okupilo je brojne inspirativne žene, a među njima bila je i pjevačica Maja Bajamić. Pobjednica pete sezone showa 'Tvoje lice zvuči poznato' otkrila nam je što je nju osnaživalo u najkriznijim trenucima života i zbog čega žene kao bića voli više od muškaraca.
Moje sudjelovanje u showu 'Tvoje lice zvuči poznato' u svakom pogledu bilo je izlaženje iz zone vlastite sigurnosti i ugode u kojoj svi rado obitavamo. Međutim, umjetnost ne dozvoljava zonu komfora kao ni stagnaciju i odlučila sam se s puno hrabrosti i zadovoljstva na izazov, ući u tuđe cipele, tuđu kožu, tuđi vokal, tuđe tijelo i duh, kaže nam Maja Bajamić kojoj su takva odlučnost, ali i marljivost i predanost donijeli pobjedu u showu "Tvoje lice zvuči poznato".
S Majom smo se družili na predstavljanju nove sezone projekta Zadovoljna akademije čiji je cilj osnaživanje žena i poticanje na cjeloživotno učenje. Maja itekako dobro zna koliko su snaga i hrabrost važni za uspjeh, ostvarivanje ciljeva i neodustajanje. Važno je i riješiti se straha od nečeg novog u čemu se još nismo okušali.
Svoje srce Maja Bajamić slušala je i kada je kao osnovnoškolka počela volontirati. Danas je volonterka udruge 'Jak kao Jakov' koja pomaže djeci oboljeloj od malignih bolesti
Strah je najveći neprijatelj i jedina osoba koja nas koči u životu smo mi sami u 99 posto slučajeva, naglašava Maja pa poticajno dodaje:
Život je ženama zadao više zadataka nego muškarcima, pozvane smo na veće izazove kao duhovna bića i same sebi moramo priznati koliko smo zapravo sposobne, moćne i dati si na važnosti.
Jako je bitno da se žene međusobno ohrabruju da bi se kao rod i kao skupina ojačale u društvenom pogledu. Žene kao bića volim više od muškaraca. Mislim da su moćnije od muškaraca i pozvane da rade revolucije, da ustanu. Mi zapravo vodimo sve samo to sebi ne želimo priznati. Još smo u nekakvim društvenim okvirima koje treba razbijati, ali radimo na tome da sve dođe na svoje.
Ne volim izjavu 'žena je ženi vuk' jer mislim da samo ranjena žena može drugoj ženi biti vuk. Tu smo da jedne druge bodrimo, tješimo i podržavamo. Apsolutno podržavam svaku ženu koja želi nešto promijeniti u svome životu, a možda ju je strah i propitkuje se što će tko reći.
Postoje društveni okviri u koje smo postavljeni, na sreću ja takve okvire ne živim, odbijam ih živjeti i ohrabrujem žene u svojoj i drugim strukama da se izdignu iznad takvih stvari i da slijede svoj unutarnji impuls, to je uvijek najbolje.
Maja priznaje da se do svoje 26. godine već puno puta našla pred zidom ili vratima koja se nisu otvorila, ali uvijek ju je vodio unutarnji duh koji je znao da ako se nisu otvorila, nisu bila njena vrata. U najkriznijim situacijama, iz života u kojem se borila od rane dobi, našla je motiv da bude još bolja.
Svaki neuspjeh doživljavala je kao poziv da bude bolja, a ne kao neuspjeh. Tako je doživljavala i svoju bolest, tešku astmu od koje je oboljela kao mala djevojčica.
Sebe nikad nisam doživljavala kao drugačiju, kao bolesnicu, kao nekog tko je slab. Bila sam jako ljuta na astmu kao bolest, ali sam na nju gledala kao na izazov. Nikad prijatelji nisu znali što je sve u mojoj glavi dok se igramo. Kad bi se dogodio napad i kad bih završila na hitnoj na injekcijama i infuziji, živjela sam s time, ali to nije bilo moje. Astmu sam doživljavala kao prtljagu koju vučem sa sobom, ali želim pronaći mjesto gdje ću je odložiti zauvijek, priča.
"NAJLJEPŠE JE ČINITI DOBRO ZA DRUGE"
Upravo izlazak iz zone komfora omogućio joj je zdravlje jer se počela baviti sportom koji po svim karakteristikama njene bolesti nije smjela trenirati - džudom, koji podrazumijeva prašnjave strunjače, bose noge, znoj. Prije džuda trenirala je odbojku na koju ju je upisala mama jer su tamo bili puno bolji uvjeti za vježbača s astmom.
U trenutku kad je bila spremna sama donositi neke odluke, pobjegla je tamo gdje ju je srce vodilo – na džudo.
Svoje srce slušala je i kada je kao osnovnoškolka počela volontirati, a volontiranje se nastavilo i u srednjoj medicinskoj školi. Danas je volonterka udruge "Jak kao Jakov" koja pomaže djeci oboljeloj od malignih bolesti.
Uvijek sam se u životu osjećala pozvanom da pomažem drugima.
Kad si bolestan kao mali, razvijaš ogromnu empatiju prema bilo kome tko trpi bolove. Najljepše je činiti dobro za druge. Osjećaj kada pomažeš nekome ravan je onome kao da spašavaš svijet. Teško je opisati koliko je značajna ljubav koju primiš od te osobe, a koja te oslobađa, čini boljom osobom i daje ti krila za daljnji napredak i rast, ističe.S Majom Bajamić družili smo se na predstavljanju nove sezone projekta Zadovoljna akademije čiji je cilj osnaživanje žena i poticanje na cjeloživotno učenje
Unutarnji mir i snagu pronalazi i u meditaciji koju preporučuje svakome.
Odvojite 15 minuta za vlastite misli, smirujuću glazbu, molitvu, otiđite u prirodu, sastavite se sa samima sobom i zavolite se. Svi mi želimo biti voljeni, ali ljubav dolazi od nas. Prvo dolazi ljubav prema nama samima, a onda i za sve ostale, poručuje. Zavoljeti sebe znači i prihvatiti vlastito tijelo i izgled.
Bilo je situacija u Majinu života kada bi došla na snimanje, a oko nje su svi bili opterećeni izgledom i na kavi pričali koliko se netko udebljao.
Za mene je to tužno jer to nisu teme o kojima želim razgovarati. Ako se osjećaš dobro u svome tijelu, takve priče su suvišne.
Ima toliko mršavih, buckastih, žena srednje građe, s oblinama, i meni je ta različitost divota. Mislim da su žene lijepe i uvijek možemo biti još bolje, ali u suglasnosti sa svojim unutarnjim bićem, poručuje Maja koja se ne pridržava strogih dijeta već jednostavno pokušava jesti zdravo.
Nemam striktno određeno što jedem, ne brojim koliko sam unijela proteina i slično. Postoje dani kada pojedem više, kada pojedem manje, kada si priuštim burek u 19 sati. Jednostavno slušam svoje tijelo, kaže Maja Bajamić.
