Zabranila bih riječ „treba“ i sve njezine varijacije kad je riječ o odgoju djece jer kao da implicira da nismo dovoljno dobri. Pardon, dobre. Jer ne vidim muškarce kako se nešto grizu što nešto trebaju oko djece, a ne stižu.
Sjednete na kauč iscrpljeni nakon cijelog dana na poslu, kuhanja ručka i koječega, a onda vam padne na pamet:
„Trebala bih sutra odvesti malu na šišanje.“
„Trebamo se naručiti u zubara.“
„Trebam presložiti staru robicu.“
„Trebala bih…“ nastavite listu. Znam da je imate u glavi.
Sve majke imaju te „trebam ovo i ovo“ napraviti. Zadacima nikad kraja.
Ali nije samo stvar konkretnih zadataka..
„Trebam manje raditi da budem više s djecom.“
„Trebala bih svaki dan skuhati juhu.“
„Ne bih trebala vikati kad me naljute.“
„Ne bih im trebala dozvoliti da toliko vise na mobitelu.“
Puno je trebanja i netrebanja kojima se opterećujemo i kao da važemo jesmo li dovoljno dobre u majčinstvu ili ne.
Kao prvo, ne trebate vi ništa osim dati ljubav i pažnju svom djetetu. Posebno se ne trebate gristi jer nešto niste stigle ili napravile „onako kako treba.“ Jer tko je uopće rekao da nešto treba samo na jedan način? Tko je uostalom toliko savršen da nikad ne griješi?
Pustite mame u mamećim grupama i Facebook komentarima koje se sablažnjavaju jer je neka druga mama nešto rekla ili napravila što one, svetice, tobože ne bi nikad. Nagledali smo se svi lažnih brakova, veza, pa i lažnih dobrih mama. To što se netko predstavlja kao idealan roditelj apsolutno ne znači i da jest. Ili da može shvatiti vas u točno određenom trenutku.
Uvijek pospremljen stan nije odlika savršene mame.
Uvijek skuhana domaća juha nije odlika savršene mame.
Možda umorne mame koja se savršeno trudi, ali nikako ne savršene mame.
Ponekad ćete se uhvatiti da se grizete jer nešto trebate. Možda jedino trebanje koje valja uzeti u obzir jest ono ne-trebanje. Kad nešto naučite kako ne raditi, kad zbog toga izrastete u veću i bolju osobu, koja je ujedno i majka. No ne grizite se ako koristite „trebanja“. Umjesto toga, lagano vježbajte druge riječi i fraze:
„Ovo bi bilo ok…“
„Ovo mi je dosta važno.“
„Nekad bih mogla…“
Planirajte.
Ako planirate, svjesniji ste vremena i mogućnosti. Lakše ćete neke stvari ubaciti ili izbaciti iz plana.
Bez plana i rasporeda, vrlo brzo se dogodi kaos jer imamo samo 24 sata dnevno na raspolaganju, a želja i trebanja za njih barem 48.
Dodijelite suprugu konkretnu ulogu.
Suprug nije tu da vam „pomaže.“ Nismo se udale za asistente, nego za ravnopravne partnere. Jednostavno mu recite da on na sebe treba preuzeti to i to, objasnite mu zašto je to važno i kako da najlakše to napravi, ali dalje od toga ne brinite.
„Ali on baš tada ima nešto…“ izgovor nije dobar. I vi imate nešto.
Prihvatite pomoć.
Ako imate mogućnost da vam netko pomogne, angažirajte ili prihvatite pomoć. ne trebamo biti žrtve da bismo bile dobre mame. Nije sramota ni pitati ni uzeti pomoć, niti će vam itko dati medalju jer ste sve sami napravili.
Prošlost ostavite u prošlosti.
Ako se grizete jer ste djetetu dozvoljavali da previše vremena provodi ispred televizora i sad ono zbog toga ima posljedicu u obliku smanjene koncentracije, povećanja tjelesne težine ili loših ocjena, stanite!
Od grižnje savjesti i plakanjem nad prošlosti nema koristi.
Umjesto „Trebala sam mu kontrolirati vrijeme ispred TV-a“ sami sebi recite „Bila sam opuštena oko TV-a jer mi je tada trebalo vrijeme za obaviti xy. Sada ćemo se dogovoriti o drugom rasporedu.“
Budite nježne prema sebi. Jedine osobe koje vam mogu reći jeste li dobra majka su vaša djeca. A ona mogu bez puno toga što vi mislite da trebate.
