Učenje djece na kahlicu često kod roditelja izaziva veliku tjeskobu. Mnogi to vide kao neko natjecanje – što se ranije njihovo dijete nauči na kahlicu, smatraju da je pametnije, a oni bolji roditelji. To je, naravno, potpuna besmislica!

Ako pokušavate dijete naučiti na kahlicu prije nego je ono spremno, to je izvrstan recept za frustracije i traumatiziranost djece.

Sve se događa u svoje vrijeme. Što se manje borite protiv toga, to bolje za vas i vaše dijete. Vaše će dijete biti spremno za to jednog dana i tada će čitav proces biti mnogo lakši i manje stresan. Ne uspoređujte svoje dijete sa susjedovim djetetom. To ništa ne dokazuje!

Svako je dijete drugačije i u tome je čar. Naučite to cijeniti. Većina djece djece počne učiti na kahlicu oko druge ili treće godine, iako ima iznimaka koje već to savladaju sa 20 mjeseci. Dječacima u pravilu treba duže da nauče ići na kahlicu nego djevojčicama. Gotovo sva djeca nauče sama ići na zahod do četvrte godine, iako se mokrenje u krevet može nastaviti i do pete godine kod otprilike 10% djece. Nema potrebe da žurite sa tim, jer bi se mogli suočiti sa drugim težim problemima.

Bez obzira na to morate se potruditi da pripremite dijete na kahlicu. Evo nekoliko znakova koji će vam pokazati da je dijete spremno za kahlicu i kako im pomoći u navikavanju.

1. Prije nego počnete navikavati dijete na kahlicu, važno je da upoznate dijete sa dijelovima tijela, njihovim funkcijama i nazivom koji ćete koristiti za obavljanje nužde (najčešće “pipi” ili “kaka”).

2. Iako se neki protive ovom, nije loše da dijete vidi roditelja, po mogućnosti istog spola, kako koristi WC. Na taj način će dijete shvatiti da je to nešto prirodno, a neće, kako neki tvrde, traumatizirati dijete. Pričajte o tome kao o stvari koju rade odrasli. Ovo će pripremiti vaše dijete prvo na kahlicu, a zatim i na veliki WC. Ovo će pomoći u učenju jer sva djeca žele raditi ono što rade odrasli. Možete dozvoliti djetetu da pusti vodu da se navikne na cijeli proces.

3. Kako se približava vrijeme za učenje na kahlicu, izvadite kahlicu van i ostavite je na vidnom mjestu. Recite onda djetetu što je to i za što služi. Ali nemojte ga siliti odmah da sjedne. Samo mu recite za početak da će je koristiti jednog dana.

Potražite slijedeće znakove spremnosti:

1. Kako bi pomogli djetetu da vam kaže da li je suho ili mokro, možete pokazati pelenu čim se popiški. Da učvrstite ideju kako je lijepo biti čist i suh, čim prije promijenite pelenu, bez obzira da li ste to sami primjetili ili vam je dijete reklo. Isto tako pohvalite dijete kad vam kaže da mu trebate promijeniti pelenu.

2. U početku, djeci je teško fizički podnijeti sjedenje na kahlici. Nisu stabilni i mogu pasti s nje. Također ne dobivaju dovoljno upozorenja da bi im se mogla dogoditi nezgoda, što može dovesti do frustracije prilikom odlaska u kupaonicu i skidanja odjeće. Ako vam se to dešava, bolje da pričekate još koji mjesec.

3. Može li pratiti vaša uputstva i instrukcije? Može li vas na primjer poslušati i uzeti list toaletnog papira i baciti ga u WC? Ako ne može ili ako tvrdoglavo odbija, tada prije trebate riješiti taj problem.

4. Da li ste primjetili znakove kontrole mjehura i crijeva? Na primjer, da li dijete redovito obavlja veliku nuždu u isto vrijeme? Da li mu je stolica čvrsta i uredna? Može li ostati suho nekoliko sati i budi se suho nakon spavanja? Ako ne može, još nije u stanju dovoljno dugo izdržati da stigne do WC-a. S druge strane, ne dozvolite da se dijete napreže ili osjeća bol dok se pokušava suzdržati jer to može dovesti do cijelog niza problema kojih ćete se teško riješiti.

5. Kao dio pripreme za navikavanje na kahlicu, uklonite vašem djetetu sve negativne primisli o kahlici. Neka se djeca boje puštanja vode ili da će upasti u WC. Prije svega morate to riješiti. Vaše se dijete treba radovati danu kada će savladati odlazak na WC poput odraslih.

Ako želite sami inicirati učenje, ostavite djetetu pelenu, ali počnite ga u određenim intervalima stavljati na kahlicu i ostavite ga malo sjediti, čak i ako ne obavi nuždu. Ovo radite nekoliko tjedana i većina djece tada sama počne tražiti da ide na zahod, a nuždu koju su do sada obavljali u pelene, rade u kahlicu. Nemojte se obeshrabriti ako ovo ne profunkcionira odmah, jednostavno se vratite nazad na pelene. To znači da dijete još nije spremno i morat ćete još pričekati. Ako stvarno imate sreće, možda imate jedno od djece koje jednostavno odbija nositi pelene i želi obaviti nuždu u kahlicu. Budite spremni na povremene nezgode na početku. Često se dešava da napravite jedan korak naprijed, dva koraka unatrag. Baš kada pomislite da ste vi i kahlica pobijedili, dijete odjednom počne opet tražiti pelenu. To nije neuobičajeno i ako stvarno inzistiraju na peleni, stavite mu opet i počnite iznova kroz dan-dva pitajući dijete da li želi opet na zahod. Samo nemojte prisiljavati dijete, ako ono samo nije spremno.

Ako ste dobro obavili sve pripreme, nećete imati prevelikih poteškoća sa navikavanjem djeteta na kahlicu. Upamtite da morate nagrađivati djetetov uspjeh, ali ga ne smijete kažnjavati za neuspjeh.