Sramežljivost je 'bolest' suvremenog društva. Riječ je o'sklonosti izbjegavanju društvene interakcije i o sklonosti izbjegavanju da se prikladno sudjeluje u društvenim situacijama. Pročitajte koji su uzroci sramežljivosti i koje pogreške u odgoju pogoduju razvoju

Sramežljivost je naša generalizirana reakcija straha, reakcija na sliku koju o osobama ili situacijama imamo u svojoj glavi, odnosno doživljaj vezan za nas osobno.

Pojavljivanje sramežljivosti

Najjednostavniji oblik sramežljivosti pojavljuje se već kod jednogodišnjih beba. Ovu sramežljivost smatramo prirodnom i pripisujemo je prirodnom oprezu dojenčadi prema nepoznatim licima.

Sramežljivost se u pravom smislu riječi pojavljuje oko četvrte ili pete godine djetetova života. No, u toj dobi je riječ o primitivnoj sramežljivosti jer petogodišnje dijete nije dovoljno zrelo da razumije osjećaj neugode koja predstavlja svijest o samopredstavljanju.

Prava sramežljivost se razvija tek oko osme godine, a svoj vrhunac dostiže u doba puberteta, a potom dolazi do opadanja njezine razine.

Razvoju sramežljivosti kod djece rane dobi pridonosi i vrsta odgoja. Četiri su osnovne pogreške u odgoju koje pogoduju razvoju sramežljive osobe.

Najizloženija razvoju sramežljivosti su djeca koja imaju dobru komunikaciju s odraslima, ali ne i s vršnjacima, izrazito nadarena djeca, jedinci, visoko reaktivna djeca, djeca koja žive u izoliranim sredinama siromašnim socijalnim kontaktima, djeca s posebnostima tedjeca koja dolaze iz disfunkcionalnih obitelji. Sramežljivost uključuje strah, plašljivost, povučenost i nepričanje.

Uzroci sramežljivosti

Narušavanje privatnosti - ukoliko osoba s kojom razgovaramo naruši naš socijalni, osobni i posebice intimni prostor, tj. ako nam se previše približ.

Upadljivost – ukoliko nam se pridaje premalo ili previše pozornosti ili ako smo u grupi u kojoj smo po nečem jedini (jedina ženska osoba u muškom društvu).

Postupci drugih ljudi – ako nas drugi zadirkuju ili pretjerano hvale.

Osobni postupci – ako nešto krivo izgovorimo ili čujemo neugodno pitanje.

Razvoju sramežljivosti kod djece rane dobi pridonosi i vrsta odgoja. Četiri su osnovne pogreške u odgoju koje pogoduju razvoju sramežljive osobe:

- prezaštićivanje - roditelji ne dopuštaju djeci da sama rješavaju neke svoje probleme s vršnjacima ili obvezama, život roditelja vrti se samo oko djeteta, a dijete postaje etiketirano od strane druge djece kao 'mamina maza'

- strog i hladan odnos - ne pruža priliku djetetu da nauči kako stupati u interakciju s vršnjacima i drugom djecom te kako prepoznati i imenovati osobna emocionalna stanja i emocionalna stanja drugih - dijete ne razvija emocionalnu inteligenciju

- perfekcionizam - roditelji preko djeteta žele ostvariti neke svoje neispunjene ambicije, a dijete da bi ugodilo roditeljima ne želi prihvatiti osobno pravo na pogrešku i ne priznaje sebi ništa manje od savršenstva

- uvjetovana ljubav - manifestira se kroz poticanje ili motiviranje djeteta na nešto pomoću emocionalne ucjene ('mama te neće voljeti/bit će žalosna ako…').

Svaka od ovih pogrešaka, koje roditelji često čine nesvjesno, narušava privrženost između djeteta i roditelja, nemogućnost ostvarenja normalnih odnosa s drugim osobama te pogoduju razvoju sramežljivosti i nesigurnosti kod djeteta.

Nepoznavanje osjećaja sigurnosti, ugode, ljubavi i povjerenja u dječjoj dobi od strane roditelja doživotno može obilježiti dijete i ostaviti trag na njegovim kontaktima s okolinom u budućnosti.

Zato je važno pravovremeno prepoznati sramežljivost kod sebe i drugih, učiti kako prihvaćati mane i svijest o vrlinama, biti prirodan, biti ono što jesmo, učiti od drugih, učiti prihvatiti odbijanje, neuspjeh i sl.

Cilj borbe protiv sramežljivosti nije biti i postati savršen, bezgrešan ili nemilosrdan, već naučiti kako kvalitetnije i sretnije živjeti.

Više pročitajte na www.moj-vrtic.com.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju