Sramežljivost je naša generalizirana reakcija straha, reakcija na sliku koju o osobama ili situacijama imamo u svojoj glavi, odnosno doživljaj vezan za nas osobno.
Pojavljivanje sramežljivosti
Najjednostavniji oblik sramežljivosti pojavljuje se već kod jednogodišnjih beba. Ovu sramežljivost smatramo prirodnom i pripisujemo je prirodnom oprezu dojenčadi prema nepoznatim licima.
Sramežljivost se u pravom smislu riječi pojavljuje oko četvrte ili pete godine djetetova života. No, u toj dobi je riječ o primitivnoj sramežljivosti jer petogodišnje dijete nije dovoljno zrelo da razumije osjećaj neugode koja predstavlja svijest o samopredstavljanju.
Prava sramežljivost se razvija tek oko osme godine, a svoj vrhunac dostiže u doba puberteta, a potom dolazi do opadanja njezine razine.
Razvoju sramežljivosti kod djece rane dobi pridonosi i vrsta odgoja. Četiri su osnovne pogreške u odgoju koje pogoduju razvoju sramežljive osobe.
Najizloženija razvoju sramežljivosti su djeca koja imaju dobru komunikaciju s odraslima, ali ne i s vršnjacima, izrazito nadarena djeca, jedinci, visoko reaktivna djeca, djeca koja žive u izoliranim sredinama siromašnim socijalnim kontaktima, djeca s posebnostima tedjeca koja dolaze iz disfunkcionalnih obitelji. Sramežljivost uključuje strah, plašljivost, povučenost i nepričanje.
Uzroci sramežljivosti
Narušavanje privatnosti - ukoliko osoba s kojom razgovaramo naruši naš socijalni, osobni i posebice intimni prostor, tj. ako nam se previše približ.
Upadljivost – ukoliko nam se pridaje premalo ili previše pozornosti ili ako smo u grupi u kojoj smo po nečem jedini (jedina ženska osoba u muškom društvu).
Postupci drugih ljudi – ako nas drugi zadirkuju ili pretjerano hvale.
Osobni postupci – ako nešto krivo izgovorimo ili čujemo neugodno pitanje.
Razvoju sramežljivosti kod djece rane dobi pridonosi i vrsta odgoja. Četiri su osnovne pogreške u odgoju koje pogoduju razvoju sramežljive osobe:
- prezaštićivanje - roditelji ne dopuštaju djeci da sama rješavaju neke svoje probleme s vršnjacima ili obvezama, život roditelja vrti se samo oko djeteta, a dijete postaje etiketirano od strane druge djece kao 'mamina maza'
- strog i hladan odnos - ne pruža priliku djetetu da nauči kako stupati u interakciju s vršnjacima i drugom djecom te kako prepoznati i imenovati osobna emocionalna stanja i emocionalna stanja drugih - dijete ne razvija emocionalnu inteligenciju
- perfekcionizam - roditelji preko djeteta žele ostvariti neke svoje neispunjene ambicije, a dijete da bi ugodilo roditeljima ne želi prihvatiti osobno pravo na pogrešku i ne priznaje sebi ništa manje od savršenstva
- uvjetovana ljubav - manifestira se kroz poticanje ili motiviranje djeteta na nešto pomoću emocionalne ucjene ('mama te neće voljeti/bit će žalosna ako…').
Svaka od ovih pogrešaka, koje roditelji često čine nesvjesno, narušava privrženost između djeteta i roditelja, nemogućnost ostvarenja normalnih odnosa s drugim osobama te pogoduju razvoju sramežljivosti i nesigurnosti kod djeteta.
Nepoznavanje osjećaja sigurnosti, ugode, ljubavi i povjerenja u dječjoj dobi od strane roditelja doživotno može obilježiti dijete i ostaviti trag na njegovim kontaktima s okolinom u budućnosti.
Zato je važno pravovremeno prepoznati sramežljivost kod sebe i drugih, učiti kako prihvaćati mane i svijest o vrlinama, biti prirodan, biti ono što jesmo, učiti od drugih, učiti prihvatiti odbijanje, neuspjeh i sl.
Cilj borbe protiv sramežljivosti nije biti i postati savršen, bezgrešan ili nemilosrdan, već naučiti kako kvalitetnije i sretnije živjeti.
Više pročitajte na www.moj-vrtic.com.
