Svatko tko poznaje poduzetnicu Marinu Kolar zna kako ona svojom zaraznom energijom i radom pomaže svima oko sebe. Poslovna je mentorica usmjerena radu sa ženama kojima pomaže u pustolovini poduzetništva.
No posljednjih godina, a posebno tijekom prošle i ove, napokon je i sebi dopustila pustolovinu života – solo putovanja koja su joj pružila slobodu, promijenila njezina razmišljanja, obogatila je na svim razinama i dala joj vjetar u leđa u trenutcima kada joj je bilo teško.
Evo što nam je rekla o tome kako je započela njezina samostalna pustolovina, koliko ju je to obogatilo i promijenilo, a također je podijelila i neka neponovljiva iskustva.
Kako su započela tvoja samostalna putovanja?
Ozbiljnije sam počela putovati nakon lockdowna koji me uhvatio u San Franciscu, gdje sam trebala sudjelovati na edukaciji. Nakon toga uslijedila su putovanja u toplije krajeve poput Meksika, Zanzibara, Šri Lanke, Grčke, Egipta – ali u paru i s agencijama za organizaciju putovanja.
Tad nisam ni pomišljala na samostalna putovanja jer za time nisam imala potrebe ni želje.
Početkom 2022. godine osjetila sam snažnu potrebu da provedem vrijeme sama, htjela sam se maknuti od distrakcija i dopustiti si da čujem sebe. Prvo sam istraživala mogućnost da odem na "post tišinom", no nisam našla rješenje koje bi mi odgovaralo.
Ta je ideja u meni zrila nekoliko mjeseci sve dok nisam ispalila: "Ja idem na Camino". Mjesec dana od te odluke bila sam tamo.
Prije toga nikad nisam putovala sama i nikad nisam putovala s ruksakom na leđima. Htjela sam prigrliti nepoznato, sprijateljiti se sa nesigurnošću i više vjerovati "višem vodstvu" koje je uvijek mudrije od svih naših planova zajedno.
Godinama sam vodila druge prema svojim osobnim i poslovnim ciljevima, a tom odlukom dala sam si dozvolu da vodim samu sebe i da budem vođena.
Kakvo je bilo iskustvo prolaska Camina?
Moj Put od Lisabona u Portugalu do Santiaga u Španjolskoj trajao je 30 dana, pa sam krenula za Finisterru ("kraj svijeta"). Nakon toga putovala sam po Španjolskoj i Portugalu i nakon 52 dana i više od 800 prehodanih kilometara s ruksakom na leđima vratila se kući. U ta 52 dana nisam radila i nisam bila dostupna ni klijentima ni drugima.
Za mene je to bila prilika za resetiranje, ali i za testiranje granica izdržljivosti svog tijela. Camino Provides, kažu. I vjerujte mi, Camino mi je pružio toliko uvida i lekcija da ih je nemoguće i pobrojiti.
Ove godine hodala sam još jedan Camino, ovaj put Engleski od Readinga do Southamptona, otkud su u prošlosti hodočasnici dalje brodom odlazili u Španjolsku i nastavljali do Santiaga.
Zbog nedostatka infrastrukture koja postoji na drugim putovima (stalno dostupne hrane, kafića, smještaja, dobre markacije i aplikacija za snalaženje) ovo je putovanje priča za sebe i iako kraći, bio je veći izazov od prvog.
Kakav je osjećaj vratiti se kući nakon takvih putovanja? Osjećaš li se drukčije?
Nakon prvog Camina bilo mi je puno lakše kupiti kartu i sjesti na avion, uputiti se javnim prijevozom po nepoznatim državama i jednostavno dopustiti da me život dotakne bez plana i programa.
Posljednjih godinu dana za mene su se dogodile velike promjene i transformacija na svim razinama. Prekinula sam dugogodišnju vezu, preselila se i preživjela katarzu u svakom smislu te riječi.
Primjećujem da sam puno hrabrija i samostalnija nego što sam bila prije, iako sam se i prije smatrala prilično hrabrom i samostalnom osobom.
Upoznala sam divne, gostoljubive i velikodušne ljude na svim svojim putovanjima i osobno nisam imala nijedno loše iskustvo, a glavninu vremena hodala sam sama.
Na ovoj smo zemlji tako ograničeno vrijeme, puno toga želim vidjeti i doživjeti, a život me naučio da nema smisla odgađati.
Koje si destinacije dosad sama posjetila?
Iako mi putovanja Europom nisu nikad bila na to travel listi i uvijek sam radije putovala u toplije krajeve, ove sam godine proputovala Englesku, Wales, Francusku, Sloveniju i Hrvatsku.
Nijedno samostalno putovanje nikad nije samostalno jer kad si sam i kad se ne držiš "svog para", zapravo si dopuštaš upoznati puno više ljudi nego što bi kad si u svojoj zoni komfora. Upoznala sam divne, gostoljubive i velikodušne ljude na svim svojim putovanjima i osobno nisam imala nijedno loše iskustvo, a glavninu vremena hodala sam sama.
Jesi li kao žena morala na nešto posebno paziti tijekom putovanja?
Na Caminu uvijek nosim štapove za hodanje u rukama, za lutanja po prirodi dobro dođe zviždaljka, a za snalaženje Google maps. Ono što me više brinulo bile su krave i bikovi na cesti ili divlji psi, no srećom nisu mi pravili probleme.
Možda bi u velikim gradovima ili sumnjivim četvrtima bilo drukčije i manje sigurno, ali takva mjesta ionako izbjegavam jer sam radije u selima, šarmantnim manjim gradovima i prirodi.
Svakako možete nositi sa sobom suzavac ako vam to pomaže da se osjećate sigurnije, a Google ima i opciju dijeljenja lokacije u stvarnom vremenu s drugim korisnicima.
Pamtiš li neke posebne anegdote s putovanja?
Putovanja su me svakako promijenila i pomogla mi da otvorim oči i srce na puno razina.
Vidim koliko smo mi kolektivno još uvijek zaglavili u survival modu i koliko smo nepovjerljiviji od nekih drugih naroda koji nisu imali političku prošlost kao mi.
Na svojim putovanjima svjedočila sam čudesima za koje bi mi trebali sati da ih sve ispišem – od ljudi koji se pojave baš kad se izgubiš i usmjere te na pravi put, bubamara koje su mi doletjele na ruksak svaki dan iako ih nigdje u prirodi nije bilo ili ljudi koji su ti poslani iz nekih viših razloga.
Na primjer, posljednja dva rođendana provela sam na Caminu i uz njih vežem uistinu značajna iskustva. Prvo je bilo kad sam poželjela kolač za rođendan i onda usred ničega nabasala na selo gdje sam bila pozvana na okupljanje mještana u dvorani mjesne zajednice, a koje se događa samo jednom mjesečno po dva sata. Zamislite, kakav tajming, slučajnosti stvarno ne postoje.
Primjećujem da sam puno hrabrija i samostalnija nego što sam bila prije, iako sam se i prije smatrala prilično hrabrom i samostalnom osobom
Tamo me osim dobrog društva čekao i stol pun različitih torti i kolača – kao što sam i prethodno poželjela.
Druga vrlo važna anegdota dogodila se za teškog kišnog dana. Puhao je hladan vjetar, bila sam mokra do kosti, a kiša je nemilosrdno lila.
Već je bilo kasno popodne i s kolegom hodočasnikom sklonila sam se u malu kapelicu u Winchesteru. U tom trenu nisam imala odgovor na mnoštvo pitanja poput – trebamo li i kad krenuti dalje, gdje ćemo kampirati po toj kiši...
Nakon sat vremena u kapelicu je ušla starija gospođa s namjerom da je zaključa. Kad nas je vidjela tako pokisle, ponudila nam je da prespavamo kod nje, osušimo odjeću, ispekla je za nas kolače i skuhala čaj. "Stara ja" odbila bi tu ponudu jer ne bih htjela nepoznatoj osobi biti na teret. Jako me duboko dirnula ta gesta, tako da sam zaplakala i s najvećom je zahvalnosti prihvatila.
Drugi dan Nancy nas je odvela suhom rutom do naredne crkve.
Taj dan ruta mi je bila najteža i najgora, put uz rijeku kao da je trajao cijelu vječnost, a samo nekoliko kilometara hodanja dalje shvatila sam zašto nam je Nancy poslana.
Staza je mjestimice bila poplavljena, skliska, prerasla žbunjem, koprivama i kupinama kroz koje se trebalo probijati. Da smo nastavili po planu dan ranije, u sumrak bi tu stazu bilo nemoguće proći, a ne bih imala ni gdje postaviti šator, što u tom trenutku nitko nije znao.
Što ju je nagnalo da nam iz vedra neba ponudi svoj dom ne znajući tko smo uopće, ne znam, no odavno sam prestala analizirati i počela sam takva čudesa dopuštati.
Koje savjete možeš podijeliti s nama za organiziranje niskobudžetnog putovanja?
Svaki mjesec odvojim nekoliko dana za putovanja i ne – ne treba vam za to bogatstvo, već samo malo snalažljivosti. Evo nekoliko savjeta:
Pretplatite se na newsletter aviokompanija koje će vas obavijestiti o akcijama, a Google ima i opciju praćenja jeftinih opcija letova, ruta i datuma (Google letovi).
Puno bolje ponude za jeftine karte možete naći ako se možete vi prilagoditi datumu, ako je kupujete unaprijed ili ako putujete na neku destinaciju izvan sezone.
Učlanite se u grupe na Facebooku za samostalna putovanja i pratite zajednice za jeftina putovanja. Mnogi se drže Hrvatske jer misle da je inozemstvo skuplje, no često je posve suprotno. Npr. upravo je aktivna ponuda za Jordan: 8 dana za 2 osobe, uključene povratne avionske karte i hotel s 5* u centru grada s doručkom za samo 198 eura. Netko će za taj novac kupiti nove cipele ili otići 3-4 puta na večeru. Ja ću ih radije uložiti u iskustva.
Najbolje ćete proći ako na put ponesete samo ruksak jer se prtljaga plaća dodatno.
U svakom gradu/mjestu ima jako puno atrakcija i tura koje su besplatne ili puno jeftinije nego one najrazvikanije, radije posjetite njih.
Kamo god da odete, putovanja će vas svakako obogatiti iskustvima koja su neprocjenjiva.
Želite li pročitati Marinino detaljno iskustvo s Camina, ovdje možete pronaći njezin besplatni vodič.
