Postoje one uloge koje kao da su stvorene za određene glumce, a lako je vjerovati da je redatelj i scenarist Krešo Golik imao upravo Miju Oremović na umu kada je pisao "Tko pjeva zlo ne misli".
Uloga je to s kojom su vrhunsku karakternu glumicu povezivali čitavu njezinu karijeru, do posljednjih dana njezina života, i to s dobrim razlogom. Miji Oremović to je bila, kako se kaže, uloga života, kao i svim ostalim glumcima koji su ovaj briljantan film učinili onim što jest – neponovljivo remek-djelo koje obožavaju sve generacije, i službeno najbolji film hrvatske kinematografije.
Mia Oremović utjelovila je jednu od najduhovitijih uloga na hrvatskom filmu, onu tete Mine u 'Tko pjeva zlo ne misli'
Ostvarila je i mnoge druge zapažene uloge. Na velikom platnu debitirala je 1952. godine u filmu "U oluji" Vatroslava Mimice. Za ulogu u filmu "H-8" Nikole Tanhofera iz 1958. godine osvojila je svoju prvu Zlatnu arenu, a druga je stigla 1968. za glavnu ulogu u komediji "Imam dvije mame i dva tate".
S tim filmom, kao i s "Tko pjeva zlo ne misli", iskazala se kao vrsna komičarka. Upravo je u ova dva vrhunska filmska djela, oba u režiji Kreše Golika, Mia Oremović ostvarila svoje najpoznatije uloge.
Rodila se 31. srpnja 1918. u Požegi, a glumački zanat u Školi primijenjene umjetnosti i Školi dramskih umjetnosti brusila je u Zagrebu kod Branka Gavelle. Voljela je i slikarstvo, ali ljubav prema glumi ipak je prevladala. Ostvarila je glumačku karijeru dugu više od pedeset godina te je glumila u više od četrdeset kino i televizijskih filmova.
Kazališnu karijeru započela je 1942. godine, a već 1945. postala je stalna članica zagrebačkog HNK. Zapažene su njezine uloge Tanje u "Novom domu" Mihaila Bulgakova, Biance u "Othellu" i Olivije u "Na tri kralja" Williama Shakespearea.
Od 1953. radila je u Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas Gavella) da bi 1967. prešla u slobodne umjetnike. U Dramskom kazalištu upečatljive su bile njezine uloge zaručnice u "Krvavoj svadbi" Federica Garcíe Lorce, Diane u "Vrtlarovom psu" Lope de Vege i Blanche u "Tramvaju zvan čežnja" Tenneesee Williamsa.
Bila je prva partnerica Pere Kvrgića u "Stilskim vježbama" Raymonda Queneaua, od premijere u siječnju 1968. godine u Teatru &TD i tijekom idućih šezdesetak predstava nakon čega ju je zamijenila Lela Margitić.
U njezinoj bogatoj karijeri zapisani su i filmovi "Živjeti od ljubavi" i "Ljubica" Kreše Golika, "Usporeno kretanje" Vanče Kljakovića, "Anticasanova" Vladimira Tadeja, "Treća žena" Zorana Tadića, a pojavila se i u novijim filmovima "Tu" (2003.) Zrinka Ogreste i "Snivaj, zlato moje" (2005.) Nevena Hitreca.
Zadnji se put u filmu pojavila 2006. godine u "Ajde, dan... prođi" Matije Klukovića. Glumila je u mnogobrojnim televizijskim serijama od kojih se pamte uloge u "Dnevniku Očenašeka", "Našem malom mistu", "Kapelskim kresovima" i "Velom mistu", a dobro je pamtimo i kao učiteljicu u "Smogovcima". Među njezinim posljednjim nastupima su serije "Obični ljudi" (2006.) i "Ljubav u zaleđu" (2006).
Na Motovunskom filmskom festivalu 2008. godine uručena joj je nagrada "50 godina" za glumački rad na filmu, točno pedeset godina otkako je primila svoju prvu Zlatnu arenu.
Pisma obožavatelja i i obožavateljica
Postoji crtica iz njezinog života kada je 1945. kao tada popularna spikerica i povremena glumica odjednom postala neomiljena kada je u Zagreb stigla nova vlast. "Po kazni" su je poslali u Split, a shvativši da tamo za nju neće biti nikakvog angažmana, spakirala je kofere i autostopirala natrag za Zagreb…
O tome koliko je Mia Oremović imala obožavatelja i bila prava filmska zvijezda, pisao je 1959. u ‘Filmskom svetu’ nedavno preminuli veliki novinar Pero Zlatar:
I dakako broj obožavatelja raste, a poštar zato svakodnevno donosi na četvrti kat ogromne zgrade na Trgu Republike br. 3 sve veću hrpu pisama. U njima želje, pozdravi, molbe…
Našlo se tu i pismo dviju zagrebačkih gimnazijalki koje su svoju omiljenu glumicu gledale u "H-8", strahovito im se dopala te im je velika želja da je vidi i uvjere se izgleda li i u javi onako kao na filmu. Molile su svog idola da jednom zgodom prođe pored Marićevog prolaza, one će je u određeno vrijeme čekati i pristupiti joj.
Mia je isprva mislila da je to neka neukusna šala, no ipak se odlučila. Prolazivši gradom, djevojke su je zaustavile, upoznale su se, glumica im je dala svoje slike i to je bio početak jednog dugog prijateljstva, kako je sama glumica bila otkrila.
Mia Oremović preminula je 24. srpnja 2010. u Križevcima, samo sedam dana prije 92. rođendana. Pokopana je na zagrebačkom groblju Mirogoj, na ispraćaju uz nekolicinu prijatelja.
Zauvijek ćemo se sjećati Mije i Mine, dvije legendarne, duhovite žene bez kojih "Tko pjeva zlo ne misli" ne bi bio to što jest.
