Još sam na fakultetu bila aktivna članica i predsjednica lokalne organizacije međunarodne studentske udruge AIESEC, u kojoj sam spoznala koliko je važno promicati vrijednosti potrebne za razvoj zdrave zajednice i društva općenito. Možda me upravo ta zanesenost idealima kako možemo mijenjati svijet oko sebe, koju sam iskusila radeći u toj studentskoj udruzi, vodila i vodi kroz sve moje daljnje profesionalne izazove, kaže ova vrhunska ekonomistica koja je diplomirala na smjeru hotelijerstva.
I dok je radila u turističkom sektoru, bila je usmjerena na projekte koji su koristili lokalne resurse kako bi stvorili dodatnu vrijednost za zajednicu. Dodatno se educirala za organizatora zajednice jer je željela svoje talente, vještine i iskustvo usmjeriti za opću dobrobit pojedinca i društva te nastavila svoj poslovni put u neprofitnom sektoru.
Tri godine radila sam u Savezu društva Naša djeca Hrvatske na iznimno važnim programima kao što su "Gradovi i općine – prijatelji djece" te "Za osmijeh djeteta u bolnici", a kada su se osnovali Crveni nosovi u Hrvatskoj 2010. godine, pozvali su me da im se pridružim i ja sam intuitivno osjetila da bih to trebala.
Na početku je vjerovala da je riječ o tek kratkoročnom angažmanu od tek nekoliko mjeseci, no ljubav prema misiji koju Crveni nosovi provode toliko ju je ispunila da su joj svi ostali poslovni planovi pali u drugi plan.
Kad sam vidjela kako klaunovi ulazeći u bolničku sobu mjenjaju tugu u radost, nemoć u snagu i donose nadu da usprkos i unatoč teškoćama možemo naći razloga za radost i osmijeh, shvatila sam da Crveni Nosovi mogu promijeniti svijet na bolje, makar u nekoliko kvadrata bolničke sobe.
Kad sam vidjela kako klaunovi ulazeći u bolničku sobu mjenjaju tugu u radost, nemoć u snagu i donose nadu da usprkos i unatoč teškoćama možemo naći razloga za radost i osmijeh, shvatila sam da Crveni nosovi mogu promijeniti svijet nabolje, makar u nekoliko kvadrata bolničke sobe. Znala sam da je to misija za koju vrijedi dati sve od sebe jer jednom kad klaunovidoktori promijene atmosferu u bolničkoj sobi i pokažu radosnu stranu života koju svi trebamo, stvori se jedan novi pogled na život koji osnažuje upravno one koji su najranjiviji.
Za takav cilj radilo se i prekovremeno, bez osnovnih uvjeta za rad te bez odgovarajućih sredstava.
Koristili smo ono što smo imali i uvijek smo govorili «da» jer je to osnovno pravilo klauna. I uvijek smo vjerovali da ćemo prijeći sve prepreke i doći do cilja, bio on kratkoročan ili dugoročan, a to je također kvaliteta koju klaun nosi u sebi. Nema odustajanja i nema predavanja, istovremeno nema ni pretvaranja. Klaun je uvijek autentičan jer je jedino onda pravi klaun i tako smo mi kao organizacija nastojali biti autentični, iskreni i učiti iz svojih grešaka, pretvarati ih u uspjehe i znati da uvijek treba ići naprijed.
DJECA SU NAJVAŽNIJI UČITELJI
Svoj posao, dakako, ne bi mogla obavljati bez velike podrške svojega supruga Tomislava te sina Adrijana i kćeri Sare.
Moja su djeca moji najvažniji učitelji i za njih sam spremna prijeći svaku prepreku i naći snagu u sebi i kad ju nemam. Gledajući ih kako rastu, znala sam da želim i profesionalno raditi nešto što će pokazati mojoj djeci koje su mi vrijednosti u životu važne i što je razlog zašto provodim vrijeme na poslu, a ne s njima.
Znali su me često pitati kada bih navečer pisala kod kuće na laptopu zašto to radim, a ne igram se s njima ili idem spavati, a ja sam im govorila da je to zbog toga što će moj rad pomoći bolesnom djetetu u bolnici ili staroj baki ili djedu koji se nalaze sami u domu za starije i nemoćne. Da će to što radim imati utjecaj na svijet u kojem žive i da će moj rad donositi promjenu u živote onih koji su bolesni, sami, tužni i nesretni. U njihovim dječjim očima vidjela bih tada da emotivno razumiju o čemu se radi, a posebice kad bi im pričala situacije iz bolnica i o djeci koju sam tamo upoznala.Crveni Nosovi naučili su me gledati drukčijim očima na odnose među ljudima, naučili su me prihvaćati teške situacije na način koji ranije nisam znala,
S druge strane, radeći s klaunovima, naučila sam više koristiti humor i igru u svom svakodnevnom životu i shvatila sam da su ta dva alata odlična u odnosima s djecom, ali i odraslima. Humor i smijeh uvijek pomažu, i u roditeljskim, i u bračnim, a posebice u prijateljskim odnosima.
Crveni nosovi naučili su me gledati drukčijim očima na odnose među ljudima, naučili su me prihvaćati teške situacije onako kako ranije nisam znala, pokazali su mi da je sve moguće kad si otvorenog srca, radosnog pogleda i s razumijevanjem da ne postoji savršenost u životu te je prihvaćanje vlastite slabosti najveća snaga koju nosimo u sebi. Naučili su me da treba biti zahvalan i sretan usprkos i unatoč svemu.
I u situaciji kada sam ja morala biti u bolnici sa svojim djetetom zbog njegove kronične bolesti, sve te «strategije» koje su me klaunovi naučili pomogle su mi da nađem smisao i snagu u trenucima kada sam osjećala najveću tugu gledajući svoje dijete u bolničkom krevetu.
KAD JE KLAUN U BOLNICI, JA SAM HRABRA
Uz podršku međunarodne organizacije Red Noses International te pod krilaticom „Kad je klaun u bolnici, ja sam hrabra“ udruga Crveni nosovi nedavno je počela provoditi poseban projekt po imenu „Intenzivan osmijeh“.
Intenzivan osmijeh, baš kako i sam njegov naziv govori, naš je najsnažniji program za djecu. Vađenje krvi nije ugodno. Ni s dvije, ni s četrdeset i dvije. Igla nije strašna, ali strah jest strašan. Ponekad je strah tako velik da je medicinskom osoblju gotovo nemoguće izvršiti pretragu koja je djetetu potrebna.
Borba sa strahom zahtjevna je i za dijete i za roditelje, ali i za medicinsko osoblje koje mora biti fokusirano na obavljanje pretrage. Velik izazov predstavljaju i ultrazvuk, magnetska rezonanca, punkcija, kao i mnoge druge zahtjevne i ponekad bolne pretrage. Predoperativno i postoperativno razdoblje može biti emotivno teško i za dijete i za roditelja.Program Intenzivan osmijeh se provodi u KBC Zagreb-Rebro, u KBC Zagreb Šalata, Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Kliničkom bolničkom centru Split i Kliničkom bolničkom centru Osijek na odjelima dnevnih bolnica, u laboratorijima, u kirurškim i ortopedskim ambulantama te čekaonicama hitne pomoći.
Posebnost programa Intenzivan osmijeh jest u tome što je jedan klaundoktor šest sati dežuran i po potrebi i pozivu medicinskog osoblja intervenira smirujući dijete i odvraćajući mu pažnju od nelagodne pretrage koju obavlja medicinsko osoblje. Osim s djecom, klaundoktor vrijeme provodi i s njihovim roditeljima te im pruža podršku, prvenstveno kao čovjek, a kroz šalu i tipične klaunovske gegove i kao klaundoktor.
Program Intenzivan osmijeh se provodi u Kliničkom bolničkom centru Zagreb-Rebro, u KBC-u Zagreb Šalata, Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Kliničkom bolničkom centru Split i Kliničkom bolničkom centru Osijek na odjelima dnevnih bolnica, u laboratorijima, u kirurškim i ortopedskim ambulantama te čekaonicama hitne pomoći.
TKO SU KLAUNOVIDOKTORI?
Mnogi ljudi misle da su klaunovidoktori zapravo liječnici ili volonteri. No to nije točno. Oni su zapravo umjetnici – profesionalni glumci, pjevači i svirači – koji su posebno educirani za rad s najranjivijim skupinama, bolesnom djecom, starijim i nemoćnima.
Da bi netko postao klaundoktor, mora proći audiciju koja se po potrebi organizira u gradovima u kojima Crveni nosovi inače redovito djeluju. Nakon toga njihova edukacija nikada ne prestaje, a s njima rade vrhunski učitelji klaunerije.
To su prekrasni ljudi iznimno snažne empatije i stvaralaštva, to su ljudi koji se konstantno usavršavaju u svojem umjetničkom izričaju u raznim radionicama i edukacijama, ali i ljudi beskrajno snažne vjere u to da dobro uvijek pobjeđuje i da se svatko može povezati sa svojom snagom i u najtežim okolnostima. Hvala svakom od naših 25 klaunovadoktora jer bez njih ne bi bilo niti tog posebnog osmijeha djeteta u bolnici.
Osmogodišnje iskustvo Mladenke Majerić i susreti s gotovo 100.000 bolesnih i nemoćnih pokazali su da su klaunovidoktori potrebni svakom djetetu u bolnici svaki dan. Bez obzira na to je li riječ o djetetu koje se oporavlja od operacije, čeka otpusno pismo, postavljanje gipsa ili vrijeme posjeta kada će vidjeti svoju mamu i tatu.
Svatko u Crvenim nosovima ima na desetke priča iz bolnica i domova. Sve su to snažni, emotivni susreti u kojima je životna radost na licima djece i njihovih roditelja najveće bogatstvo koje možete zamisliti. O tim susretima mogli bismo knjigu napisati. Ima jedan trenutak kada smo došli na onkološki odjel u Zagrebu i klaunovi su obilazili sobe.
Pri kraju hodnika bila je soba s dvije djevojčice od oko dvije godine. Svaka je bila u svom krevetiću i pored svakog krevetića bila je majka. Kada su klaunovi ušli, jedna od majki pomaknula se malo dalje i promatrala igru klauna i djevojčice. Ograda krevetića postala je igralište i djevojčica se prepustila igri. Za to vrijeme majka je izašla iz sobe i plakala, ali od sreće, jer se njezino dijete smije, zaključuje Mladenka Majerić.
ŽELITE LI POMOĆI UDRUZI CRVENI NOSOVI?
U Crvenim nosovima vjeruju da ne postaji mala donacija. I najmanji doprinos pridonijet će njihovoj misiji, a ona se može ostvariti izravnim uplatom na račun udruge na IBAN: HR2524840081500186379, model 00, poziv na broj 55555. Više informacija o Crvenim nosovima i njihovim projektima potražite na službenim internetskim stranicama.
