Kad su muškarci u istraživanju udruge B.a.B.e. priznali da ne sudjeluju često u kućanskim poslovima jer "ne znaju kako", mnogi su se možda nasmijali. Ali udruga nije. Umjesto još jedne rasprave odlučili su ponuditi rješenje: Virtualno kućanstvo, digitalni alat koji vrlo jednostavno i bez ikakvog osuđivanja objašnjava kako naučiti, podijeliti i odraditi kućanske poslove bez izgovora, svađa i prekida.
Kampanja Ravnopravnost bez izgovora izrasla je iz istraživanja provedenog 2022. godine. U tom istraživanju mnogi su muškarci otvoreno izjavili da ne sudjeluju u kućanskim poslovima jer "ne znaju kako", što je postalo temelj i poruka cijelog projekta: "Ako ne znaš, nauči. Podijelimo poslove u kući!"
Kampanja je pokrenula živu raspravu, ali i otvorila pitanje zašto u hrvatskim domovima i dalje postoje poslovi koji se smatraju "ženskima" iako utječu na svakoga tko u tom domu i živi.
Virtualno kućanstvo priča o rodnoj neravnopravnosti jezikom koji svi razumiju i funkcionira kao jednostavan vodič kroz najčešće kućanske poslove. Prvi rezultati pokazuju da platformu koristi sve više ljudi, a korisnici ostavljaju i anonimne, vrlo iskrene komentare o podjeli poslova u vlastitim domovima.
I dok su mnoge žene kampanju dočekale s olakšanjem, društvene su mreže, očekivano, gorjele. Neki muškarci dovodili su u pitanje samu potrebu ravnopravne podjele posla, romantizirali tradicionalne uloge ili uspoređivali kućanski rad s fizički teškim zanimanjima. No kućanski poslovi, poručuju iz Udruge, nisu profesija, nego temeljna potreba svakog kućanstva.
"Muški" kućni popravci događaju se jednom godišnje, ako i toliko, ali "ženski" poslovi – kuhanje, pranje, briga o djeci, logistika – nikada ne staju. I upravo zato izgovori više ne prolaze.
Zašto stereotipi još postoje?
U Udruzi pojašnjavaju da se stereotipi o "muškim" i "ženskim" poslovima ne održavaju zato što imaju uporište u stvarnosti, nego zato što ih nosimo iz generacije u generaciju.
Ti obrasci su generacijski naslijeđeni, a ne racionalno odabrani. Stoljećima se kućanski rad smatrao prirodnim dijelom ženskog identiteta.
Muški poslovi, dodaju, uglavnom su bili povremeni i simbolično vrednovani, što je dovelo do potpuno nerazmjerne percepcije tko zapravo nosi teret svakodnevnog života.
I iako danas živimo u drukčijem društvenom i ekonomskom kontekstu, navike su upornije od svijesti. "Automatizirane navike i dalje vode ponašanje i zato stereotipi opstaju dulje od svijesti o njima."
Drugim riječima; znamo bolje, ali ne činimo bolje.
Kako Virtualno kućanstvo mijenja navike?
Platforma je izrađena upravo kako bi uklonila dva najčešća izgovora: "ne znam kako" i "to nije moj posao". Iz Udruge objašnjavaju da Virtualno kućanstvo nudi "jasne, jednostavne upute za najčešće kućanske poslove, bez kritike ili pretpostavke predznanja", ali i usporedno prikazuje tko te poslove najčešće obavlja u stvarnim domovima. Ta kombinacija jednostavne edukacije i uvida u realne nejednakosti mnogima otvara oči.
Čovjek uči nove vještine, ali istovremeno vidi strukturu problema. Tako nastaje promjena; prvo u percepciji, zatim u ponašanju.
Zašto je "ne znam kako" toliko čest odgovor?
U Udruzi kažu da ta rečenica često jest iskrena, ali i društveno oblikovana. "Ako ste odrasli u kući u kojoj su žene obavljale sve kućanske i mentalne obaveze, normalno je da to niste naučili."
Istovremeno, ta rečenica održava status quo jer: "Odgovornost ostaje na ženama: one znaju, one planiraju, one vode."
"Ne znam kako" zapravo znači da nitko muškarce nije učio niti se očekivalo od njih da sudjeluju, ali je dobra vijest da se to može promijeniti. Njihova poruka muškarcima je vrlo jednostavna, i vrlo jasna: "Počnite, učite i preuzmite odgovornost."
Nitko, dodaju, nije rođen naučen, pa tako ni žene. One su učile zato što se od njih očekivalo. Danas je vrijeme da očekivanja postanu ravnopravna.
Koliko neravnopravna podjela kućanskih poslova šteti svima?
Udruga naglašava da posljedice neravnomjerne podjele nisu nimalo apstraktne. "Žene su dvostruko opterećene, što vodi do kroničnog umora, manjka vremena za sebe, nezadovoljstva i konflikata u odnosima."
To se prelijeva i na karijere: lakše odustaju od ciljeva, rjeđe napreduju, imaju niže plaće i kasnije niže mirovine. Društvo također osjeća posljedice, osobito kroz demografske trendove. Mnoge žene imaju manje djece nego što bi željele jer već sada nose ogroman teret brige. Sve to vodi do zaključka, kažu:
"Neplaćeni rad žena ima zdravstvene, ekonomske i društvene posljedice."
Zašto se stereotipi tako sporo mijenjaju?
Kad je kampanja počela, reakcije su bile burne. Udrugu nije iznenadio sadržaj komentara. Iznenadila ih je snaga emocija. Poručuju da upravo te burne reakcije dokazuju koliko je tema važna.
Stereotipi se teško mijenjaju jer se promjene odvijaju u dva sloja – najprije u glavi, a tek onda u navici. "Ljudi često u teoriji prihvaćaju ravnopravnost, a u praksi se vraćaju obrascima koje su vidjeli u svojoj obitelji."
Zato je važno stvarati vidljive primjere ravnopravne podjele kako bi nova generacija odrasla s novom normalom.
Što zapravo pokreće promjenu u domu?
Prema iskustvu Udruge, ravnopravnost postaje stvarna tek kad se doživljava kao sasvim obična, svakodnevna stvar. To znači da se muškarci uključuju u planiranje, a ne samo u izvršavanje.
Kada se otvoreno razgovara o tome što se sve radi u kućanstvu, postaje vidljivo koliko je tereta nevidljivo i nepriznato.
Tada nestaje ideja "pomoći" i pojavljuje se zajednička odgovornost. Alati poput Virtualnog kućanstva pomažu taj prvi korak učiniti jednostavnim i nenametljivim. "Nude jasan put 'kako', bez osuđivanja."
Kad svi preuzmu dio posla i razgovaraju o tome što se radi u domu, ravnopravnost jednostavno postaje – svakodnevica. I tako bi i trebalo biti.
Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom Udruga B.a.B.e. po najvišim profesionalnim standardima.
