Izložba će trajati do 15. ožujka, a Muzej je na svojim stranicama objasnio da je usmjerena na afirmaciju žena koje su pridonijele razvoju znanosti i tehnologije, ali i na propitivanje utjecaja razvoja znanosti i tehnologije (znanstvenih otkrića i tehničkih izuma) na život i društveni status žena, s naglaskom na radnu sferu.
Objasnili su i kako su sve do osamdesetih godina 20. stoljeća žene uglavnom bile zanemarene u povijesti znanosti i tehnologije. No, u novije vrijeme došlo je do promjena.
Ne samo da je "otkriven" velik broj zaslužnih znanstvenica i izumiteljica, a neke od njih našle su svoje mjesto i u "službenim" povijesnim pregledima, nego su i istraženi i dokumentirani složeni društveno-povijesni procesi te često slabije vidljivi faktori koji su uzrokovali njihovu povijesnu nevidljivost, poručili su iz Muzeja.
Sama izložba uključuje priče o istaknutim znanstvenicama, ženama koje su probijale društveno nametnute barijere i istaknule se u stereotipno muškim zanimanjima te o čitavom nizu anonimnih žena koje su, usprkos tome što su bile osuđene na drugorazredne, repetitivne, slabo plaćene poslove, uspjele zadužiti znanost.
Bez njihova doprinosa znanost i tehnologija kakve danas poznajemo bile bi bitno drukčije, zaključak je Muzeja, koji izložbu promovira i na svojim društvenim mrežama, na kojima objavljuje zanimljive priče iz ovog svijeta.
"PRVI KOMPJUTORI BILI SU ŽENE"
Jedna od onih koje su nam privukle posebnu pozornost nosi naziv "Prvi kompjutori bili su žene".
O čemu se točno radi?
U objavi Muzeja se, između ostalog, navodi kako su računalne operacije koje danas obavljaju računala sve do polovine 20. stoljeća obavljale žene.
"Žene kompjutori" radile su mukotrpne i repetitivne proračune potrebne za astronomska promatranja, balističke izračune i biologiju i za taj su posao najčešće bile slabo plaćene.
Njihov rad nije bio priznat ni cijenjen jer se smatrao rutinskim radom za koji nisu potrebne posebne kvalifikacije.
Najpoznatiji su primjer "žena kompjutora" "harvardski kompjutori", žene koje su obrađivale i analizirale astronomske podatke u harvardskom opservatoriju krajem 19. i u prvim desetljećima 20. stoljeća.
Više od dvjesto "žena kompjutora" izvodilo je izrazito kompleksne balističke izračune za američku vojsku tijekom Drugog svjetskog rata.
Njihov rad "zamijenit" će prvo elektroničko računalo – ENIAC (Electronic Numerical Integrator and Computer) predstavljeno 1946. godine.
Premda se u povijest informatičke tehnologije uz ENIAC primarno vežu dvojica inženjera - J. Presper Eckert i John W. Mauchly, na njegovu programiranju radilo je šest žena - Kathleen McNulty, Frances Bilas, Betty Jean Jennings, Elizabeth Snyder, Ruth Lichterman i Marlyn Wescoff, stoji u objavi, u kojoj se navodi i da se programiranje nekada smatralo "ženskim poslom" te je bilo podcijenjeno. Kasnije je pak postalo područje koje se smatra muškim.
I u Hrvatskoj su u počecima računalstva također sudjelovale žene.
Od ukupno trinaest zaposlenih u Sveučilišnom računskom centru (SRCE), središnjoj informatičkoj, računalnoj infrastrukturnoj ustanovi akademske i istraživačke zajednice u Republici Hrvatskoj osnovanoj 1971., radile su četiri žene, od kojih su tri, Jasminka Novak, Maja Cvitaš i Vesna Lužar-Stiffler, bile prve programerke SRCE-a.
Prema riječima Vesne Lužar-Stiffler, biti programerkom (ili aplikacijskom inženjerkom) u to doba (1970-ih) smatralo se elitnim zanimanjem, stoji u objavi, koju u cijelosti možete pročitati u objavi u nastavku teksta, a više informacija o izložbi pronađite na stranicama Tehničkog muzeja.
Skrivene junakinje
Svi oni koji se žele dodatno informirati o uspješnim ženama u znanosti mogu pogledati i film "Hidden Figures" ("Skrivene junakinje"). Ova biografska drama iz 2016. godine priča priču o afroameričkim matematičarkama koje su radile za NASA-u tijekom svemirske utrke.
Katherine Johnson, Dorothy Vaughan i Mary Jackson bile su mozak iza jedne od najvećih operacija u ljudskoj povijesti, "ljudska računala", ali su zbog svoje rase i spola bile izdvojene u posebnu jedinicu.
