Azili za životinje u cijeloj Hrvatskoj prepuni su napuštenih pasa i mačaka koji čeznu za novim domom. Neki ga čekaju i godinama, a neki ga niti ne dočekaju i cijeli život provedu u skloništu. Jedini način da se začarani krug prevelikog broja napuštenih, ali i zanemarenih i zlostavljanih životinja prekine jest kastracija. Mnogi ljudi još uvijek imaju predrasude i kriva vjerovanja o zahvatu kojim se životinji onemogućava potomstvo, ali zato donosi brojne zdravstvene prednosti i pozitivne promjene u ponašanju životinja

Unatoč tome što kastracija spašava živote jer se njome sprečava nastajanje novih neželjenih legla, u Hrvatskoj je i dalje ogroman broj nekastriranih kućnih ljubimaca.

Jedini način da se začarani krug prevelikog broja napuštenih, ali i zanemarenih i zlostavljanih životinja prekine je kastracija, ali mnogi ljudi još uvijek imaju predrasude i kriva vjerovanja o tom zahvatu

Zakon o zaštiti životinja kaže da se vlasnik mora pobrinuti za potomstvo svog kućnog ljubimca, no mačići i štenci i dalje završavaju u jarcima, u šumama kao hrana divljim životinjama, pod kotačima automobila ili zatvoreni u plastičnoj vrećici u kontejneru, a vlasnici misle da je bolje sudjelovati u ubijanju životinja nego napraviti kastraciju. Čekaju nas još godine i desetljeća edukacije najmlađih po vrtićima i školama te edukacije o brizi o drugim živim bićima da bismo stvorili društvo osjetljivo prema tim bićima, ističe veterinarka, dr. med. vet. Tatjana Zajec, voditeljica Skloništa za nezbrinute životinje Dumovec u koje svaki mjesec stigne barem 50, a ponekad i 100 novih pasa.

Onoliko pasa koliko ih mjesečno udomimo, toliko se može i primiti. Ponekad ih primimo previše, ali to je boljka svakog 'no kill' skloništa. Kako je udomljavanje ključ rada svakog dobrog skloništa, tako najviše i radimo upravo na tome i zato uvijek ističemo našu krilaticu 'Udomljavanje je fora!', govori Tatjana. Kada je u pitanju kastracija, Hrvatska se može ugledati na zemlje poput Njemačke, Austrije i Velike Britanije u kojima je svjesnost o važnosti kastracije puno razvijenija.

Neke razvijene zemlje EU poput Velike Britanije ili Njemačke imaju iza sebe preko 150 godina rada na zaštiti životinja. Kraljica Viktorija prva je došla u jedino londonsko sklonište onog vremena (Battersea Dogs & Cats Home) i uplatila prvu donaciju, a psi koji su tamo dolazili na početku su svi odmah bili eutanazirani. Danas se mogu pohvaliti sa stoljećem i pol zaštitarstva i normalno je da stanovnici Berlina, Amsterdama, Beča ili Londona imaju posve drukčiji odnos, i to onaj kojem mi težimo i s toliko zaostatka kasnimo među civiliziranim društvima.

Mogu pohvaliti Zagrepčane jer vole i štite svoje kućne ljubimce i tretiraju ih kao članove svojih obitelji, a Zagreb je imao prvo sklonište i od prvog dana učimo ljude zajedničkom životu sa svim životinjama
, kaže Tatjana koja je izdvojila i 3 najvažnije činjenice o kastraciji koje vlasnici pasa i mačaka trebaju znati:

1. Kastracija olakšava život i vlasniku i kućnom ljubimcu
Na promjenu karaktera sigurno ne utječe gubitak spolnih organa niti kod ljudi niti kod drugih životinja jer je karakter nešto što dobijemo rođenjem te razvijamo tijekom života i na njega utječu sva iskustva koja prolazimo. Kastracijom dobijemo mirniju životinju koja nam ne bježi, nije agresivna (pod utjecajem hormona), lakše idemo u šetnju, na treninge, na more i u hotele.

Jako često se nitko ne pobrine za odbačena legla jer se i ne zna gdje štenci ili mačići završe i onda umiru od gladi ili bolesti i za to je uvijek odgovoran onaj tko ih je napustio

--veterinarka Tatjana Zajec

Možemo ih ostaviti među drugim životinjama i na čuvanju. Olakšamo životi sebi i svom kućnom ljubimcu, i to zna svaki vlasnik u velikom gradu među puno ljudi i životinja, poručuje veterinarka svima onima koji smatraju da kastracija mijenja ćud životinje. Na tvrdnje mnogih da kastracija nije prirodna odgovara:

Što je prirodno u neprirodnom okruženju jednog velikog grada, možemo raspravljati, no sigurno nije prirodno niti da životinjama uskraćujemo parenje i dopuštamo besmislena tjeranja svakih nekoliko mjeseci ili da to dopustimo pa onda nitko ne zna što napraviti s mladunčadi ili ih ostavljaju tko zna gdje ili to ide na brigu udrugama za zaštitu životinja i skloništima koja brinu o njima u vrlo teškim uvjetima.

2. Životinja nikada nije prestara za kastraciju
Kastracija se može raditi tijekom cijelog života životinje. U mlađim danima to je sigurno bolje napraviti, jer mlada se životinja brzo i lako oporavlja od operacije, dok se kod starijih to radi kad se propusti napraviti prije i onda je obično dio liječenja (kod kujica su česte gnojne upale maternice, a kod mužjaka tumori testisa). I kod kujica i kod mužjaka oporavak traje desetak dana, koliko je potrebno da se skinu šavovi i da život nastavi ići svojim tijekom.

3. "Netko će se drugi pobrinuti za leglo" nikada nije u redu
S jedne strane mnogi smatraju da kastriranje životinja nije prirodno, a s druge strane da je u redu bacati štence ili mačiće u vodu ili ih ostavljati s mišlju "netko će se drugi pobrinuti za njih".

Ubijanje životinja strašno je i tu nema zabune. Jako često nitko se ne pobrine za odbačena legla jer se i ne zna gdje štenci ili mačići završe i onda umiru od gladi ili bolesti, a uvijek je odgovoran onaj tko ih je napustio. Stavljati tu odgovornost nekom drugom besmisleno je, poručuje veterinarka Tatjana Zajec, voditeljica Skloništa za nezbrinute životinje Dumovec.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju