Kroz iskrene i duhovite anegdote dotaknula se i naslova koji su punili medije - onih da njezina sina nitko ne zove na rođendane.
To se promijenilo, ali to je istina, započela je.
Istina je i da rođendani nisu prilagođeni djeci s autizmom
Bili smo na rođendanu u jednoj velikoj igraonici - njemu je tamo super, ali on nakon takvog rođendana bude – raspad sistema. Smiri se tek u autu, jer ga ne možemo dovesti u red unutar svih tih svjetala, buke i gužve. Prošlu vrtićku godinu na hrpu rođendana nismo otišli, baš zato što su bili u velikim prostorijama s intenzivnim svjetlosnim i zvučnim podražajima, rekla je.
Nekad i bude pozvan, ali ga ne možemo odvesti jer neće funkcionirati. Bude i manjih rođendana i manjih igraonica.
Nedavno smo imali prvo druženje
Došla je kod nas jedna djevojčica. Teta je rekla da ga ta djevojčica zagrli kad vidi da je sam.
Onda sam zvala njeznu mamu, prvo mi je bilo neugodno jer ljude zapravo znam samo s vrtićkog hodnika. Malena je otvorena i sve mu iskreno kaže.
Samo tako može naučiti
Primjerice, on kad je uzbuđen ima potrebu jako stisnuti. Ona mu kaže da je boli. Ali ja tek tu, u njihovoj interakciji, mogu njega naučiti da to nije u redu, da je to možda bilo previše grubo. Onda ju je htio iznenaditi, samo je hodao za njom i govorio da zatvori oči. Ona se uplašila jer nije znala što on želi. Na kraju su super fukniconirali cijelo poslijepodne. Baš je bilo lijepo.
Sad smo napokon došli do toga da možemo nekoga pozvati, da netko hoće doći kod nas, dovesti svoje dijete na igranje. Ali to moraju biti otvoreni ljudi koji su spremni na to da će biti nekih situacija koje nisu savršene. Ali jedino u takvim situacijama on može naučiti što smije, a što ne smije.
Više pogledajte u videu.
Cijeli podcast pogledajte od srijede na YouTube kanalu Nove TV.
