Prije dva tjedna Jelena Sekelj uspješno je ušla u cilj utrke duge 100 milja, s 10.000 metara uspona. U grupi iz Hrvatske bila je jedina žena, a od starta do cilja trebalo joj je 45 sati i 18 minuta. Nakon svega, za sebe skromno kaže da je tek obični rekreativac.
Galerija
"Ja sam vam samo običan rekreativac koji se u srednjim godinama sjetio baviti sportom", priča o sebi nevjerojatna Varaždinka Jelena Sekelj, dva tjedna nakon što je kao jedina ženska predstavnica iz Hrvatske završila utrku dugu nevjerojatnih 170 kilometara s 10.000 metara uspona koja prolazi kroz Francusku, Italiju i Švicarsku.
U utrci Ultra Trail Mont Blanc sudjelovalo je 2561 trkača. Njih 1779 uspjelo je doći do cilja, a među njima našlo se tek 167 žena. Ove brojke su samo jedan od dokaza o koliko teškom pothvatu se radi, pa se ono Jelenino “samo običan rekreativac” s početka ove priče čini itekako skromnim.
Nakon idućih nekoliko rečenica težina ovog pothvata bit će još jasnija.
Utrka se trčala po surovom alpskom terenu, na području koje okružuje Mont Blanc. Organizatori su na sam dan utrke na dva mjesta mijenjali rutu, jednom zbog odrona kamenja sa smrtnim posljedicama.
Na startu je natjecatelje dočekala kiša, a uslijedila je hladna i maglovita noć, nakon koje je svanulo jutro s malo sunca. No, već u popodnevnim satima uslijedilo je novo pogoršanje, jak i hladan vjetar zbog kojeg su proglašeni zimski uvjeti, a od trkača zatražena zimska oprema.
Uslijedio je uspon po kiši i hladnom i oštrom vjetru pa još jedna hladna noć. U nedjelju popodne, kada je trebalo svladati posljednje kilometre prije veličanstvenog ulaska u cilj u Chamonixu, pojavili su se sunce i vrućina.
Odluka o sudjelovanju u ovoj utrci u sebi ima želju za avanturom, jedinstvenim iskustvom u kojem moraš izvući zadnje atome snage i probiti mentalne i fizičke granice kako bi došao do cilja.
"NIJE BILO MJESTA ZA MISLI O ODUSTAJANJU"
A u cilju se nakon 45 sati i 18 minuta, i nakon niza prijevoja, rijeka, glečera i planinskih vrhova koje je trebalo prijeći, pojavila i Jelena.
"Nisam žrtvovala cijelo ljeto da mi na Mont Blancu cendrala da mi je teško i odustala", odgovara na pitanje koliko je teško bilo završiti utrku.
"U ta dva dana nije bilo mjesta za misli o odustajanju,o tome da mi je teško, da danas nije moj dan", kaže i dodaje kako nije smjela razočarati ni klince ni sve ljude koji su je zvali, pisali joj, grlili je, bili podrška.
Nitko od njih, pa ni ona sama nije znao što je čeka “tamo gore”, ali kaže da je ispalo lakše nego je mislila da će biti.
"Moglo je to i brže", dodaje, ali njezin cilj bio je završiti utrku bez ozljeda pa se tome i prilagodila. A osjećaj pobjednika svjedno nije izostao jer, kaže, trčanje centrum Chamonixa čije su ulice prepune ljudi koji pozdravljaju natjecatelje, svakom finišeru daje osjećaj da je pobijedio.
"Što u konačnici i je. Jer za svakoga od nas ova je utrka osobno putovanje kroz koje smo sami sebe tjerali do nezamislivih razina izdržljivosti, do krajnjih granica i mentalnih i fizičkih", objašnjava Jelena kojoj je ulazak od cilj od silne količine emocija ostao u magli, ali srećom postoje fotografije i snimke kao podsjetnik na uspjeh.
"Pravo je bogatstvo imati uz sebe osobu koju sa mnom dijeli strast, prihvaća izazove i s kojom mogu podijeliti najdublje emocije. I pravo je bogatstvo imati prijatelje koji me podržavaju u mojoj ludosti iako je ne razumiju. Bilo je puno suza taj vikend", priča Jelena, jedina žena koja je predstavljaja Hrvatsku na ovoj utrci, uz još sedam muških kolega.
"Obzirom da sam uglavnom okružena muškarcima u ovom sportu, ne gledam na sebe drugačije nego što gledam njih. Sve nam je isto. Pravila utrke, staza… Mnogi me pitaju je li to utrka za ženu. Prema mojem iskustvu žene su jače u ovakvim utrkama. Mentalno. A to je tu najbitnije.Glava. Isto tako, pa znate i sami kako žene podnose bol, a kako muškarci cvile i zbog najmanje temperature", zaključuje kroz smijeh i dodaje kako sada s malim vremenskim odmakom sigurno može reći da se sve isplatilo.
"To je bilo jedno neprocjenjivo iskustvo. Avantura koju ću pamtiti cijeli život. Na mom putu, koji nije završio s ovom utrkom, ova dionica je, kao i one prije nje, promijenila mene kao osobu, nadogradila i ojačala. Za vrijeme tog puta mnogo sam naučila o sebi, ali i o drugima. Mnoge je tu emocija, još više ljubavi. Isplati se! Isplati se svaki put kad se odvažiš na nešto novo i izazovno, nešto za što se treba potruditi. Čega ću se prisjećati kao stara ako ću samo gledati TV i ići na kavu?!", priča Jelena čiji je sportski put počeo prije osam godina.
Ovdje se natjecatelji ne natječu jedan s drugim, već protiv planine. I sebe samih. Svi natjecatelji su u toj istoj borbi. Ovdje nema mjesta za ego.
"NEKAD MI SE ČINI DA VODIM DVOSTRUKI ŽIVOT"
Krenulo je s kraćim utrkama, nastavilo se s laganim dizanjem kilometraže. Kada bi ostvarila jedan cilj, zacrtala bi novi, teži. Zbog astme teže trči kraće i brže utrke pa se s vremenom pronašla u duljinama. Sve se razvijalo poprilično spontano, a dovelo je do mnogima nezamislivih uspjeha.
"Prvi put kad sam rekla da se idem prijaviti na svoju utrku od 100 milja bilo je nakon što sam završila utrku od 110 km u Istri. Čitala sam intevju s jednom curom kojoj je na 100 milja bilo toliko loše da je halucinirala i vidjela vrtne patuljke. Pomislila sam 'ajde baš me zanima kak’ je to' i rekla da idem i ja na 100 milja da vidim te vrtne patuljke", smije se Jelena pa zaključuje: "Volim se testirati".
Zato ne iznenađuje činjenica da je i u budućnosti isplanirala cijeli niz "testiranja" jer ona trči, pliva,biciklira, planinari… Pa već sada zna da će se testirati na 100 milja u Istri, a planira se opet prijaviti i na UTMB. U planu je i plivački maraton, vožnja kajacima po Muri…
"Kuha se i jedan triatlon. Ma imam ja sto planova, tko će to sve pobrojati", iskrena je Jelena koja za sebe kaže da jednostavno vene u zatvorenom prostoru, a ljubav prema sportu potpuno je jasna kada priča o tome što joj je donio.
"Sport mi je okrenuo život na bolje, otkrio mi je prirodu. Sport je promijenio i moju prehranu i zahvaljujući njemu u red sam dovela i neke zdravstvene probleme. Drugačije doživljavam sebe i svoje tijelo. Moje tijelo je (skoro) savršeni stroj koji može čuda. Sport mi je omogućio da budem na mjestima na kojima inače ne bih bila, da mi je život bogat doživljajima i anegdotama, da upoznam mnoge divne ljude, ali i samu sebe, da rastem i razvijam se", kaže Jelena koja unatoč nizu medalja i uspjeha koji su se nakupili posljednjih godina i dalje uspijeva iznenaditi ljude u svojoj okolini.
“Nekad mi se čini da vodim dvostruki život. Ujutro sam u uredu, dotjerana i u štiklama, a čim pobjegnem iz tog ‘ozbiljnog’ svijeta blatnjava sam, pokisla, znojna. Tako da iznenadim ljude iz bilo kojeg od ova dva svijeta kada me vide u onom drugom izdanju”, kaže.
U utrci Ultra trail Mont Blanc sudjelovalo je samo 8 Hrvata: Zenil Vugrinec, Igor Varga, Mario Erdec , Jelena Sekelj i Ranko Orehovec iz varaždinskog kluba SRD 315 Sjeverozapad te Ivan Videk i Tomislav Kapetanović, najbolje plasirani Hrvat. Izidor Jakovčić nažalost nije završio utrku.
