Nikolina Pišek svake srijede odgovara na pitanja čitateljica Zadovoljne. Ovoga puta naša je kolumnistica odgovorila na pitanje čitateljice koja nije sigurna koliko je ženstvena i senzualna. Od Nikoline traži savjet, ali i mali tečaj iz ženstvenosti.
Draga Nikolina!!
Kada sam otkrila da ti imam priliku postaviti pitanje, iskreno sam se oduševila :) ... Mislim da nema bolje osobe od tebe da te to i pitam. Imam 32 godine i u vezi sam sa dečkom dugih devet godina. Veza nam je odlična i sve super funkcionira ALI ja imam jedan 'mali' problemčić.
Nisam senzualna, naime svi dečkovi frendovi i moje frendice misle da ja to jesam ali izgled JAAKOOO vara. A to ne samo da muči mog dragog nego i mene... poprilično sam 'bahata' ( tipo: užasno lupam, grubo uzimam stvari... ukratko grubi pokreti).
E pa me sada zanima da li imaš neki savjet za mene ... ili još bolje da li daješ neki tečaj iz ženstvenosti, pomoć mi je nužno potrebna!
Iskreno?
…Mislim da je tvoj problem u potpunosti plod tvoje imaginacije. Što zapravo želiš promijeniti? Predivnu vezu koja traje već devet godina? Dečka koji te voli i želi upravo takvu kakva ti jesi? Prijatelje koji te vide u svjetlu u kakvom se ti ne doživljavaš?
Ženstvenost je u tebi, neporecivo, i svi oko tebe to osjećaju, iako se manifestira na tebi neprihvatljiv način. Samo trebaš prihvatiti da oni oko tebe vole način na koji zračiš, i sagledati se kroz njihove oči
Voli te takvu kakva jesi
Nemoj zaboraviti da te je taj dečko prije devet godina upoznao i zavolio upravo takvu kakva jesi, sa svim tvojim manama i dobrim stranama, da bezuvjetno voli tvoje specifične geste i ponašanje, tvoju eksplozivnost i žustrost, tvoj dječački šarm koji podcrtava tvoju ženstvenost, koji te čini upravo Onom Ženom koju on želi kraj sebe, uz koju se budi i koja je centar njegova svijeta.
Ne znam kako izgledaš i kakva osoba uistinu jesi, jesi li vesela, puna života, ekstrovertirana ili si melankolični sanjar, pritajeni romantik, voliš li izazove i adrenalin, ili vikende u prigušenoj polutami spavaće sobe, voliš li slušati glasnu glazbu i bacati susjede u očaj, ili se opuštaš uz duge, hihotave ženske razgovore…
Ne znam koja ti je dnevna rutina, voliš li zalaske sunca ili si više jutarnji tip, opije li te miris svježe pokošene trave ili pogled na snijegom zametenu prirodu, budi li u tebi miris čajnih kolačića sjećanje na djetinjstvo, jesi li tužna kada pada kiša…
Toliko različitih, oprečnih slika, a svaka slavi ljepotu na neki svoj jedinstven način. Možeš li se odlučiti samo za jednu od njih? Ja ne.
Duboko sam uvjerena da ljepota dolazi na bezbroj različitih načina, u nebrojeno mnogo oblika, i svaki nas ostavi makar na jedan kratak trenutak bez daha.
Prepoznajem se u tvojim nedoumicama
Tvoja ljepota i ženstvenost svojstvena je samo tebi, i, kao što vidiš, drugi je primjećuju. Kao što je izmaglica različito lijepa kad se lijeno provlači kroz krošnje, ili nadvija nad površinom rijeke, tako smo i mi zanimljivi na milijun načina.
Možda nisam sklona popuštanju ili kompromisima onoliko koliko je obično kućnim odgojem usađeno djevojkama, možda je zbog toga puknula poneka moja veza ili površno prijateljstvo, možda me oni koji me ne poznaju smatraju hladnom i distanciranom, možda ne znam reći 'volim te' kada bih trebala...
Na neki se način prepoznajem u tvojim nedoumicama i preispitivanjima. Prirodno je da sumnjamo u sebe i da želimo nešto drugo. Isuviše dugo živimo u ljušturi koja nam je dana, normalno je da bismo ponekad željeli da smo netko drugi, normalno je da postoje dani kada nam odraz koji vidimo u ogledalu ne odgovara slici koju bismo željeli projicirati.
Naša pojavnost dolazi, smatram, na nekoliko osnovnih razina: onako kako mi vidimo i doživljavamo sebe, onako kako nas doživljavaju drugi, i onako kako bismo željeli biti viđeni.
Najčešće se te vizije ne podudaraju, vrlo često postoje mala odstupanja, a ponekad su te distinkcije toliko daleke da mogu stvarati ozbiljan problem u svakodnevnom životu. Da te perspektive nisu toliko ozbiljno nepodudarne, bili bismo mnogo sretnija bića.
Društvo diktira ideale ljepote
Jednostavan dokaz - kako objasniti da se mnoge djevojke dovedu do smrtne opasnosti želeći udovoljiti diktatu suvremenog društva koje bilo kakvo odstupanje od propagiranog ideala ljepote žestoko sankcionira?
Okolina ih gleda kako naočigled kopne i nestaju, dok su one uvjerene da se približavaju svome cilju. Ne vjeruju nikome. Kao ni ti.
Sjeti se samo kada si prvi put snimila svoj glas na diktafon, telefonsku sekretaricu ili kazetofon. Vjerojatno si ostala začudena reprodukcijom koju si čula.
Zato što si prvi put čula sebe na način na koji te čuju drugi i trebalo ti je vremena da prihvatiš da si to uistinu ti. Danas, ne vjerujem da imaš potrebu operirati glasnice da bi postigla glas koji misliš da bi pripadao uz tvoj lik…
Ja sam, recimo, odrastala medu samim dječacima, nesvjesna do prvog razreda osnovne skole da postoji i neki drugi, djevojački svijet. Imala sam prekrasno djetinjstvo malog dječaka, željela postati profesionalni vojnik ili vozač kamiona.
Ženstveno se osjećam kada pogledam svoju kćer, kada u njoj vidim sebe prije dosta godina, kada utisnem dio sebe u neki prostor i on počne odisati toplinom, kada vidim Njegove oči kako me zaljubljeno prate …
Lutke me i nisu baš previše zanimale, eventualno kao poligon za proučavanje dijelova od kojih su sastavljene, draže mi je bilo u ruke uzeti pušku i natjeravati se po parku. Ravnopravno sam sudjelovala u tučnjavama, dobivala batine i dijelila ih sama, hrvala se u prašini i blatu, učila da pokazivanje emocija i suze nisu poželjni, dolazila kući u modricama i s kišnim glistama u džepovima.
Mane treba pretvoriti u prednost
Škola mi je bila težak kulturološki šok. Sjećam se da se nikako nisam mogla uklopiti u djevojačke razgovore, a tim, nekim novim dječacima, nisam bila ravnopravna. Danas sam prigrlila sve čime me je obdarila genetika i usadila okolina, sve što mi je godinama predstavljalo hendikep, i odlučila ne boriti se protiv toga, već pretvoriti u svoje prednosti.
Shvatila sam da moja muški široka ramena i nisu najgora stvar na svijetu, da moja urođeno mišićavija konstitucija ima svojih prednosti. Ono s čime sam se borila nastojeći prikriti, sada znam korisiti kao svoj bonus.
OK, možda imam premišićave noge za jedno prosječno žensko stvorenje, ali mi zato celulit ne predstavlja preveliku brigu. Zasad. Možda se ponekad postavim premuški, previše natjecateljski, preoštro ili prehladno, ali mi je to uvelike pomoglo da ne budem shvaćena neozbiljno.
Možda nisam sklona popuštanju ili kompromisima onoliko koliko je obično kućnim odgojem usađeno djevojkama, možda je zbog toga puknula poneka moja veza ili površno prijateljstvo, možda me oni koji me ne poznaju smatraju hladnom i distanciranom, možda ne znam reći 'volim te' kada bih trebala, jer dečki to ne izgovaraju tako lako, možda bi mi ponekad bilo lakše pustiti suzu, ali dečki to ne čine, možda ne izgovaram komplimente kada bih trebala, i možda ne znam biti onoliko ženstveno mazna kao neke druge žene koje poznajem, ali oni koji su me prihvatili i upoznali to smatraju dijelom moje osobnosti i mojeg šarma, nečim što me izdvaja i čini posebnom.
Dječak u meni...
I dan danas živim s tim dječakom u sebi, uživam trenirajući boks, obožavam sparirati s muškim partnerima jer je većina žena prenježna za moj ukus. Volim se natjecati i pobijediti, volim nadmašivati samu sebe i rušiti granice koje nosim u sebi, volim nevjericu u pogledu poraženih, jer to nisu očekivali od mene, volim kada napravim najviše sklekova ili trbušnjaka u grupi, pretrčim najviše kilometara…
A, unatoč svemu, ipak sam punokrvno žensko. I nitko mi to ne može oduzeti. Ženstvenost nisu geste, nježan glas, duga kosa ili mačkasti hod na visokim potpeticama. Takve se stvari mogu uvježbati kao i bilo koja druga vještina, ako baš to toliko želiš.
Ženstveno se osjećam kada pogledam svoju kćer, kada u njoj vidim sebe prije dosta godina, kada utisnem dio sebe u neki prostor i on počne odisati toplinom, kada vidim Njegove oči kako me zaljubljeno prate …
Ženstvenost je u tebi, neporecivo, i svi oko tebe to osjećaju, iako se manifestira na tebi neprihvatljiv način. Samo trebaš prihvatiti da oni oko tebe vole način na koji zračiš, i sagledati se kroz njihove oči.
A zamahivanje kosom, pogled ispod obrva, njihanje bokovima, koketriranje tijelom…? Za tebe, kao jednu čistokrvnu ženu, po mom mišljenju suvišno, ali ako to baš želiš, stvar je izbora…
Uostalom, i tuljane su naučili žonglirati loptom, zar ne?
…ali ih to ne čini rukometašima. Sretno i uživaj u ljubavi!
Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.
