Teško je izdvojiti što zapravo čini Elenu Ferrante toliko popularnom. "Genijalna prijateljica" jest prekrasno napisana saga o ženama, transformaciji jedne zemlje, odrastanju, politici, majčinstvu, ljubavi, feminizmu, odnosima majke i kćeri, muškaraca i žena, obrazovanju, ideološkim sukobima... Zapravo, lakše je nabrojati čime se autorica ne bavi – kako na intimnom, tako i na društvenom planu.
Na neki način, ova saga podsjeća na velike romane 19. stoljeća, u svojoj srži to je bildungsroman, a ono čime je autorica zarobila pažnju čitatelja jest izniman, izvanserijski talent za pripovijedanje i vješto poigravanje s najrazličitijim žanrovima.
Stil Elene Ferrante lišen je velikih epiteta, a djelo je pisano tako da čitatelji dobivaju dojam da čita gotovo pa autobiografski tekst, prepun snažnih, proživljenih emocija s kojima se jako lako poistovjetiti.
U knjizi "Priči o onima koji bježe i onima koji ostaju" Lila i Elena postale su žene. Elena je ostavila pejzaže djetinjstva za sobom, diplomirala je, objavila uspješan roman i ušla u privilegirane krugove. Lila je ostavila supruga i napornim fizičkim radom pokušava prehraniti sebe i sina. Svaka na svoj način, pokušavaju zgrabiti priliku da uzmaknu životu siromaštva, neznanja i podčinjenosti.
A to čine u vrtlozima ideoloških previranja talijanskog društva kraja šezdesetih i sedamdesetih; svjetovima revolucionara i reakcionara, studenata i kamorista, komunista i fašista, ali i u svijetu koji otvara sasvim nove mogućnosti emancipacije. Njihovo prijateljstvo i dalje je ključno mjesto njihovo života, nulta točka iz koje sve proizlazi.
Glavne junakinje mi pratimo tijekom više desetljeća, preciznije od njihovog upoznavanja na ulicama siromašnog predgrađa Napulja pedestih godina prošlog stoljeća i temeljne osobine su nam dobro poznate.
Knjiga "Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju" prepuna je snažnih i proživljenih emocija s kojima se jako lako poistovjetiti.
Dok je Elena blaga i željna priznanja onih koji je okružuju, Lila je žestoka, nepokolebljiva i samosvjesna do najmanjeg atoma svog bića. No isto tako, sve što doznajemo o Lili, doznajemo iz perspektive nesigurnije Elene.
A koliko god to prijateljstvo bilo kompleksno i daleko od toga da Elena Lilu promatra kroz ružičaste naočale, Lila se pomalo doima mitskim bićem; nadnaravno inteligentna, prelijepa, sposobna da pronikne kroz sve. Je li to doista tako, veliko je pitanje.
S druge strane, nesigurnija Elena jest ona koja doslovno probija granice, završava fakultet, realizira se kao spisateljica i doslovno probija zidove. Koja je od njih ona „genijalna“, na čitateljima je da presudi. Činjenica jest da jedna bez druge ne mogu.
Treći nastavak možda je najmračniji dosad. Ne samo zbog teških odluka koje junakinje donose i činjenice da su sve iluzije djetinjstva i mladosti raspršene, nego zbog toga što je ovaj nastavak smješten u talijanske „olovne godine“, politički burna vremena obilježena snažnim sukobima ljevice i desnice, u koje su svi naši junaci duboko „umočeni“.
Djevojčice su postale žene, ali suočene su s novim, jako teških i zahtjevnim izazovima i s njima se snalaze kako najbolje znaju i umiju.
