Uzme li se u obzir slika razvijenih zemalja svijeta, Novi Zeland nalazi se pri samom vrhu statistika obiteljskog nasilja. Tamošnji se službenici svakodnevno susreću s iznimno teškim slučajevima nasilja, a čak svake četiri minute upućen je poziv policiji zbog obiteljskog nasilja. Zato je, kako smatraju mnogi, ta mjera bila i više nego potrebna.
Donošenjem novog zakona, koji na snagu stupa u travnju 2019. godine, osigurat će se potrebno vrijeme žrtvama da pokupe najnužnije stvari, pronađu sigurno mjesto za sebe i djecu ako ih imaju, a da pritom znaju da se mogu vratiti na posao.
Svake četiri minute novozelandska policija prima poziv o obiteljskom nasilju. S druge strane, u Hrvatskoj svakih 15 minuta jedna osoba doživljava neki oblik nasilja.
Ti se dani neće oduzimati od uobičajenog godišnjeg odmora niti će se na njih gledati kao na bolovanje. Također, ako je potrebno, žrtvi se mora omogućiti i promjena radnog mjesta unutar iste tvrtke te brisanje njezinih kontakata s mrežne stranice tvrtke.
Dakako, kada se u novozelandskom Parlamentu glasalo o prijedlogu zakona, nisu svi bili oduševljeni. Dok je 67 zastupnika podržavalo taj prijedlog, čak 53 su bila protiv. Naime, smatraju kako je za male i srednje tvrtka deset dana bez radnika preveliki trošak, dok su drugi mišljenja kako će se time obilježiti žrtve nasilja te da poslodavci neće htjeti zaposliti one za koje sumnjaju da prolaze takvo što.
Jan Logie, novozelandska političarka i članica Parlamenta koja je ujedno i predložila ovaj zakon, kaže da je on itekako potreban. Kao osoba koja je radila u ženskom prihvatilištu, dobro zna da je nužno uključiti cjelovito društvo u taj gorući problem. Iako taj zakon neće iskorijeniti nasilje, daje pozitivan pomak i osvješćuje ljude o tome da nasilje nije nešto što se događa drugima, već da su to nerijetko osobe u našoj blizini. Isto tako, žrtve ne prestaju biti žrtve ni na radnom mjestu.
Donošenjem novog zakona, koji na snagu stupa u travnju 2019. godine, osigurat će se potrebno vrijeme žrtvama da pokupe najnužnije stvari, pronađu sigurno mjesto za sebe i djecu ako ih imaju, a da pritom znaju da se mogu vratiti na posao.
Obiteljsko nasilje ne poštuje granicu između posla i života. Velik broj istraživanja pokazao je da su nasilnici isto takvi i na svome radnom mjestu, a da ni žrtve ne mogu pobjeći od toga, bilo da je u pitanju stalno praćenje partnera, stalni pozivi na radno mjesto, prijetnje njima samima ili kolegama s posla. Osim toga, mnogi nasilnici nastoje prekinuti vezu žrtve s njezinim poslom kako bi dobila otkaz i tako još više ovisila o nasilniku, rekla je Logie za The Guardian.
A što je s Hrvatskom i ostakom svijeta?
I u Hrvatskoj bi takav zakon itekako bio potreban. Naime, u Hrvatskoj svakih 15 minuta jedna osoba trpi neki oblik nasilja, bilo da je u pitanju fizičko, verbalno, financijsko, seksualno ili socijalno nasilje. Prema podacima MUP-a, u 77 posto slučajeva obiteljskog nasilja muškarci su ti koji ga čine, a redovito je riječ o vjenčanim ili nevjenčanim partnerima ili pak bivšim partnerima.
No čini se kako se svijet ipak polako budi. Zakon nalik novozelandskom imaju Filipini i Kanada (u pokrajinama Manitoba i Ontario), a i Australija je najavila uvođenje petodnevnog dopusta za žrtve nasilja. Možda ga jednom dočeka i Hrvatska.
