Karlo Hubak u dvorani MM Studentskog centra (Savska 25) 3. i 4. travnja premijerno pokazuje novu Anu Karenjinu, autorsku predstavu u kojoj polemizirajući sam sa sobom za klavirom izvodi skladbe Sergeja Rahmanjinova, dok usporedno s njim svoju perspektivu karenjinske problematike donosi plesačica suvremenog plesa Gendis Putri Kartini.
Vječito nezadovoljan, u traženju jasnijeg i neposrednijeg izraza umjetničke ideje, Karlo Hubak je svoju prošlogodišnju predstavu iz Zagrebačkog plesnog centra temeljito preradio, te novu interpretaciju sada predstavlja u koprodukciji sa Studentskim centrom u Zagrebu.
Govoreći o premijeri prošle godine govorio sam o Ani Karenjinoj, ali i o klasičnom djelu uopće kao neiscrpnom izvoru inspiracije, koji čovjeka poziva uvijek na novi dijalog, novo istraživanje, u potrazi za dubljim razumijevanjem - i djela i samog sebe. U skladu s tim nastaje i ova moja nova Ana Karenjina: Hoću ljubav, a ljubavi nema.
Karlo Hubak premijerno prikazuje novu Anu Karenjinu u kojoj polemizirajući sam sa sobom za klavirom izvodi skladbe Sergeja Rahmanjinova (Foto: Nina Đurđević)
Živa izvedba mora biti u dosluhu sa svijetom u kojem nastaje, mora ga u nekom njegovom dijelu fokusirati, odražavati, osporavati, afirmirati, svejedno što, ali ne može ga ignorirati. A vrijeme ne stoji i igrati jučerašnju predstavu danas već je pomalo prevara. Zato mi je bilo važno svoju Anu Karenjinu ažurirati, rekao je Karlo.
Osim interpretacije Tolstojevog romana dramaturgiju predstave u velikoj mjeri određuje i odabir klavirskih skladbi Sergeja Rahmanjinova. Iz potrebe polemičkog zaoštravanja diskursa izvedbe klasične glazbe došlo je do ideje ovakve predstave, koja ni na koji način ne intervenira u glazbeno djelo, već ga scenskim kontekstom na željeni način osvjetljava, naglašava, i zapravo vrlo konkretno subjektivno interpretira.
Rečenica Ane Karenjine iz zadnjeg dijela romana, Hoću ljubav, a ljubavi nema, sigurno izražava jednu temeljnu ljudsku frustraciju, koja neshvaćena, i u raznim slučajnim pravcima usmjerena dovodi do svakog vida agresije, destrukcije ili autodestrukcije.
Lav Tolstoj je u svom romanu ispratio liniju frustracije od njenog rađanja, posljedica nerazumijevanja njene stvarne prirode, racionalizacije i negacije, do eventualnog suočavanja, shvaćanja i otpuštanja frustracije. Tu sam liniju u predstavi pokušao odraziti."
Genijalna glazba Sergeja Rahmanjinova u živoj izvedbi Karla Hubaka i tragično duhovit performans plesačice suvremenog plesa Gendis Putri Kartini idealno će uokviriti jednu tipično zagrebačku romantičnu jadikovku, koju ne smijete propustiti!
Novo lice Ane Karenjine (Foto: Nina Đurđević)