Sjećam se toga kao da je bilo jučer. Bio je kraj 2016. godine, a ja nesretnija nego ikada ranije u životu. Godine nemogućnosti pronalaska posla u struci bez veza i poznanstava, rad na raznoraznim poslovima samo da bih imala bilo kakav prihod, nadređena kakvu ne bih poželjela ni neprijatelju, drastično narušeni svi obiteljski odnosi, prijateljice koje ne razumiju kako je to kada si razočarao baš sve oko sebe i ono najgore – samog sebe.
I dok sam tako maštala o nekoj boljoj budućnosti, istodobno sam mislila da će mi kupovina pomoći da se osjećam bolje. Sve slobodno vrijeme trošila sam na pregledavanje internetskih stranica, traženje one prave „prilike“ za što bolju kupovinu. Postala sam gotovo pa stručnjakinja za kupovanje što jeftinije odjeće. Nakon što sam platila račune, gotovo sve što sam zarađivala, trošila sam na odjeću.
Kako su mi sva polja života bila u rasulu, mislila sam da će me ona usrećiti. Mislila sam da je odjeća samo jedan korak do sreće. Jer sreća mora biti tu negdje iza ugla, zar ne? Kupovala sam odjeću za neki svoj imaginarni posao koji tada nisam imala, no mislila sam si: Što ako me sutra pozovu na razgovor za posao u to i to mjesto? Nemam ništa u čemu se uopće mogu tamo pojaviti! I tako unedogled...
ČAROLIJA POSPREMANJA ŽIVOTA
I onda, kao i mnogo puta u životu, spasile su me knjige. Sasvim slučajno u ruke mi je došla knjiga Marie Kondo „Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život“. Vidjela sam je u knjižnici, ali sam se pitala što će meni to, pa ionako sam oduvijek vrlo uredna. Kako mi pospremanje može promijeniti život, daj, molim te!
Kada pročistimo prostor oko sebe, i naše misli postaju pročišćenije.
No ipak me nešto vuklo prema knjizi. Posudila sam je. Čitajući knjigu, shvatila sam da mi sve stvari na koje sam trošila nimalo ne donose radost, kako to kaže Marie Kondo. Spletom okolnosti, naletjela sam i na dokumentarac „The Minimalists“ i upoznala se s potpuno novim konceptom življenja – minimalizmom.
Minimalizam je način življenja koji uključuje drastično pojednostavljenje svih područja života kako bi se živio život kakav zaista želite. Ukratko, život u kojem usredotočenost neće biti na materijalnim stvarima, nego iskustvima i pronalasku unutarnjeg mira. Od pospremanja, smanjenja garderobe, štednje, drugačijeg trošenja novca pa sve do pronalaska prave verzije sebe.
I tako sam nakon što sam detaljno proučila tzv. KonMari metodu pospremanja, počela s čišćenjem života. Iz ormara sam izbacila gotovo tri pune vreće odjeće. Da, boljelo me što sam na nju potrošila toliko novca, no naučila me važnu lekciju – odjeća me nikada neće usrećiti. Zadržala sam klasičnije komade, odjeću koja mi zaista odgovara, koje mi nije ni prevelika ni premala, koja nije bila namijenjena imaginarnom životu koji nisam imala.
Donose li vam sve te traperice ili ukrasi po kući radost? Donose li iskrenu vrijednost vašem životu? To su pitanja koja postavlja Marie Kondo.
Bacila sam sve što je bilo uništeno i iznošeno, a stvari koje su još imale etiketu, ali sam znala da ih nikada neću nositi, donirala dvjema mladim djevojkama. I čvrsto odlučila da su jeftina sniženja sezonske odjeće za mene prošlost.
Najveća lekcija koju mi je KonMari metoda pružila jest to da mi odjeća ne donosi sreću.
Potom je došao red i na rješavanje nepotrebnih ukrasa po kući. Naime, prema spomenutoj KonMari metodi, trebate rješavati jednu po jednu prostoriju u svome domu ili jedno po jedno područje. Kako kaže Kondo, to je način da dobijete dobar pregled toga koliko zaista imate određene vrste stvari. Vjerujte, zaprepastit ćete se kada na jednoj hrpi vidite sve što ste kupili jer ste mislili da vam treba.
Kako sam velika zaljubljenica u dizajn i uređenje interijera, svako malo bih kupovala neke predmete za kuću, mijenjala dekoraciju ovisno o godišnjim dobima i slično. Sada sam sve to drastično pročistila. Shvatila sam da mi zaista ne treba deset komada jeftinih šljokičastih sobova, da mi stol ne mora biti posut umjetnim jesenskim lišćem, da mi ne treba 20 bijelih svijeća.
A onda je došao red i na čišćenje odnosa s drugima. Naime, i ta kategorija igra važnu ulogu u svijetu Marie Kondo. Iz svega toga naučila sam da te neki ljudi neće nikada voljeti i da nema smisla trošiti svoje vrijeme i suze na njih. Njihovi bi mi zli komentari upropastili i najpozitivniji dan. Prekrižila sam ih. Također sam i pročistila „prijatelje“ na društvenim mrežama, vrlo važnu stavku zbog koje je zapravo sve i počelo – jer sam htjela biti „normalna“ kao i svi drugi.
Spojila sam znanje Marie Kondo i minimalizam te se preporodila.
DOMINO-EFEKT U POSLOVNOM SVIJETU
I tu dolazimo do onoga što stoji u samom naslovu knjige – da će vam pospremanje promijeniti život.
Imala sam više energije nego ikada prije i znala da se sada moram posvetiti i svojoj karijeri. Jedne sam večeri već otišla na spavanje, a potom osjetila potrebu da pošaljem jednu e-poruku. Ustala sam i napisala najiskreniju e-poruku u životu. Malo je reći da mi je promijenila život. Knjige su me još jednom spasile. Jedno poznanstvo urodilo je vrlo velikom količinom posla, ali i nevjerojatnim prilikama koje nikada ne bi došle da nisam bila aktivna. Jedan posao vodio je drugome, a kako više nisam trošila na odjeću, dekoraciju i slične stvari, financijsko stanje naglo mi se poboljšalo.
Po prvi put u životu mogla sam planirati. Tako sam isplanirala nešto što mi je ranije bilo nezamislivo – let balonom iznad Hrvatskog zagorja. Riječi naprosto ne mogu opisati osjećaje koji su bili prisutni kada sam bila 700 metara iznad zemlje i radila nešto za sebe. Potom sam dva mjeseca kasnije po prvi put jahala konja, a proteklog proljeća otišla na godinama željeno putovanje u Toskanu. Putujući vlakom od jednog do drugog gradića Cinque Terre i gledajući u firentinsku kupolu, morala sam se uštipnuti da provjerim ne sanjam li. Po dolasku kući sam pak potpisala ugovor za svoju prvu knjigu. Čekaj, što?
Pročistite i odnose s drugima. Ja sam počela od društvenih mreža i "prijatelja". Jer tu je i sve počelo: željela sam biti "normalna" kao i svi drugi koje sam pratila.
KOLIKO GOD ZVUČALO UTOPIJSKI, SREĆA JE U NAMA
Prigrlivši minimalizam i koncept odnosa prema stvarima koji nam je predstavila Marie Kondo, više nisam trošila na krpice i kratkotrajna zadovoljstva koja mom životu ne donose nikakvu vrijednost. Jasno, to ne znači da više nikada nisam kročila u trgovinu, no sada točno znam što trebam, to kupim i izađem van.
Da, trebalo mi je dvadeset i nešto godina, no napokon sam shvatila da je život onakav kakvim ga sami napravimo. Jasno je da je nekima od nas taj put mnogo lakši nego drugima te da nemamo svi tu sreću da smo se rodili u bogatim i sređenim obiteljima, no u nekom trenutku moramo prestati kriviti druge za sve.
Kada pročistimo prostor oko sebe, i naše misli postaju mnogo pročišćenije. Kada ne moramo trošiti vrijeme na beskorisne stvari poput obilaženja trgovačkih centara ili brisanja prašine sa stotinu kineskih figurica koje nam, realno, ne znače ništa, odjednom se oslobađa mnogo prostora za nove početke.
