Kada svoje snage udruže jedna od ponajboljih hrvatskih književnica i liječnica, nastaje djelo iznimne vrijednosti, čija je veličina potvrđena i brojnim nagradama, među kojima se ističu Mali princ i Kiklop. Riječ je o romanu „One misle da smo male“ Julijane Matanović i Anke Dorić.
Tematika za kojom su posegnule književnica i liječnica ne viđa se često u hrvatskoj književnosti, a posebno ne u književnosti za mlade. Naime, Matanović i Dorić pričom petnaestogodišnje djevojke Matije govore ne samo o svim izazovima odrastanja nego i o bolesti koja pogađa velik broj žena – karcinomu vrata maternice.
Zašto je to tematika s kojom se mladi moraju upoznati, ali i kako su autorice uspjele stvoriti vedar i zaista duhovit roman s ovako ozbiljnom tematikom, rekla nam je Željka Geto, knjižničarka Ekonomske škole Vukovar.
Riječ je o iznimnom romanu koji je istodobno edukativan i zabavan, koji u sebi sadrži svojevrstan priručnik za odgovorno spolno ponašanje mladih, očuvanje vlastitoga zdravlja i senzibiliziranje čitatelja o HPV-u.
Forma romana sjajna je podloga za učenje i stvaranje svijesti o pozitivnim i negativnim posljedicama svoga spolnoga ponašanja na zdravlje te se demistificira i otvoreno govori o karcinomu s kojim se svakodnevno susreće velik broj oboljelih i njihovi bližnji, govori nam.
Roman kombinira vedrinu, humor i vrlo važnu lekciju o zdravlju.
Radnja u prvoj osobi jednine prati djevojku Matiju, koja je tipična tinejdžerka: svoje nježne osjećaje prikriva buntom i ironijom prema odraslima. Njezin se život sastoji od dogodovština u školi i balansiranja s obiteljskim životom, sve dok se nad nju ne nadvije sjena majčine bolesti – karcinoma vrata maternice.
Tek kada odrastemo, metodom retrospekcije uviđamo koliko je teško biti adolescent, a ako tome dodamo i problematiku zdravstvene prirode bliskoga člana obitelji koja se događa u tim osjetljivim godinama, zaista je teško držati emocije na okupu. No s knjigom će se moći poistovjetiti baš svaka mlada osoba jer progovara o nepresušnoj temi međuljudskih odnosa kroz postojanje dva entiteta, obitelji i škole, ističe Željka.
Kako nam dalje pojašnjava, važna su brojna pitanja koja si Matija postavlja i stvara sliku same sebe.
Tinejdžerske godine upravo su godine u kojima se propitujemo, pridajemo važnost i onome čemu treba i onome čemu ne treba. Često smo buntovni bez razloga, usmjereni na sebe te stvaramo sliku koja će biti puštena u javni prostor strahujući pritom hoćemo li naići na prihvaćanje ili odbijanje.
Kada se tome pridoda složena obiteljska situacija, Matiji nije nimalo lako. Ispreplitanje njezina obiteljskog i školskog života oblikuje je u osobu koja će jednom postati, a majčina bolest, kao i potraga za ocem, u tome ima veliku ulogu.
No unatoč vrlo teškoj temi, roman obiluje humorom, dovitljivim dijalozima te čitavu zdravstvenu problematiku predstavlja na posve neočekivani način, pokazujući time da dijagnoza ne mora biti kraj.
Snimljena je i zvučna verzija romana za slijepe i slabovidne osobe.
Svakako je riječ o romanu odlično strukturirana sadržaja koji će privući mlade svojim svakodnevnim vedrim i humornim jezikom, a istodobno im dati dragocjenu lekciju o zdravlju, zaključuje Željka Geto.
Kako bi se što više srednjoškolaca upoznalo s ovom važnom temom, portal Zadovoljna.hr na adresu Ekonomske škole Vukovar šalje pet primjeraka romana „One misle da smo male“.
Pročitajte i koja bi se još važna književna djela morala naći na popisu čitanja svakog djeteta i mlade osobe.
