'Buđenje proljeća' uprizoreno je prema istoimenom djelu Franka Wedekinda iz 1891. Frank Wedekind, njemački književnik, rođen 1864. u Hannoveru, svjetsku je slavu stekao dramom istoimenom dramom koja je ujedno i njegov najpopularniji komad, a koju je opisao kao tragediju djetinjstva, posvetivši je roditeljima i učiteljima.
Upravo su je roditelji doživjeli kao napad na tradiciju, vlastiti autoritet i skrnavljenje svetih prava.
'Buđenje proljeća' suvremena je drama o seksualnom sazrijevanju adolescenata. U njoj se očituje autorova težnja da prokaže lažni građanski moral i pokaže kobne posljedice društvenih konvencija koje sputavaju ili iskrivljuju prirodne nagone.
'Oslobođena' čovjeka prikazao je u duhu utopijskih elemenata modernog društva koje zazire od konvencija i licemjerja. U trenutku kada je praizvedena 1906., Wedekindova drama 'Buđenje proljeća' sablaznila je gledatelje i čuvare ćuroređa otvorenim prikazivanjem dječje spolnosti.
Predstava Olivera Frljića je metafora društva istraumatiziranog licemjerjem katoličkih zabrana. Wedekindovi mladi junaci u ovoj predstavi ne sablažnjavanju otkrivanjem svoje spolnosti već činjenicom da im je ta mogućnost nasilno oduzeta.
U predstavi glume Jadranka Đokić, Ksenija Marinković, Nina Violić, Sreten Mokrović, Krešimir Mikić, Frano Mašković, Pjer Meničanin, Milivoj Beader i Zoran Čubrilo.
