Iza brenda Recycle and Wear kriju se vrijedne ruke Nine Iris Bešlić. Iako je po struci akademska slikarica, to je nije spriječilo zaviriti u različita područja umjetničkog stvaralaštva i upustiti se u avanturu recikliranja. Odjeća za koju mislite da je postala nenosiva, ali i druge odbačene materijale Nina pretvara u potpuno nove modne komade

Galerija

Ninina ideja recikliranja premašuje sam čin reciklaže. Ona u ''otpadu'' prepoznaje kreativni potencijal i iz njega stvara jedinstvene kreacije.

Samostalni projekt Recycle and Wear započela prije više od šest godina. Riječ je o projektu koji ujedinjuje likovnu umjetnost, dizajn i reciklažu odbačenih materijala u produkciji umjetnina i (ne)nosivih predmeta. Na taj način ova mlada splitska umjetnica promiče ljubav prema prirodi kroz principe recikliranja i ponovne uporabe postojećih materijala.

Njezine kreacije obuhvaćaju čitav dijapazon spektar proizvoda. Tako se pored torbi, remenja, narukvica, šuškavaca mogu naći i jastuci, maske, kaleidoskopi i cipele.

Rad sa socijalno isključenim skupinama ljudi naučio me da je sve podložno promjeni, pa čak i naučene navike i preuzeti odgojni obrasci. Slojevit pristup radu i nekonvencionalnost u upotrebi različitih medija i materijala omogućila mi je pokrenuti priču Recycle & Wear. Obradi materijala isključivo pristupam kao umjetnik, kreativno, ne znajući kako će cijela priča završiti, objašnjava Nina Iris Bešlić.

Ne opterećujući se previše zbog publike koja bi to konzumirala, Nina je samo slijedila svoje srce i iskrenim radom unijela jedinstvenost u svoj rad. Eksperimentirala je s različitim materijalima koji su se kasnije svidjeli širokom krugu ljudi svih dobnih skupina, slojeva i struka. Ako bi morala suziti odabir, kaže kako njezini unikatni proizvodi uglavnom dolaze u ruke djevojka, mladih žena i žena srednjih godina.

Uočila sam kod svih da su otkačene, kreativne i bez predrasuda, što je i meni drago jer je proizvod takav. U sebi nosi određenu energiju slobode. Sama činjenica da nosite reciklirani komad već u vama pomjera granice slobode.

Njezine kreacije obuhvaćaju čitav spektar uradaka koji ne završavaju samo na odjevnim predmetima i modnim dodacima. Tako se pored torbi, remenja, narukvica, šuškavaca mogu naći i jastuci, maske, kaleidoskopi i cipele. Inspiraciju pronalazi svuda oko sebe, a ponajviše, kaže, iz osobnog umjetničkog stvaralaštva.

Martina dobiva od bliskih prijatelja i prijateljica sve potrebne materijale, odnosno odbačene dijelove dekoracija koje čuvaju znajući kako će dobro biti iskorišteni i donosi ih u svoj mali atelje u kojem nastaje čarolija. Spremno uskaču i kolegice koje mjesecima skupljaju zanimljive materijale i na kraju mama koja nikad ništa ne baca.

Do sada sam najviše od materijala koristila poliesternu tkaninu, papir, drvo, CD, tvrdu plastiku, plastične folije, razne metalne dijelove odbačenog nakita, metalne kopče i tekstile raznovrsnog podrijetla. Kod odjevnih predmeta u većini slučajeva (ne uvijek) koristim podstave od prirodnih materijala, ovisno o kakvom je nosivom proizvodu riječ.

Vjetar u leđa splitskoj umjetnici dao je i Zagreb plakat od kojeg je dobila ogromnu količinu transparenata. Budući da su ti svi plakati već korišteni, oni na sebi imaju već određen tisak, print ili dizajn.

PRINCIP PRAVOKUTNIKA I KVADRATA

Ponekad se mogu prepoznati dijelovi životinja ili apstrahiranih kolaža, dok na nekima ostaju printevi i boje kakve jesu. Moje su omiljene kombinacije boja jaki koloristički kontrasti i tonovi plavo-zelenih nijansi. Od svih materijala najviše bih izdvojila polivinil jer se lako oblikuje i savija. Odlično odgovara mom senzibilitetu. U samoj izradi modela uvijek se oslanjam na geometriju.

Prva tura torbi i nakita zvala se ''Geometric'' jer su se u svojoj osnovi preklapale po principu pravokutnika i kvadrata. Kasnije je od jako tankih reklamnih transparenata (impregniranih poliestera) radila vjetrovke. Nina je u izradi koristila i tekstilne transparente od kojih je oblikovala suknje i tunike. Tako je nastala cijela njezina serija radova nazvana ''City Walk''.

Tako se njezina prva tura torbi i nakita zvala ''Geometric'' jer su se u svojoj osnovi preklapale po principu pravokutnika i kvadrata. Kasnije je od jako tankih reklamnih transparenata (impregniranih poliestera) radila vjetrovke. Nina je u izradi koristila i tekstilne transparente od kojih je oblikovala suknje i tunike.

No kupcima njezinih uradaka/proizvoda iznimno se sviđa priča u čijoj pozadini je stav ''ponovno upotrijebiti'', odnosno mogućnost koja dozvoljava upotrebu istog materijala ili predmeta u više konteksta.

Ako usporedimo s današnjim vremenom politike "kupi-baci" možemo reći da je u suprotnosti s njom. Moji uradci bili bi tihi bunt protiv "lažnog izbora između pet istih majica", ističe.

Cjelokupan je proces realizacije Nininih ruku djelo. Kaže kako joj je za izradu predmeta potrebno od pet dana do tri mjeseca, sve ovisi o tome što radi i o kojem je materijalu riječ.

Poliesterna tkanina i polivinil lako se čiste mekanom spužvicom i običnim sapunom, a uz to su podatni za oblikovanje i ne cufaju se, što ubrzava proces izrade. Metalima se odlično vraća sjaj u mješavini sode bikarbone i limunova soka, a drvo se brusi i tutkali, ako je potrebno.

Cijene njezinih jedinstvenih umjetničkih djela kreću se od 200 do 2500 kn, a sve ovisi o kojem je proizvodu riječ. Budući da se uvijek radi o originalnom proizvodu, niti jedan proizvod nema svoju kopiju.
A ova kreativna umjetnica u skoroj budućnosti najavljuje kako projekt R&W planira podići na višu razinu i uobličiti ga do kraja.

City Walk (Foto: Zadovoljna.hr)
City Walk (Foto: Zadovoljna.hr)