Pomislili bismo kako je stan od 18,6 kvadrata najmanji koji je dizajnerica interijera Mirela Blažanović do sada uređivali, ali postojao je i manji. Odradila je i stambenu jedinicu od 12 m2. Radilo se o bivšem staračkom domu čije su sobe pretvorene u majušne stanove.
Kod uređivanja stana od 18,6 kvadrata u centru Zagreba do izražaja je došla racionalnost i realnost klijenata koji su bili svjesni da u tom prostoru ne mogu imati kuhinju s perilicom i pećnicom nego da će prostor biti organiziran kao soba u studentskom domu: mala kupaonica i prostor od devet m2 u koji je trebao stati krevet, ormar, radni stol i kuhalo. Bilo je važno iskoristiti i vertikalnu dimenziju prostora, tako da je krevet podignut na višu razinu, a ispod je stavljen ormar - prostor za pohranu.
Stan je bio u izrazito derutnom stanju; godinama nitko u njemu nije živio. Bio je jako vlažan, tako da je najskuplji dio adaptacije bio rješavanje vlage.
Na fotografijama možete vidjeti da je stan pripadao nekom drugom vremenu, a godine nekorištenja učinile su svoje u smislu propadanja materijala, govori dizajnerica interijera Mirela Blažanović. Što god da radi, Mirela prvo kaže klijentima da naprave popis "želja" prema važnosti. Tako bude upoznata s prioritetima, ali svakako nastoji uvrstiti i stvari s dna liste jer to su najčešće detalji koji možda nisu toliko funkcionalno važni, ali prostor čine personaliziranim.
Kod uređenja stana od 18,6 kvadrata bilo je važno da jedna mlada osoba može normalno živjeti, odnosno da stan može zadovoljiti sve njene stambene i organizacijske potrebe. Trebalo je uzeti u obzir i da se radi o osobi koja ima puno odjeće, obuće i kozmetike, da mora negdje staviti dasku za peglanje, usisavač, sredstva za čišćenje... Da sve ima svoje mjesto.
Mirela je stoga stan podijelila u sedam funkcionalnih zona:
1. Ulazni prostor s ormarima za cipele i kapute.
2. Kupaonica u koju su morali stati bojler, perilica i sušilica, walk-in tuš (to je bila velika želja klijenta), toaletna školjka, umivaonik s velikim ogledalom te puno spremišnog prostora za deterdžente i kozmetiku. Pritom je bila nužna dobra rasvjeta i lijep i prozračan izgled. To se postiglo jakom rasvjetom iz dnevnog spektra (4000 K) i igrom potpuno svijetlih boja s intenzivnijim tonovima.
3. Kuhinja za koju se znalo da se neće koristiti u mjeri u kojoj bi se koristila da u stanu živi četveročlana obitelj, ali da mora imati sve elemente prosječne kuhinje: hladnjak, sudoper, kuhalište, pećnicu, perilicu za posuđe i dosta spremišnog prostora.
Veći volumen spremišta postigla sam dubljim gornjim kuhinjskim elementima. Držali smo se bijele boje, bez ikakvih detalja jer je to i bila želja vlasnika, a i rasteretilo je ionako mali prostor, kaže Mirela.
4. Dnevni boravak koji je u sebi morao sadržavati više funkcionalnih cjelina, ali sam boravak je podrazumijevao komotnu sofu, mali stolić za kavu i TV jedinicu.
Budući da je ponestalo novca, nepostojanje TV komode u koju se spremaju 'tehnikalije' nadomjestila sam košarama u kojima se nalazi nužna TV i internet 'aparatura'. Naravno, taj dio je morao biti malo osvježen bojom, pa su plakati u intenzivnim bojama kako ne bi baš sve bilo ujednačeno bijelo i svijetli drvni dekor, opisuje.
5. Blagovaonica koju nikako nije mogla pozicionirati kao zasebnu cjelinu jer naprosto nije bilo mjesta. Pa je tom problemu doskočila tako da je stavila stol i stolce u...
6. ...radni dio. Mirela je odabrala stol na kotače koji se vrlo jednostavno izvuče i odgura na sredinu prostorije, ovisno o broju osoba koje za njim sjede. Radni dio je omeđen policama i prostorom za pohranu knjiga i skripata što je studentima jako važno.
7. Spavaonica. Postojanje "pravog" kreveta, a ne kauča koji se razvlači bilo je obavezno. Budući da u tako mali prostor nije mogla smjestiti i krevet i sofu, posegnula je za rješenjem koje se samo nametnulo: zidni krevet.
To je komad namještaja koji štedi prostor, madrac je onaj koji si korisnici odaberu, udobnost je na razini kreveta koje stavljamo u spavaće sobe, i sve to pritom lijepo i izgleda. Mana mu je što je početni trošak nešto viši, ali vjerujem kako su dobrobiti puno veće, ističe.
Ormare koji najčešće idu uz spavaću sobu linijski je povezala uz ostatak namještaja te stvorila niz kuhinja - ormari - radni prostor. Za svaki modul tog velikog komada namještaja točno se znalo što u njega ide; tijekom projektiranja Mirela je na svaku policu i ormarić napisala čemu je namijenjen.
Iako nisam ljubiteljica bijele boje, ovdje se pokazala kao najbolji izbor jer se ta ravna ploha namještaja stopila i kao da čini dupli zid; ravna, glatka, bez većih odstupanja, kaže.
Uz bijelu boju i svijetle tonove koji vizualno povećavaju prostor, Mirela se poslužila i drugim "trikovima" kako bi malom prostoru prividno dodala kvadrate. Rasvjeta je jako važna; što je više ima, to se prostor doima većim.
Ravne linije namještaja, ne predimenzionirani komadi, odmaknutost samostojećih komada od zida, ne prevelika upotreba različitih tekstura i - urednost. Urednost je stvarno ključna u ovako malim stanovima. Zato svaka stvar mora imati svoje mjesto i to je najzahtjevniji dio projekta, otkriva. Da se iskoristi svaki kutak stana i da on bude maksimalno funkcionalan najvažnije bilo slušati želje klijenta te u njih uklopiti znanje i iskustvo koje ima, poslovno i privatno.
Vrlo često ljudi imaju nerealne zahtjeve, ali ako se slikovito pojasni, vrlo brzo prihvate ograničenja. Projektanti mogu jako puno, ali nisu svemogući; od stana s manje od 20 m2 ne može se napraviti 40, koliko god da smo stručni i baratamo arhitektonskim trikovima i alatima, poručila je dizajnerica interijera Mirela Blažanović te s nama podijelila tri najvažnija savjeta za uređenje malog stana (uz sve gore navedeno).
- Smanjiti očekivanja.
- Posjedovati samo nužne predmete.
- Konzultirati se s nekim stručnim.
Kuhinja je baš wow! Pogledajte stan od 33 kvadrata koji izaziva oduševljenje
