Obrijana glava, vrlo osebujan smisao za modu, jedinstven glas – tako bi se u najkraćim crtama mogla opisati Skin, pjevačica rock-benda Skunk Anansie.
Pravim imenom Deborah Anne Dyer, ova Britanka jamajčanskog porijekla koja sa svojim bendom 27. srpnja nastupa na zagrebačkoj Šalati već desetljećima plijeni pažnju glazbene kritike i zaljubljenika u rock, a to itekako čini s pravom.
No čini se kao da je sasvim slučajno ušla u glazbene vode, dok je istodobno studirala kako bi postala dizajnerica interijera.
Prisjećajući se svog djetinjstva, često je znala govoriti da je njezin prvi uzor bila pjevačica Blondie. Željela je biti poput nje, no mala afroamerička djevojčica znala je da joj je to nedostižno. Osim Grace Jones, nije imala ženski uzor u kojem bi se mogla ogledati, iako je čitav život bila okružena glazbenicima.
Naime, njezin je djed imao klub u podrumu kuće pa bi se mala Deborah često susretala s ljudima poput Boba Marleya koji su redovito svraćali u kuću, no takva je vrsta glazbe nije zanimala. Kako je postajala sve starija, željela je biti baš poput Kurta Cobaina. I našla je istomišljenike s kojima je devedestih osnovala bend Skunk Anansie.
S obzirom na to da je Nirvana bio omiljeni bend čitave novoosnovane grupe, a vrlo su rado slušali i Rage Against The Machine i Smashing Pumpkins, željeli su biti poput njih – grubi, ozbiljniji, čak i agresivniji. Kako je Skin rekla u jednom od svojih brojnih intervjua, nikada nisu željeli biti dio britanskog popa, iako je to bilo vrlo popularno tijekom devedesetih kada su počinjali.
Svi smo mi bili iz radničke klase, i to britanske. Nismo pripadali grungeu upravo zbog zemlje iz koje smo dolazili, nismo bili ni dio popa jer nismo bili bijeli dečkići u uskim trapericama. Bili smo izvan svega toga i mislim da smo to dobro napravili. Odradili smo koncerte sa svima, od Smashing Pumpkins, Nirvane do Limpa Bizkita, rekla je Skin za Louder Sound.
OD MAJICA S DJEČJEG ODJELA DO ŠLJOKIČASTIH KOMBINEZONA
I publika i kritika brzo su ih zapazili, a osim njezine obrijane glave i dječačkog izgleda, pažnju je plijenio i njezin modni stil. Kratko je vrijeme bila i model, no glazba ju je ipak više privlačila. Zato je našla savršen način kako u svojim spotovima i na koncertima spojiti glazbu i modu. U glazbeni je svijet unijet hlače vrlo širokih nogavica u kombinaciji s vrlo sitnim crop majicama koje je kupovala na dječjem odjelu.
Kada je riječ o rocku, svakako postoji unoformiranost – tetovaže, uske kožne hlače, kožne jakne... I da, na početku sam činila sve to, no vrlo brzo sam shvatila da to nema smisla. Nije imalo smisla pokušavati uklopiti se kada sam bila toliko drukčija, rekla je za Vogue.
I krenula je u stvaranje modne i glazbene povijesti. Crna gumena jakna koju nosi u spotu Charity uspoređivana je s onima koje su nosili Michael i Janet Jackson u spotu Scream, a bili su objavljeni u gotovo isto vrijeme, u ljeto 1995. godine. Istodobno su njezini spotovi izazivali lavu komentara, a jedan od njih bio je čak i zabranjen.
Nekoliko je puta i sama izašla na modnu pistu u ulozi modela, čak i godinama kasnije otkako je tu karijeru ostavila iza sebe.
Riječ je o spotu za pjesmu Hedonism, u kojem nije bio izazovan samo njezin modni stil, nego i poljubac dviju žena, što je bilo Skinino otvoreno priznanje da je biseksualka, nešto što je otkrila tek u svojim dvadesetima.
No njezin osebujni modni stil, u kojem se naziru i afrički elementi, nije bilo jedino što je privlačilo pažnju, niti pak njezine otvorene izjave o seksualnosti. Ono što je i danas njezin zaštitni znak svakako je obrijana glava.
U ranim dvadesetima naprosto je, kako je opisala, uzela aparat za brijanje i obrijala čitavu glavu. Prije toga je imala tipičnu afrofrizuru punu gustih kovrči koju navodno nije mogla podnijeti.
Nova frizura donijela joj je i novo oslobođenje u vidu spoznaje tko je jer je, kako je naglasila nekoliko puta, proživljavala pravu krizu identiteta kao Britanka jamajčanskih korijena koja se nikamo nije uklapala.
I taj je radikalni potez ovu pjevačicu učinio modnom i glazbenom ikonom. Svaki obožavatelj benda ne može je ni zamisliti nikako drukčije, a čini se da je to vrlo zanimljivo i dizajnerima. Naime, čim je njezina karijera počela biti zamijećena, počela su joj se javljati velika modna imena. Alexander McQueen bio je među prvima koji ju je zapazio.
Pozvao me na svoju drugu modnu reviju i rekao neka ostanem da se družimo i isprobamo neku odjeću. Od tog trenutka postali smo prijatelji. Komadi koje je on dizajnirao zauvijek imaju posebno mjesto u mojem srcu. Podsjećaju me na njega iz tog doba. Bio je najmanje pretenciozna osoba koju sam poznavala, rekla je Skin za Vogue.
Upravo je ona prva nosila hlače koje je on dizajnirao, a koje otkrivaju gotovo pola stražnjice (tzv. bumpsters), i to na javnoj televiziji, zbog čega je bila cenzurirana.
Njegove kostime nastavila je nositi tijekom čitave karijere, pa i na koncertima koje je održala u Hrvatskoj, pri čemu se svakako istaknuo pripijeni kombinezon optočen crnim šljokicama, a na dramatičnosti je dobio zahvaljujući ekstravagantnim crnim pernatim krilima u kojem se sljubljuje utjecaj Garetha Pugha i Alexandera McQueena.
Osim s McQueenom, surađivala je i s brojnim drugim velikanima mode poput kuće Gucci, dizajnerima Gianfrancom Ferreom i Mathewom Williamsonom, a nekoliko je puta i sama izašla na modnu pistu u ulozi modela, čak i godinama kasnije otkako je tu karijeru ostavila iza sebe.
Zbog više od dva desetljeća prisutnosti na sceni broj njezinih kostima popeo se na pozamašnu brojku, pa, kako kaže, u svome domu nema mjesto za sve njih te je zato svoju garderobu smjestila u stanu preko puta.
I tu se nalaze vrlo zanimljivi detalji poput šljokičastog kombinezona koji je dizajnirao Jean Paul Gaultier, jedinstvena ružičasta bomber jakna modne kuće Gucci, golema kolekcija šilterica koje je izradio Nate Webster i brojni drugi komadi.
Skin je oduvijek bila daleko ispred svog vremena, a u modnom se smislu poveznica može povući možda samo s Madonnom ili Lady Gagom, kada su glazbenice u pitanju. No jednako tako dobro prati i aktualnosti, a u tome svakako prednjače društvene mreže koje je prepoznala kao alat kojim svoj modni izričaj može približavati novim generacijama. I pritom uvijek ostaje vjerna sebi, bez pardona.
