Sada dvosatna zabava za klince košta 350-500 eura, i to za njih 10-15. Želite li pozvati svu djecu iz vrtićke skupine ili razreda, računajte i više. Plus 100 eura za piće roditeljima dok čekate djecu ta dva sata.
500 je puno? Jedna igraonica je rekla može i skuplje!
Zagrebačka igraonica koju neću reklamirati podigla je "igricu" nadmetanja roditelja na novu razinu. U toj bež-pastelnoj igraonici s mnogo Instagram-friendly kutaka s kojima će se mame pohvaliti svom krugu pratitelja, djeca se dva sata mogu zabavljati za cijelih 1300 eura!
Svaka roba ima svog kupca i uopće ne sumnjam da neće tu biti rođendana djece zagrebačke elite i onog dijela koji se njima želi približiti. Jer pokazivanje je u nas glavni sport. Nakon dovođenja djece u školu BMW-ima i kupovanja markirane robe koju će uskoro prerasti fensi rođendani novi su znak da IMATE.
Imam i ja 1300 eura. Ali ne dam toliko za rođendan. Jer mislim da to ne vrijedi toliko. Gledam vrijednost za novac i ne mogu naći opravdanje za naplatu 650 eura po satu. I onaj rođendan od 500 eura je sulud, da budem iskrena.
U ovoj ekonomiji, kada ćemo se svi zajedno složiti i reći "dosta je"?
Uživaju li roditelji u svemu tome? Ne. Znam to jer svi s kojima pričam mrze igraonice, ali je nekako to postao trend.
Prošle godine, kad su se proslave s 250 eura popele na 500, dio roditelja odlučio je proslaviti rođendan na oldschool način: u parkiću. I znate što, djeca i mi smo se fantastično zabavljali!
No danas su roditelji premoreni, ne da im se doma pospremati, kuhati i onda opet pospremati. Pa je jednostavnije ići u igraonicu. Ali možda ima načina da se vratimo jednostavnijim i razumnijim proslavama?
Djeca, koliko ih ja gledam, ne vole ni bež ni pastelne boje. Oni vole šareno, da sve vrišti, da ima puno prostora gdje će skakati.
Dati prosječnu hrvatsku plaću za dva sata proslave stvarno ne shvaćam
Nisam protiv svih igraonica ipak. Moje dijete već dvije godine slavi rođendan u jednoj šašavoj igraonici na Trnju koja nije u sklopu nekog trgovačkog centra, već ima vanjski dio za ljetne proslave.
I ne osjećate se kao na traci tamo, već kao da ste kod nekog doma u kući s ludim dvorištem. Iako je jedna od najpovoljnijih u gradu, djeca vrište kako im je tamo "najbolji dan u životu". Volim tu igraonicu jer je drže dvije sestre koje imaju malen biznis. To volim podržati.
No djeca su se dvije godine ranije ludo zabavljala i u parkiću kad ih je lovio ogromni dinosaur u kostimu koji sam kupila na internetu za 30 eura i koji je ispao fantastičan.
Nakon traženja zakopanih dinosaurovih jaja i razbijanja pinjate ogroman dinosaur bio je vrhunac zabave. O toj zabavi, koja je s tortom i svim koštala 100-tinjak eura, u društvu pričaju i danas. Posebno jedan tata koji se znojio u kostimu dinosaura.
Istina je da sam se premorila organizirajući tu zabavu. Kao i za nedavni kućni tulum s 20-ak ljudi za koji smo muž i ja potrošili 200 eura i cijeli jedan dan pripreme. Ali je i on bio odličan! Zabavljali smo se pet sati za 200 eura, dosta dobro za današnje lude cijene.
Ima fora proslava rođendana po muzejima i kazalištima, ne mora sve biti doma ili biti divljanje po igraonicama. Kina su isto in, koliko čujem. Nije isto imate li vrtićanca ili tinejdžera. Ni muško i žensko dijete.
Shvaćam zašto ljudi slave i doma i u igraonicama.
Ali dati prosječnu hrvatsku plaću za dva sata proslave ne shvaćam. No ja ne bih kupila djetetu ni tenisice od 500 eura, pa možda nisam mjerilo za ovu temu.
