Prije je radila i do deset sati dnevno, uvijek sve detaljno planirala ne bi li kako-tako stigla balansirati privatne obveze s poslom, a sada radi kraće te ima više vremena za odmor i san. Živi u većem balansu, a privatno vrijeme, uz posao, podjednako zauzima mjesto u njezinu dnevnom rasporedu. No, njezin uspjeh nije došao preko noći, proces transformacije traži trud, vrijeme i energiju, ali unatoč tomu želi pomoći drugima da se odvaže na taj prvi korak prema promjeni kako bi sačuvali svoje zdravlje, mentalno, ali i fizičko.
Strah, hrabrost i gradnja mosta prema promjeni
Većina nas, pogotovo zaposlenih roditelja, traži tu ravnotežu između vremena provedenog s najdražima ili na mjestu koje nam je neophodno da preživimo i prehranjujemo obitelj i sebe. Život na dvama kolosijecima zaista je iscrpljujuć i dugoročno neodrživ, shvatila je to i Sonja te se sjeća točnog trenutka kada se odlučila za promjenu.
''Negdje krajem 2020. opet sam jako puno radila, bili smo usred još jedne velike reorganizacije. Edukacija iz geštalt psihoterapije, koju sam upisala nekoliko godina ranije, išla je svome kraju u formalnom dijelu i srce me vuklo da se potpuno tome posvetim – primarno radu s klijentima koji je trebao uslijediti.
Međutim, to nije bilo moguće ako nastavim istim tempom kao do tada.
Kad bolje razmislim, zapravo nije bilo puno razdoblja u mojoj karijeri, a da nisam puno radila. Shvatila sam da sam jako umorna i da mi je dosta tog tempa u kojem praktički nikad ne staješ. Tada sam odlučila da želim živjeti drugačiji život i da ću otići iz korporacije''
, ispričala nam je Sonja kako je izgledao trenutak spoznaje da mora karijeru okrenuti naglavačke. No ipak, trebalo joj je hrabrosti za napraviti taj prvi korak i promjena se nije dogodila preko noći iako bi se to nekom promatraču tako činilo.
''Bilo me je strah, naravno. Bojala sam se kako će to izgledati i jesam li donijela dobru odluku. Ali moj unutarnji osjećaj je bio da idem u pravom smjeru iako je razum ponekad sumnjao. Puno sam razmišljala kako to napraviti, planirala korake, razgovarala s partnerom i prijateljima. Tražila sam podršku od svoje najbliže okoline. Iako izgleda da sam to možda napravila 'naglavačke', to nije bilo baš tako. Više od dvije godine još sam radila i zapravo gradila most i resurse za promjenu karijere.'' priznala je Sonja, danas geštalt praktičar u organizacijama i savjetodavni terapeut pod supervizijom.
Burnout – kada tijelo šalje prve signale
Kaže iz svog iskustva, ali i onih svojih klijenata, kako burnout danas često prepoznajemo, ali ga, bilo svjesno ili nesvjesno, ne želimo čuti.
Sagorijevanje se događa kad živimo na autopilotu i zanemarujemo svoje fizičke, psihičke i emotivne potrebe radi „višeg cilja“.
Tijelo vrlo rano počne slati signale: glavobolje, nesanica, probavne tegobe, stalni umor, razdražljivost, osjećaj iscrpljenosti, gubitak koncentracije. No, mi sebi kažemo: 'Izdrži još malo, možeš ti to.' I tako iz dana u dan, dok ne dođe do sloma.
Geštalt psihoterapija kao filozofija života
No, Sonja je uspjela život uhvatiti u svoje ruke i spas pronašla u geštalt psihoterapiji, koja za nju nije samo psihoterapijski pravac već način života, filozofija.
''Kad nekome tko nikad nije bio na terapiji pokušavam objasniti što je geštalt, kažem da je to poziv da se zaustavimo i pogledamo kako zapravo živimo, što osjećamo i što nam u ovom trenutku treba. Ono što me privuklo, najprije kao klijenticu, a kasnije i profesionalno, bio je fokus na sadašnji trenutak – na ovdje i sada'', kaže Sonja, koju je geštalt naučio da je to jedino mjesto u kojem možemo nešto promijeniti u svom životu umjesto da beskonačno analiziramo prošlost ili anksiozno gledamo u budućnost.
Geštalt pristupa čovjeku holistički – važni ste cijeli, sa svim aspektima svog života. I možda najvažnije: uči nas da preuzmemo odgovornost za svoj život, da se ne bojimo mijenjati ako to želimo. Druge ne možemo mijenjati, ali sebe – itekako. Uči nas i da se prihvatimo u cjelosti. To danas nije popularno – pokazati ranjivost, neuspjeh, svoju tamnu stranu – ali paradoksalno, kad to učinimo, postajemo bliži sebi i onome što zaista jesmo. Upravo u tom trenutku, kad prestanemo bježati od sebe, počinje promjena i iscjeljenje.
Balans – što on znači vama?
Sonjin cilj i razlog promjene bio je balans između poslovnog i privatnog, a taj balans ne mora svakom značiti isto, bitno je da smo svjesni kakav život želimo za sebe.
''Meni to znači da imam dovoljno vremena u danu za sebe i svoje potrebe. Da imam slobodu odlučiti kako će izgledati primjerice moj ponedjeljak. Da ne živim samo vikendom, a ostale dane u tjednu 'preživljavam'. Da mogu, kada želim, sjesti, razmisliti, u miru obaviti svoj posao, pročitati knjigu, naći se s prijateljem, razgovarati sa sinom. Kod neke druge osobe taj scenarij balansa može izgledati sasvim drugačije, ovisno o životnoj fazi. Primijetite da ovdje govorim o običnim, svakodnevnim stvarima – i mislim da je potreba da to imamo prisutna kod svake osobe. To nije privilegija ni luksuz, nego pravo svakog čovjeka. Naravno da neću uvijek stići sve što sam planirala, ali to nije ni važno. Važno je da smo svjesni i da sami preuzmemo odgovornost za kreiranje života koji za nas ima smisla. Je li to realan cilj? Rekla bih da jest. Je li lagano doći do njega? U današnjem vremenu nije – treba truda i vremena.''
Lekcije iz korporacije koje su ostale vrijedne
Rad u korporaciji bio joj je životna škola i iz nje je ponijela i puno toga dobrog poput fokusa na strukturu, odgovornosti za rezultat, otpornosti na (ne)uspjeh i onu poslovnu maksimu „život ide dalje“.
''U korporativnom svijetu to je uvijek tako – sve ide dalje i već sutra je novi dan. To mi je pomoglo da prihvatim kako se svijet ne vrti oko mene, da sam zamjenjiva i da ne trebam nužno stajati na jednom mjestu predugo. To je dobar trening.'' kaže Sonja, koja iz korporacije ipak najviše nosi ljude, odnose koji su joj uvijek bili najvažniji i to je ono što je od iskustva ponijela i u svoj terapeutski rad. To je, kaže, vjerojatno i bio razlog zašto nije upisala primjerice MBA, nego edukaciju iz geštalt psihoterapije kada je u to vrijeme razmišljala o dodatnoj edukaciji.
Zato danas pomaže sličnima sebi, ljudima koji dolaze iz stresnih poslovnih okruženja čiji obrasci ponašanja često imaju zajednički nazivnik.
Često su užurbani, stalno 'na telefonu', govore brzo, kratko dišu. Imaju osjećaj da stalno moraju biti dostupni. Zaboravljaju redovito jesti, sve rjeđe osjećaju radost. Mnogi kažu da ne znaju kada su zadnji put bili opušteni ili istinski prisutni u trenutku. U pravilu teško slušaju. Tijelo im je često napeto, a misli stalno jure. Zaboravljaju što su jeli jučer, kad su bili kod liječnika, često ne osjećaju glad ni umor. Imaju problema sa spavanjem, teško se opuštaju, osjećaju krivnju kad ništa ne rade. Tek kad dođu do zida – fizički ili emocionalno – počinju shvaćati koliko su iscrpljeni.''
Zašto je važno poslušati unutarnji glas
Ipak, Sonja ističe kako je svaka osoba svijet za sebe i kako bismo se iznenadili što svatko nosi u sebi. No, većina se grčevito drži za ideju ili sliku sebe u kojoj uvijek mora biti dobro, biti uspješna, zgodna, bez mana. ''To su jako nerealna očekivanja, a posebno su prisutna kod žena. I kao da okolina dodatno potencira tu perfektnu sliku uspjeha koja uvijek mora biti ista, nepromjenjiva u vremenu. To je kao prvo nemoguće, a kao drugo vrlo depresivno u svojoj suštini, pa često i vodi upravo u stanja sniženog raspoloženja kada se ta 'perfektna' slika razbije.''
Ono što smatra najvažnijim je da ne zanemaruju i ne potiskuju onaj osjećaj iznutra da ''nešto nije u redu'', već da probaju prvo shvatiti sami sa sobom što to nije dobro, da si priznaju koliko dugo traje takvo stanje, a ako ne uspiju otkriti sami o čemu je riječ, da potraže pomoć.
''To za početak može biti razgovor s obitelji, partnerom, prijateljima, liječnikom opće prakse ako postoje fizički simptomi ili sa svećenikom ako ste religiozni. Ne mislim da svi odmah moraju ići na psihoterapiju. Danas postoji mnogo udruga koje nude i besplatnu psihološku pomoć, kao i puno kvalitetnih materijala koji su dostupni online. Ipak, ako to sve ne urodi plodom i vidite da nema pomaka na bolje, sugeriram da potražite stručnu pomoć.''
Prvi korak prema ravnoteži i slobodi
Razgovor sa stručnom osobom i njezini savjeti mogu vam pomoći da osvijestite izazove s kojima se susrećete i pronađete jasniji put naprijed. Život treba smatrati putovanjem – ponekad izazovnim i neizvjesnim, ali uvijek ispunjenim prilikama za rast. Ako ste spremni napraviti prvi korak prema većoj jasnoći i ravnoteži, ako neće okolina, stručna osoba će vas rado podržati na tom putu.
I možda zaista shvatite kao i Sonja da ste hrabriji i uporniji nego što ste mislili, da možete izgraditi novi „identitet“, čak i ako ste dugo bili netko drugi. I opet, ili napokon, zavolite svoj život i slobodu koju ste kreirali za sebe i budete sretni i zahvalni na mjestu gdje ste upravo sada.
Priču o Sonji Miočić, geštalt praktičaru u organizacijama s fokusom na postizanju ravnoteže između života i posla, donosi vam Bauerfeind. Više o tome kako prepoznati što vas u ovom trenutku zaista muči te kako pronaći jasnoću i vratiti unutarnju ravnotežu saznajte na panel-diskusiji i workshopu ''Vrijeme je za mene powered by BIPA'', koji će se održati 11. 11. u hotelu Amadria. Pratite nas jer uskoro donosimo više detalja o prijavama na taj jedinstveni događaj.
Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom Bauerfeind po najvišim profesionalnim standardima.
