U "SOS Dječjem selu Ladimirevci" posebno je veselo tijekom božićnih blagdana kada nema škole pa djeca imaju više vremena za interakciju sa svojim mama. Pripremaju se predstave i radionice, izrađuju se darovi, te zajednički planira koji će se kolačići peći

SOS majka Snježana Čosić
SOS majka Snježana Čosić Foto: SOS Dječje selo Hrvatska

Obitelj je stup društva, a majka jedna od najvažnijih karika u odgajanju zdrave, zrele i sretne djece. Upravo zato SOS majke u SOS Dječjem selu Ladmirevci i Lekenik rade "posao“ od najveće važnosti. Posao je stavljen pod navodne znakove, jer SOS majka za njega prima plaću i stječe radni staž, ali njeno radno vrijeme nikad ne prestaje.

Ima li ijedna majka radno vrijeme? Naravno da ne, pa tako ni SOS mama. Moje mišljenje je da je to život i poziv, započinje priču SOS mama Antonija Ćosić iz SOS Dječjeg sela Ladimirevci.

Njezini dani izgledaju jednako kao i kod svake druge majke u Hrvatskoj, a uključuje sve od pripreme doručka, slanja djece u školu, kuhanja ručka, pomaganja u pisanju zadaće, zajedničkih aktivnosti, roditeljskih sastanaka, "skidanja temperature“ i odlazaka kod liječnika te slično.

Obavljam stvari koje radi svaki roditelj, ili bi barem trebao, ističe SOS mama Antonija koja trenutno brine za četvero djece.

Podrška obitelji
Ja sam u svojih 11 godina od kada sam postala SOS mama imala 12-ero djece u kući. Neki su izašli iz sistema i sada su mladi ljudi koji rade i pokušavaju svoj život živjeti kako smo ih učili, neki su se vratili biološkim roditeljima, a neki su još sa mnom i tek trebaju školu završiti i dalje hrabro kročiti u život.

Antonija Ćosić je na neki način svoj poziv osjetila još u djetinjstvu, o čemu će reći: Kada sam bila dijete bila sam najstarija u susjedstvu i uvijek sam se nekako najviše bavila najmlađima.


Život joj je podario sina jedinca, a nakon što ga je podigla na noge odlučila se prijaviti u SOS Dječje selo.

Prošla sam školu, zadovoljila sam kriterije i počela raditi kao teta,a vrlo brzo se ukazala potreba za mamom i eto me tu. Oni koji me poznaju od malena podržali su me jer su znali da ja jesam za to. No, bilo je i drugih koji su me osuđivali da zapuštam sina radi "tuđe" djece. Mene to nije obeshrabrilo jer mi je sin bio punoljetan, dao mi je podršku, a i živimo blizu.

O najvažnijem dijelu u odgoju djeteta SOS mama Antonija progovara bez dlake na jeziku:

Treba biti "sveprisutan"u životu djeteta. Dakle, biti "papiga" koja stalno ponavlja nešto što je dobro za budućnost, nešto će ostati, ne odustajati, biti dobar slušač, pa i kada dijete ne priča puno, gledati ga, pitati, nuditi se, podržavati, hrabriti, savjetovati, prihvatiti da nije vaš "klon",a da ni mi nismo sveznajući,a još manje savršeni, ako nekada ne znamo što bi i kako bi, nije sramota potražiti i stručnu pomoć.

Nikada ne odustajati, uvijek se može i bolje i više i neka nam obaveze ne budu isprika.Dani lete i odjednom su stasali,a onda žalimo što se nismo više bavili njima.

Izazovi SOS majčinstva
SOS majka većinu godine provodi u Dječjem selu u kojem radi, no ima godišnji odmor u trajanju od 30 dana i 14 posebnih slobodnih dana koje koriste po svojem izboru.

Kada Antoniju pitamo koji su to najveći izazovi u životu SOS mame ona spremno odgovara:

Izazovi su veliki. Djeca dolaze iz različitih i nimalo lijepih životnih situacija i od različitih roditelja. Treba to sve posložiti, uklopiti, saslušati, razumjeti. Imati empatiju, a istovremeno i sebe čuvati jer to sve čovjeka pogađa, crpi, a treba i sutra, preksutra i puno dana biti mama!