Završila je još jedna nastavna godina i počinje djeci omiljeno razdoblje godine – ljetni školski praznici.
No, što ako nije sve prošlo onako kako je dijete željelo? Ili je mislilo da želi? Što ako nije zadovoljno ocjenama?
Što roditelji mogu učiniti po tom pitanju za dijete? Kako se u budućnosti nositi s tim?
Odgovore na to dala nam je Angela Bralić, magistra edukacije povijesti te hrvatskog jezika i književnosti.
Evo što kaže o tome.
1. Potražite uzrok
U svojoj praksi, češće sam vidjela roditelje nego djecu, koja nisu zadovoljna konačnom ocjenom na kraju godine. Vrlo često djeca preslikavaju odnos roditelja prema ocjenama, stoga je ključno pronaći pravi uzrok koji leži iza nezadovoljstva ocjenama i od tamo krenuti.
Plaši li se dijete da je razočaralo roditelje? Pokažite djetetu zbog čega ste ponosni na njega. Još važnije, potaknite ga da bude samo na sebe ponosno.
Važno je, zaista važno, da znamo da djeci ocjene nisu važne, sve dok ih mi odrasli ne naučimo da jesu.
Misli li da sada neće moći imati dobru budućnosti i upisati dobru školu? Naučite dijete da ima povjerenje u svoje sposobnosti, čak i kada ne ide sve po planu.
Je li djetetu na leđima da mora dobiti stipendiju zbog financijske situacije?
Učite vještinu upravljanja novcem, kako bi se osjetili snažnijim za suočavanje s financijskim problemima.
Neka djeca misle da su manje vrijedna od drugih ako ne dosegnu petice. Izjednačava li dijete svoju vrijednost s ocjenama ili misli da učitelj ocjenjuje njega kao ličnost, a ne njegovu spremnost u određenom trenutku po određenim kriterijima?
Radite na odnosu prema ocjenama i na jačanju samosvijesti i zdravog samopouzdanja.
Važno je, zaista važno, da znamo da djeci ocjene nisu važne, sve dok ih mi odrasli ne naučimo da jesu.
Je li to dijete naučilo u razredu ili kod kuće, nije važno. Ali važno je da znamo, ako mi imamo stabilne, zdrave i čvrste obiteljske vrijednosti oko ocjena, i naše će dijete biti manje podložno i otpornije na mane sustava i društvena očekivanja. Zato moramo znati što ocjene jesu, a što nisu, te to pokazivati svaki dan svojim djelima, a ne samo riječima.
2. Pružite djetetu priliku da doživi unutarnji osjećaj postignuća
Ocjena je samo brojčana oznaka spremnosti u određenom trenutku po određenom kriteriju i time spada u vanjske nagrade za učenje. Nijedna motivacija koja dolazi izvana nikada nije tako snažna kao ona koja dolazi iznutra.
Ako dijete pridaje preveliku važnost ocjenama, moguće je i da time kompenzira nedostatak unutarnjeg osjećaja postignuća kojim nas mozak prirodno nagrađuje kada odradimo neki zadatak ili izazov uspješno. Što je zadatak teži, to je snažnija nagrada koju doživljavamo.
Nijedna motivacija koja dolazi izvana nikada nije tako snažna kao ona koja dolazi iznutra.
Upravo to je taj unutarnji, snažni pokretač zbog kojeg čak i danas, uvjeravam vas, postoje djeca koja uistinu vole učenje.
Važno je kod djece osvijestiti i naglasiti taj trenutak u kojemu se to događa, ali i pružiti im priliku u svakodnevnom životu da dožive to kroz nove, male, a onda sve veće zadatke i izazove. Djetetu dajte priliku da samostalno obavlja svoje obaveze i naglasak stavite na trud koji ulaže i osjećaj koji slijedi nakon uspješno obavljenog zadatka.
3. Ne odbacujte i ne omalovažavajte dječje osjećaje, ali ih nemojte ni pogoršavati
Zvuči komplicirano? Iza ovog leži potreba roditelja da zaštiti dijete i riješi njegove probleme, što potpuno razumijem. Roditelji žele da se njihovo dijete ne osjeća loše pa pokušavaju umanjiti tu situaciju rečenicama poput Ma, nisu ocjene važne ili Ma, to je samo ocjena.
Iako su namjere roditelja dobre, to djetetu u tom trenu ne pomaže, nego čini da se osjeća da nema pravo na svoje emocije koje su se sada javile, a javile su se zbog točke broj jedan.
Tamo trebamo ići. Ako smo se dosada ponašali kao da su važne, a sad govorimo takve rečenice, gubimo i kredibilitet pred djecom, što isto ne pomaže. Naša djela trebaju odražavati naše riječi, a ocjene baš i nisu nevažne, samo je problem što smo pogrešno interpretirali njihovo pravo značenje.
Stavite naglasak na činjenicu da dijete ima moć i da može utjecati na svoje učenje.
Drugi roditelji idu u drugu krajnost, pa ne mogu podnijeti da se njihovo dijete zbog škole i učitelja osjeća loše pa omalovažavaju školu ili učitelja, što zbilja neće pomoći.
Djetetu umjesto toga pustite da izrazi nezadovoljstvo, ali pitanjima pokušajte doći do uzroka i poučite dijete načinima na koje se može lakše nositi i s tim negativnim emocijama.
Stavite naglasak na činjenicu da dijete ima moć i da može utjecati na svoje učenje, kako se ne bi osjećalo tako bespomoćno. Napravite plan za sljedeću godinu i ukažite na zabavne načine učenja te korist od onoga što je dijete dosada naučilo u školi. Djeca doista mogu voljeti učenje, a kada ne ide, mogu razviti otpornost kako bi se lakše nosili s time i pronašli novi način.
Želite li još Angelinih savjeta, zapratite njezine društvene mreže Clio's dream na kojim svakodnevno dijeli svoja iskustva s nastave, praktična rješenja i edukacije za roditelje.
