Tradicije vezane uz vjenčanja slijepo pratimo, bez da zapravo znamo njihovo porijeklo. Jedna od takvih tradicija je i mladenkino nošenje vela na dan njezinog vjenčanja. Začetak ove tradicije iznenađujuće seže sve do Rimskog Carstva.
Tada bi mladenka od glave do pete bila prekrivena crvenom plahtom koji su zvali flammeum, a cilj prekrivanja je bio da izgleda kao da gori.
Naime, "zapaljiva mladenka" tako je trebala otjerati zle duhove koji su planirali upropastiti dan njezinog vjenčanja. Mladenkino nošenje vjenčanog vela seže sve do vremena Rimskog Carstva
No, tada su dugačka plahta i vjenčanica imale još jednu svrhu, a to je otežati mladenki bijeg.
Tijekom stoljeća veo je imao različite zadaće. Kada su u pitanju dogovoreni brakovi, mladenka je morala nositi veo sve dok zavjeti nisu bili izrečeni, jer se strahovalo da ako mladoženja vidi buduću suprugu prije izmjene zavjeta i ona mu se ne svidi, mogao bi odbiti sklapanje braka.
Statusni simbol
Također, u mnogim religijama veo je znak poniznosti i poštovanja božanstva tijekom religijske ceremonije. No, u Viktorijanskom dobu veo je postao statusni simbol.
Težina, dužina i kvaliteta vela označavale su mladenkin status. Naravno, mladenke iz kraljevskih obitelji imale su najduže velove i vjenčanice. U Viktorijanskom dobu veo je bio simbol društvenog statusa
Veo se koristio i kako bi zamutio vid mladenki. Zato ju je do oltara morao pratiti otac ili netko drugi kako bi ju "prepustili" budućem suprugu, jer inače sama vrlo vjerojatno ne bi uspjela prehodati taj put bez zapinjanja ili zabijanja u nešto.
Naravno, prema praznovjerju, koje je poznato i danas, smatra se da će loša sreća pratiti zaljubljeni par ako mladoženja vidi mladenku prije ceremonije.
