Od 15. do 21. veljače 2021. u Hrvatskoj se obilježava Tjedan psihologije u organizaciji Hrvatskog psihološkog društva. Odaziv stručnjaka mentalnog zdravlja, kao i onih koji su tek na putu da to postanu, veći je nego ikad.

Zato smo porazgovarali s tri studentice psihologije koje su nadomak stjecanja svoje diplome, no već su sada vrlo aktivne i društveno angažirane. One su tri studentice okupljene oko projekta PsiHelp, Maša Atlaga, Marina Gale i Ada Bešlagić.

Kako nam kaže Maša Atlaga, glavna voditeljica projekta, cilj oko kojeg se okupljaju je očuvanje mentalnog zdravlja i borba protiv stigme koja neumoljivo prati poteškoće mentalnog zdravlja.

KAKO JE NASTAO OVAJ STUDENTSKI PROJEKT?

PsiHelp je nastao krajem 2018. godine na inicijativu udruge studenata psihologije iz Zadra, no vrlo brzo je postao projekt studentske sekcije Hrvatskog psihološkog društva, odnosno Psihomnie.

Kao studenti psihologije smo se dosta često susretali s upitima naših bližnjih da damo preporuku psihoterapeuta za neki konkretan problem koji imaju te, nažalost, nismo baš uvijek znali ponuditi odgovor na to pitanje, niti smo znali gdje bismo uopće potražili stručnjake koje bismo preporučili.

Stoga je glavna motivacija za pokretanjem projekta bila olakšati potragu za stručnom pomoći, pa se PsiHelp „rodio“ oko ideje da se kreira mrežna baza koja sadržava registar licenciranih psihoterapeuta, savjetodavnih terapeuta i terapeuta pod supervizijom koji rade privatno ili u sustavu javnog zdravstva.

Međutim, ponuditi bazu kako bismo olakšali ovu potragu nije bilo dovoljno te smo se odlučili iskoristiti bespuća društvenih mreža kako bismo ljude dodatno senzibilizirali na ovu problematiku i kako bi sve ideje projekta efikasno došle do ciljane populacije, govori nam Maša.

Dodaje da danas PsiHelp broji preko 40 volontera studenata psihologije koji su se okupili kako bi svojim znanjima, vještinama i dobrom voljom nesebično pridonosili široj zajednici. Aktivni su na Facebooku, Instagramu, YouTubeu, LinkedInu i mrežnoj stranici PsiHelp.hr, a u protekloj su godini održavali i online radionice putem Zooma, i to o mentalnom zdravlju, upravljanju ljutnjom, postavljanju životnih ciljeva i mnogim drugim temama.

POVEZANI STUDENTI PSIHOLOGIJE DILJEM ZEMLJE

Osim Maše, dvije su studentice s nama podijelile svoju strast oko sudjelovanja u ovom hvale vrijednom projektu.

Marina Gale je studentica 2. godine diplomskog studija psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. U PsiHelpu je trenutno voditeljica marketinga, pa osmišljava sadržaj za društvene mreže, piše tekstove i koordinira ostatkom tima. Kada je došlo vrijeme da odabere svoju buduću struku, znala je što joj je činiti.

Budući da sam tijekom srednje škole imala psihologiju u drugom i u trećem razredu, već krajem drugog razreda srednje škole sam znala kako jedino želim studirati psihologiju. Osim što mi je bilo zanimljivo slušati i pratiti predavanja, sama činjenica da nekom mogu pomoći da spozna sebe i da se promijeni na bolje me je još više zaintrigirala. Sada kada sam nadomak diplome s ponosom mogu reći da nisam pogriješila i da me je studij još više oduševio nego sam predmet u srednjoj školi, s ponosom ističe Marina.

Njezino oduševljenje i strast prema svom pozivu dijeli i Ada Bešlagić, studentica druge godine diplomskog studija psihologije na Odjelu za psihologiju, Sveučilištu u Zadru, koja trenutno obnaša funkciju glavne koordinatorice radionica PsiHelp projekta u Zadru.

Kako sama kaže, njezin blizak krug ljudi značajno je utjecao na to u kakvu je osobu izrasla, pa tako i na interese koje je razvila tijekom godina, što ju je dovelo do studija psihologije

Oduvijek me privlačila socijalna i klinička psihologija. Pretežno su me fascinirali socijalizacijski utjecaji i značaj neverbalne komunikacije. Usto, oduvijek me zanimalo zašto se ljudi ponašaju kako se ponašaju, zašto smo skloni stereotipizaciji i diskriminaciji, što to psiholog točno čini, kao i mnoge druge stvari. Moram priznati da se moja percepcija onoga što psiholog radi prije upisa studija i danas pred dobivanje diplome prilično razlikuju. Moram reći da sam prilično zadovoljna svojim odabirom i ne bih ga mijenjala nizašto, napominje nam Ada.

Vrlo je važno dopustiti si tražiti pomoć, utjehu i toplu riječ. Ujedno je i vrlo važno naučiti slušati i utješiti osobu, bez obzira na to slagali se mi s njom ili ne.

S projektom PsiHelp bila je upoznata od njegovih začetaka, a volontiranje joj je pomoglo da radi ono što će velikim dijelom nastaviti i nakon diplome – promicati mentalno zdravlje i smanjenje stigmatitacije traženja psihološke pomoći.

2020. GODINA OSVJETLALA JE TRAŽENJE POMOĆI

S druge strane, Marinu je upravo pandemija „gurnula“ prema ovom projektu.

Volontirala sam s djecom i mladima u KBC-u Zagreb, Klaićevoj i u Kući sv. Franje, ali zbog korone je sve stalo i nisam više mogla volontirati. Međutim, pred kraj ožujka prošle godine dobila sam poziv za projekt PsiHelp i prijavila sam se s malim očekivanjima jer je to drugačije od onoga kako sam prije volontirala. Na svu sreću, primili su me i sjećam se kako sam bila presretna, ali i zabrinuta jer nisam znala hoću li moći ispuniti očekivanja. Uistinu je bilo u početku problema jer sam pisala članke kao što sam pisala seminare na fakultetu, ali s vremenom sam se uhodala i stekla vještinu pisanja, kaže nam.

I upravo je ta vještina pisanja, kao i općenito društvene mreže, uvelike utjecalo na našu svakodnevicu u vrijeme pandemije. Iako društvene mreže mogu imati negativan utjecaj na pojedinca, PsiHelp je primjer koji pokazuje da se može iskoristiti i za činjenje dobra te pružanje pomoći onima koji je to usitinu potrebno, a takvih je u posljednjih godinu dana sve više.

Baš smo veljaču posvetili pisanju o društvenim mrežama. To je vrlo relevantna tema s obzirom na to da su naše aktivnosti u ovim okolnostima uzrokovanim pandemijom relativno ograničene te sve više vremena provodimo na društvenim mrežama. Stoga apeliramo na njihovo „pametno“ korištenje kao i na utjecaj koje mogu imati na svakog od nas, ističe Maša.

No ono što su djevojke primijetile je to što je sve više građana spremno tražiti pomoć.

Ove izvanredne okolnosti pandemije i potresa izazvale su relativno veliku količinu stresa, neizvjesnosti i nelagodnih emocija koje vuku za sobom razne tegobe s kojima se ne možemo nositi sami i mislim da je većina pojedinaca toga postala svjesna. I to je u redu. U redu je osjećati se 'zbačen' iz ravnoteže ili malo poljuljano. Sve su to normalne reakcije na nenormalne okolnosti u kojima smo se svi našli.

Ne možemo ne primijetiti kako su se razni stručnjaci za mentalno zdravlje pa i studenti psihologije ujedinili na društvenim mrežama kako bi otvoreno pričali o temama koje su usko vezane za problematiku mentalnog zdravlja, a moguće da je upravo to pomoglo da se neki od pojedinaca lakše odluče na odlazak stručnjaku, dodaje Maša.

VOLONTIRANJE IH ISPUNJAVA

Kao studentice psihologije, Maša, Marina i Ada našle su se u situaciji kada ih njima bliske osobe ili poznanici pitali za savjete, a kroz svoj volonterski rad nesebično pomažu i potpuno nepoznatim osobama.

Upravo se tada teorija pretvara u praksu. Svako volontiranje je bilo drugačije i stekla sam različita iskustva koja su mi pomogla u osobnom i profesionalnom razvoju. Naravno da se ljudski kontakt ne može zamijeniti s digitalnim, ali osjećam se korisno dok pišem i osmišljavam nove članke za PsiHelp projekt jer svaki dan dobivamo poruke i komentare od ljudi svih uzrasta kako javnost premalo priča o mentalnom zdravlju i zato im je drago što smo mi ti koji pričamo o raznim psihološkim temama koji su nas zaintrigirali dok smo slušali na predavanjima.

Također, osjećam se ispunjenom kada dobijemo poruke kako im je naš sadržaj pomogao da prepoznaju kako im je potrebna psihološka pomoć i da su s našom bazom psihologa i psihoterapeuta brzo i lako došli do odgovarajuće pomoći, kaže nam Marina Gale.

Ada se također nebrojeno puta našla u poziciji kada je upitana za savjete, a sve je počelo s bliskim prijateljima.

Usudila bih se reći da većini svojih prijatelja dijelim savjete i preporuke dobrih strategija suočavanja sa stresom ili problemima općenito. Nikada to ne gledam isključivo kao psiholog, već jednostavno implementirano znanje i vještine stečene tijekom studija koristim u svrhu boljitka sebe i u svrhu pomaganja drugima. Vrlo je važno dopustiti si tražiti pomoć, utjehu i toplu riječ. Ujedno je i vrlo važno naučiti slušati i utješiti osobu, bez obzira na to slagali se mi s njom ili ne ili pak (ne) odobravali njene postupke i reakcije.

Smatram da svojim prijateljima predstavljam sigurnu zonu u smislu razumijevanja, empatije, potpore i savjeta, pa tako i konstruktivne kritike. Očuvanje i boljitak mentalnog zdravlja ( prethodno uzevši u obzir ostvarenje fundamentalnih ljudskih potreba) treba biti prioritet svim ljudima, kao i prenošenje znanja o njegovu stjecanju i održavanju, kaže nam Ada Bešlagić.

TRAŽENJE POMOĆI JE ČIN HRABROSTI

I uistinu, posljednja godina pokazala nam je više nego možda ijedna druga u modernoj povijesti da je iznimno važno paziti na mentalno zdravlje. Ako odlazimo liječnicima kada je u pitanju naša fizička bol i fizičko zdravlje, zašto smo toliko izbjegavali traženje pomoći kada je u pitanju mentalno zdravlje? Ne samo da su nas zadesili potresi i pandemija nego su mnogi od nas ostali i bez posla, doživjeli prekide veze i rastave, narušenost prijateljstva te osjećaj izoliranosti i usamljenosti. Činilo se kao da se sve odjednom srušilo na nas.

Ono što je najvažnije u takvim okolnostima je priznati si da nismo dobro, ali da itekako možemo biti bolje te potražiti pomoć. Stigma oko traženje pomoći mora nestati.

U redu je osjećati se kao da smo 'ispali iz tračnica'.

Poteškoće mentalnog zdravlja nerijetko izazivaju sram, nelagodu ili pak osjećaj osobne nedostatnosti jer se asociraju s nekim 'katastrofalnim' posljedicama, poput 'Ako se sazna da imam xy problem, neću se moći zaposliti ili ću na trenutnom poslu dobiti otkaz', 'Ljudi će misliti da sam lud/a'... Smatram da ovakvi i slični stavovi imaju korijen u nedovoljnoj informiranosti javnosti o problemima mentalnog zdravlja, a jedan od ciljeva koji se prožima kroz sve aktivnosti PsiHelpa jest omogućiti široj zajednici platformu na kojoj će se sve potrebne informacije naći na jednom mjestu, zaključuje Maša Atlaga.

I upamtite – traženje stručne pomoći nije znak slabosti. To je znak hrabrosti i prepoznavanja problema. I ne, nijedan poslodavac ne smije i neće imati uvid u vaš zdravstveni karton. Samo je na vama odluka hoćete li to podijeliti s okolinom ili ne, a PsiHelp vam u čitavoj priči može značajno pomoći.