Temeljeno na ranijim istraživanjima po kojima se najranija sjećanja formiraju oko treće godine života, britanski su znanstvenici u opsežnoj studiji pronašli mnogo ljudi koji tvrde da imaju sjećanja koja sežu i prije toga razdoblja.
Od 6.641 ispitanika, njih 38,6 posto kazalo je da imaju sjećanja iz vremena kada su bili dvogodišnjaci, a čak 13,5 posto tvrdi da se sjećaju događaja iz vremena kad su bili jednogodišnjaci. Znanstvenici kažu da to nisu stvarna sjećanja, nego slike stvorene iz fragmenata ranijih iskustava pomiješanih s činjenicama o vlastitom djetinjstvu koja smo čuli od drugih.
Uspomene su dragocjene, daju nam osjećaj tko smo i odakle dolazimo. Znanstvenici su, međutim, pokazali da su mnogima od nas prva sjećanja zapravo obična fikcija
Ono što osoba ima na umu kada govori o ranim fiktivnim sjećanjima zapravo su epizode mentalih prikaza nalik sjećanjima, kaže vodeća autorica studije Shazia Akhtar sa sveučilišta u Bradfordu.
Iako su mnogi i dalje uvjereni kako se radi o pravim sjećanjima, Akhtar tvrdi da složenost uma otežava razdvajanje činjenice od fikcije u sjećanjima iz djetinjstva.
Tek u petoj ili šestoj godini stvaramo sjećanja kakva imaju odrasli. To se događa zbog razvoja mozga, sazrijevanja i boljeg razumijevanja svijeta oko nas, naglašava. I ranija istraživanja ljudske memorije pokazala su da i kao odrasli možemo nesvjesno "intervenirati" u sjećanje i promijeniti ga.
