Objasnila nam je da u posljednje vrijeme kroz novinske tekstove, knjige self-help stila i blogoferu svjedočimo porastu interesa za ovaj pomalo zapušten i zaboravljen pojam.
Popularna kultura će reći kako introverti žive u svojoj glavi, a ekstroverti u vanjskom svijetu. Ambivert je ličnost koji se nalazi između ova dva ekstrema, odnosno između ekstroverta i introverta objašnjava Vranić.
KLJUČNA RAZLIKA LEŽI U UMJERENOSTI
Ključna razlika ambiverta od preostala dva tipa ličnosti, prema Conklinu, leži u njihovoj umjerenosti – to je 'normalan' (uobičajen, svakodnevan, ne normalan u smislu da su druga dva tipa abnormalni), zdrav, adaptivan, fleksibilan i učinkovit tip ličnosti, kaže Vranić i iznosi zanimljiv primjer.
Conklin opisuje slučaj jednog profesora koji je bio ekstrovertirano dijete, ambivert tijekom mladenaštva da bi ga, već i sam odabir 'usamljenijeg' zanimanja i usredotočenog proučavanja svog znanstvenog područja, oblikovao u introverta.
Ambivert je ličnost koji se nalazi između dva ekstrema, odnosno između ekstroverta i introverta.
Ova sposobnost osciliranja između onoga što je po svemu introvert i onoga što je po svemu ekstrovert, sposobnost tečnog pronalaženja vrijednosti življenja u svakoj životnoj fazi je ono što čini srž ambiverzije, kaže.
Vranić objašnjava i da kada se govori o ličnosti, nailazimo na razlikovanje tipova ličnosti i osobina ličnosti.
Ukratko, tipologije podrazumijevaju jasne granice između različitih tipova ličnosti, dok kod osobina govorimo o različitom stupnju u kojem neka osobina može bit izražena.
Prema tipologijama ljudi su, npr., ili introverti, ili ekstroverti, dok bi, govoreći o osobinama, zaključili da su većina ljudi ambiverti, objašnjava i dodaje kako je pojam ambivert kada se pojavio govorio o prilagodbi, adaptivnosti, jasnoj sposobnosti da se mijenjamo i prilagođavamo (nemamo granice), ovisno o okolini.
Sposobnost tečnog pronalaženja vrijednosti življenja u svakoj životnoj fazi je ono što čini srž ambiverzije
Zona ambiverzije je trebao biti most između introvertiranog i ekstrovertiranog tipa ličnosti i od ovih ekstrema stvoriti tzv. unidimenzionalni prostor – jednu karakteristiku koju imamo izraženu u određenom stupnju na skali od introverzije do ekstraverzije.
Nažalost, usprkos prvotnoj nakani, sve se češće (a i opet puno više u pop-kulturi i medijima) čini kako je učinio skoro pa suprotno – učvrstio pozicije introverta i ekstroverta i uveo još i, svoj, treći tip, kaže docentica.
PREDNOSTI I MANE AMBIVERTA
Odgovarajući na pitanje jesu li ambiverti empatične osobe, rekla nam je kako empatiju, koja se odnosi na sposobnost razumijevanja osjećaja i stanja druge osobe i mogućnost uživljavanja u poziciju onog drugog, nije opravdano ekskluzivno povezivati kako s introvertima i ekstrovertima, tako niti s ambivertima.
Ambiverti će se doimati empatičnijima širem krugu ljudi jer se jednostavno mogu složiti sa širim krugom ljudi. Njima neće smetati glasnoća ekstroverta, niti šutljivost introverta pa će moći provoditi vrijeme u društvu i jednih, i drugih, a time posredno i odavati dojam osobe pune razumijevanja. Ambiverti su jednostavno prilagodljivi i fleksibilni, kaže.
A imaju li ambiverti neke svoje prednosti ili mane? Vranić objašnjava da, ukoliko bi bilo neophodno govoriti o manama ili nedostacima ličnosti, ambiverti mogu upasti u zamku da, u današnje visokospecijalizirano vrijeme, ne razvijaju svoje dominantne osobine ili osobne interese.
U smislu osobina ličnosti oni su na neki način konformisti. Zapravo preciznije je reći 'mi' možda ne razvijamo dominantne interese i osobine jer smo većina nas ambiverti – a budući da dobro reguliramo intovertne i ekstrovertne osobine, ovisno o potrebama situaciji, tu leži ta moguća opasnost slabije realizacije neke potencijalno dominantnije strane, objašnjava Vranić.
KAKO PREPOZNATI JESTE LI AMBIVERT?
Zanimalo nas je i kako osoba može znati da je ambivert, odnosno postoje li neki tipični znakovi po kojima se netko može svrstati u ovu skupinu. Vranić kaže da su rani pokušaji određivanja ambiverzije čak sugerirali da se ova osobina može izmjeriti kroz omjer karakteristika ekstroverta i introverta, kao kvocijent ambiverzije, slično poput kvocijenta inteligencije.
A ideja u podlozi je bila da se i opet utvrdi kako su razlike u ličnosti zapravo razlike u stupnju izraženosti nekih osobina, ne u kruto određenim tipovima. Očekivano je da najveći broj ljudi ulazi upravo u tu 'međuzonu' između ekstroverta i introverta.
Ambiverti će se doimati empatičnijima širem krugu ljudi jer se jednostavno mogu 'napasati' širem krugu ljudi.
U razvoju psihologijskih mjernih instrumenata za mjerenje različitih osobina i ponašanja – ovaj razvoj je posebno bio evidentan u vremenu od 2. svjetskog rada, a snažan je i danas – ambiverzija je nekako ostala po strani.
Povjesničari psihologije naći će za to više razloga, a zajedničko im je da ta osobina nije bila informativna ili korisna za proučavanje – široko je rasprostranjena, s njom se ne povezuje neka psihopatologija, ne krasi ju neki poseban stil razmišljanja, niti više ili niže kognitivne sposobnosti. Riječ je izbalansiranoj osobi koja se može prilagoditi u skladu s time kako osoba vidi zahtjeve okoline.
Zona ambiverzije zaokuplja velik dio emocionalnog doživljavanja i raspona ličnosti. U različitim primijenjenim područjima psihologije, npr. školskoj, kliničkoj ili organizacijskoj psihologiji, češće nas zanimaju oni koji pokazuju lošiju prilagodbu te im nastojimo pomoći. Prvi korak u toj pomoći je znati ih prepoznati, zaključuje Vranić.
