Ovogodišnja Nobelova nagrada za mir otišla je u ruke jezidske aktivistice Nadije Murad iz Iraka i kongoanskog liječnika Denisa Mukwege, a norveški odbor za dodjelu Nobela istaknuo je njihovu borbu protiv seksualnog nasilja "kao oružja rata i u oružanim sukobima".
Ujedinjuje ih borba za pravdom, unatoč različitim pozadinama. Unatoč tome, oni su povezani, kao i sa svim osobama koje su žrtve zlostavljanja, istaknula je Berit Reiss-Andersen, čelnica Odbora.
Nadia Murad jezidska je aktivistkinja rođena 1993. godine koja je preživjela seksualno ropstvo Islamske države.
Militansti IS-a mučili su je i silovali, a kasnije je postala lice kampanje za oslobađanje jezida.
Bila je 2014. godina kada su ovu djevojku zarobili militanti dok su prolazili područjem sjevernog Iraka, gdje je živjela sa svojom obitelji. Tri mjeseca bila je seksualna robinja, kupljena je i prodana nekoliko puta, a tijekom zarobljeništva bila je podvgrnuta seksualnom i tjelesnom zlostavljanju.
Želim biti posljednja djevojka na svijetu s pričom kao što je moja.
Nakon bijega iz zatočeništva u studenom 2014. godine postala je jezidska aktivistkinja kako bi pomogla u zaustavljanju trgovine ljudima i pozvala svijet da zauzme oštar stav kada je u pitanju silovanje kao oružje rata.
Prva je Iračanka koja je osvojila Nobelovu nagradu za mir.
KAKO JE ZAROBLJENA?
Nadia je imala 21 godinu kada su militansti Islamske države napali njezino selo na sjeveru Iraka, blizu granice sa Sirijom. Ubili su one koji su se odbili preobratiti na islam, uključujući šestero njezine braće i majku.
Nakon što je zarobljena, Nadia je na silu odvedena u Mosul, gdje su je prisilili da se preobrati na islam i više puta prodavali kao seksualnu robinju.
Naša vjera je u našem djelovanju. (...) Čak i kada smo dobri učenici ili kada smo ljubazni prema supružniku su djela jednaka molitvi.
U svojim memoarima iz 2017. godine naslova "Posljednja djevojka: Moja priča o zatočeništvu i moja borba protiv Islamske države" napisala je: U nekom trenutku bilo je samo silovanje i ništa drugo. To postane vaš normalan dan.
U nekom trenuku pokušala je pobjeći, ali uhvatio ju je jedan od čuvara. Žene koje su pokušale pobjeći militanti su stavljali u ćeliju, gdje su ih silovali svi muškarci iz jedinice. Nakon toga više nije mogla razmišljati o bijegu.
A KAKO JE IPAK POBJEGLA?
No kasnije joj je muškarac s kojim je boravila u Mosulu, koji je živio sam, rekao da će je prodati nekome drugome. Ipak, kada je ostavio nezaključanu kuću, Nadia je uspjela pobjeći. U jednoj od kuća zatražila je pomoć. Naletjela je na muslimansku obitelj čiji su joj članovi rekli da nemaju veze s Islamskom državom i pobjegli su joj u bijegu.
Još uvijek mislim da je biti prisiljen da napustiš dom iz straha jedna od najgorih nepravdi s kojima se čovjek može suočiti.
Uspjela je pronaći utočište u kampu u Kurdistanu s drugim jezidima. Kasnije je otišla u Europu i danas živi u Njemačkoj.
NOBEL ZA MIR NIJE JEDINA NAGRADA KOJU JE DOBILA
Na slobodi se nastavila boriti za druge žene u zatočeništvu.
Osim Nobelove nagrade za mir, dobila je nagradu Vaclav Havel za ljudska prava od strane Vijeća Europe 2016. godine. Kada ju je primala, tijekom govora u Strasbourgu pozvala je međunarodni sud da sudi zločine koje je počinio IS.
Iste godine od Europskog parlamenta dobila je nagradu Sakharov za slobodu misli.
UN ju je imenovao ambasadoricom ljudi koji su preživjeli trgovinu ljudima.
