U Tunisu sam popila najslađu kavu u svom dugogodišnjem stažu kavopije, i to bez ijedne kockice šećera poslužene na bijelom keramičkom tanjuriću.
Ta je šalica bila ispunjena novim iskustvom i za "nas" i za "njih", u kafiću uglavnom rezerviranom za muškarce. Iako se žene, pogotovo turistkinje, sve češće mogu vidjeti u kafićima širom Tunisa, taj običaj još uvijek nije dio njihove tradicije i svakodnevice.
Na pitanje zašto kao žena uopće odlaziti na takve destinacije i zašto izlaziti iz resorta čija je ponuda prilagođena zapadnjačkim turistima, nije teško pronaći odgovor.
Zato što te zemlje nude toliko ljepota, očaravajućih prizora i jedinstvenih iskustava da prilagođavanje pojedinim običajima predstavlja tek poštovanje prema domaćinima. U Tunisu se nećete osjećati manje vrijednom kao žena. Nećete doživjeti neugodnosti i neće vas poprijeko gledati jer vam glava nije pokrivena maramom.
Mural u streetart muzeju na otvorenom, Djerbahoodu (Foto: Tihana Korać)
Grad Tunis ima gradonačelnicu koja na tu poziciju nije došla zbog utjecajnog obiteljskog naslijeđa ili političkih kombinatorika.
Nezavisna kandidatkinja podržana od strane islamske stranke Ennahda Souad Abderrahim uspješna je poslovna žena na čelu uspješne kompanije i pokazala je što žena sve može. Bez obzira na to otkriva li ili prekriva svoju kosu. A nju su izabrale žene, ali i muškarci grada Tunisa.
Tunis je 2018. i 2019. proglašen glavnim gradom arapskih žena, predvodeći tako arapski svijet u promjenama zahvaljujući kojima će žene, pogotovo one u ruralnim područjima, imati veću ekonomsku i društvenu neovisnost.
Everybody is welcomed, men and women tako je konobar odgovorio na pitanje smijemo li sjesti u kafić. Iako to pitanje vjerojatno niste nikad postavile, neka vas potreba za njim ne odbije i ne uzruja. Predstavite sebe i svoju kulturu na najbolji mogući način, s poštovanjem i otvorena srca. To će vam na putovanjima u zemlje drugačije od naše otvoriti mnoga vrata. A i izmamiti pokoji osmijeh.
Žene su u Tunisu i čuvari berberske tradicije u nepristupačnim gorskim dijelovima pokrajine Djebel Dahar. Nerijetko same izrađuju tkanine za svoje haljine, i to u ružičastoj, crvenoj i intenzivno plavoj boji s uzorkom šarenih pruga. Nude beduinski kruh pečen na užarenom pijesku koji se umače u maslinovo ulje i med.
Ponosne su, snalažljive i gostoljubive, pobrinut će se da se svaki gost u toj nevjerojatnoj podzemnoj nastambi s temperaturom od 17 Celzijevih stupnjeva tijekom cijele godine osjeća ugodno kao u svom dnevnom boravku okružen prijateljima.
Mediteranski duh afričkog srca
U arapskom Santoriniju, kako još nazivaju šarmantni Sidi Bou Said, vrijedi popiti kavu ili cijeđeni sok od naranče, vizure se bitno razlikuju od ostalih tuniških gradova i mjesta
Začini na tržnici u Tunisu (Foto: Tihana Korać)
Plavo-bijele kuće okrečene gipsom i detaljno ukrašenih plavih vrata i prozorskih okna privikle su brojne umjetnike koje su u njemu inspirirali duhom Mediterana afričkog srca.
Guštati u slatkom čaja od mente s bademima ili pinjolima ispod plavog suncobrana s pogledom na Sredozemno more jedno je od tih posebnih iskustava zbog kojih vrijedi posjetiti nama najbližu afričku zemlju.
U nju su osim europskih umjetnika i pisaca čije je odredište bio taj ljupki grad na litici, dolazili su i holivudski filmaši, upisujući tako Tunis u neke od najpoznatijih filmskih ostvarenja.
Sidi Bou Said kojeg još zovu i arapski Santorini (Foto: Tihana Korać)
Tunis kao filmska zvijezda
Ratovi zvijezda sigurno su među najpoznatijima jer je većina scena iz Fantomske prijetnje snimana u Matmati u pustinji, gdje i danas stoji set korišten 1997. i 2000. godine. Na filmskom platnu pustinja je nekoć bila Tatooine, mitski planet Lukea Skywalkera, dok je filmski set danas turističko odredište, ali i dom lokalnog stanovništva.
George Lucas u Tunis je prvi put došao u sedamdesetima kada je ostao očaran gostoljubivošću, krajolikom i izvanrednim svjetlom koje pustinja pruža. Većina lokacija Engleskog pacijenta također je odabrana u Tunisu, koji je uvjerljivo "glumio" egipatski glavni grad Kairo.
Izlazak i zalazak sunca kao na filmu
Koliko god je nestvarno šetajući između trogloditskih nastamba biti dijelom filmske povijesti i pop-kulture, osjetiti Saharu tek je veličanstveno iskustvo.
Zalazak sunca u Sahari (Foto: Tihana Korać)
Njezine vizure fluidnih dina i moćna tišina uz sunce koje u suton klizi iza pustinjskog horizonta hipnotizirajući su doživljaj zahvalnosti, spokoja i prije svega spektakularne prirodne ljepote.
Nakon nezaboravnog sutona, doživjeti svitanje na suhom slanom jezeru Chott el Djerid kojem se ne vidi kraj dok nakupine kristalizirane soli krckaju sa svakim korakom čini se potpuno nestvarnim, kao da smo prvu jutarnju zraku sunca uhvatili na Mjesecu.
Izlazak sunca na suhom slanom jezeru Chott el Djerid (Foto: Tihana Korać)
Tunis kao pustinjska ruža
Pustinjska ruža najpoznatiji je suvenir, kristal koji podsjeća na rascvjetanu ružu nastalu povezivanjem pijeska soli i vode. Cijena joj je tek nekoliko tuniških dinara i simbolizira Tunis baš kakav jest – čaroban, egzotičan i otporan na izazove kojih ne nedostaje.
Medeni okusi datulja i najfinijeg cijeđenog narančina soka te ljutih okusa harisse i osebujnih začina, s bezbrojnim palmama i maslinama, dotaknut kraljicom Saharom, zemlja koja je puno više od svojih ljetovališta, tako ću ukratko opisati Tunis.
Slatka karamela prženih badema i opojni jasmin otoka Djerba, to su mirisi koji će me uvijek podsjećati na Tunis.
A riječi dobrodošlice u kafiću s najslađom popijenom kavom te zacakljene oči nosača prtljage dok nas ispraća pri odlasku iz hotela, to su trenuci koji će me iznova vraćati u Tunis.
Planinska oaza Chebika (Foto: Tihana Korać)