Neplodnost je bolest reproduktivnog sustava definirana kao izostanak kliničke trudnoće nakon 12. ili više mjeseci redovnih nezaštićenih spolnih odnosa. Razlikuje se primarna neplodnost (kad kod para nakon jedne godine redovitog spolnog života, bez kontracepcije, nije došlo do trudnoće) i sekundarna neplodnost (ako nakon prethodne trudnoće, bez obzira kako je ona završila, ne dolazi ponovo do trudnoće).
'Medicinski potpomognuta oplodnja jest postupak koji se provodi tek kada je dotadašnje liječenje neplodnosti bezuspješno ili bezizgledno, te radi izbjegavanja prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete kod prirodnog začeća'
Kako bismo svakom paru suočenom s neplodnošću i koji se želi odlučiti na medicinski potpomognutu oplodnju (MPO) pružili sva objašnjenja i odgovore na najčešća pitanja, složili smo vodič koji će vam u tome pomoći. Na pitanja su odgovarali dr. Ivan Grbavac, specijalist ginekologije i opstetricije i subspecijalist humane reprodukcije u IVF centru Lučinger, Ana Šuman i Irena Rožić, volonterke udruge Roda te prof.dr.sc. Ante Ćorušić, ravnatelj KBC-a Zagreb.
1. Što trebamo napraviti ukoliko partner i ja dobijemo dijagnozu neplodnosti?
Svaki par kod kojega je postavljena dijagnoza neplodnosti trebao bi se javiti ginekologu, subspecijalistu humane reprodukcije u specijaliziranoj ustanovi, radi konzultacija i obrade. Žena obavezno treba napraviti subspecijalistički ginekološki pregled s ultrazvukom, a muškarac treba napraviti analizu sjemena (spermiogram).
Od osnovnih nalaza, također je preporučljivo učiniti hormonsku obradu pacijentice, cervikalne briseve i PAPA test. Sa svojim ginekologom u primarnoj zdravstvenoj zaštiti razgovarajte o svim detaljima vezanim uz svojoj plodnost, posebno od ranije poznatim dijagnozama koje utječu na smanjene plodnosti, ukoliko ih imate.
2. Kako ćemo znati kada je vrijeme za pokušaj medicinski potpomognute oplodnje?
Medicinski potpomognuta oplodnja jest postupak koji se provodi tek kada je dotadašnje liječenje neplodnosti bezuspješno ili bezizgledno, te radi izbjegavanja prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete kod prirodnog začeća. Bezuspješnost ili bezizglednost liječenja neplodnosti utvrđuje liječnik specijalist ginekologije i opstetricije s užom specijalizacijom iz humane reprodukcije.
Neizbježnost prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete određuje stručnjak na području humane genetike koji je utvrdio genetski nasljednu bolest ili bolesti kod jednog od bračnih, odnosno izvanbračnih drugova.
3. Što moramo napraviti prije postupka medicinski potpomognute oplodnje?
Kada se planira medicinski potpomognuta oplodnja, oba partnera moraju učiniti krvne testove na hepatitis B i C, HIV i sifilis te nalaz Kg i Rh. Nakon uvida u rezultate pretraga, liječnik može odrediti dodatne, specifične pretrage ili zahvate radi razjašnjenja uzroka neplodnosti, poboljšanja stanje ili izlječenja.
4. Koje se metode medicinski potpomognute oplodnje koriste u Hrvatskoj i kako se one provode?'Pravo na medicinski potpomognutu oplodnju na teret HZZO-a žena u pravilu ima do navršene 42. godine života. Nakon 42. godine liječenje može nastaviti privatno'
Nakon utvrđivanja stanja i uzroka neplodnosti, odabire se način liječenja. Uvijek se nastoji koristiti najjednostavnija metoda. Metode potpomognute oplodnje koje se koriste u Hrvatskoj su:
- inseminacija sjemenom partnera (AIH)
- izvantjelesna oplodnja - KLASIČNI IVF oplodnja ili ICSI oplodnja
- transfer odmrznutih embrija
Inseminacija sjemenom partnera se obično radi u prirodnom ili blago stimuliranom ciklusu. Osnovni preduvjet za ovu metodu su prohodni jajovodi i uredan spermiogram. Prohodnost jajovoda se može utvrditi testom prohodnosti jajovoda- histerosalpingografijom. Postoje dva načina pretrage: rentgenskom snimkom ili ultrazvučnim pregledom s ultrazvučnim kontrastom ili fiziološkom otopinom. Preduvjet za ispitivanje prohodnosti jajovoda su uredni cervikalni brisevi. Ukoliko je neplodnost težeg oblika i planira se izvantjelesna oplodnja, nije neophodno raditi ispitivanje prohodnosti jajovoda.
Izvantjelesnu oplodnju se može raditi s punom hormonskom stimulacijom jajnika, blagom hormonskom stimulacijom jajnika i u prirodnom ciklusu.
IVF (in vitro fertilizacija) je metoda izvantjelesne oplodnje prilikom koje se iz jajnika žene transvaginalnom punkcijom aspiriraju folikuli koji sadrže jajne stanice, koje se zatim u embriološkom laboratoriju odvajaju od ostalog sadržaja folikula i oplođuju spermijima partnera.
ICSI (intracitoplazmatsko injiciranje spermija) je složenija vrsta izvantjelesne oplodnje, indicirana kod težih oblika muške neplodnosti, prilikom koje se oplodnja postiže na način da se u svaku jajnu stanicu injicira po jedan odabrani spermij.
5. Kolika je cijena postupaka medicinski potpomognute oplodnje u privatnoj poliklinici?
Cijena postupka ovisi o vrsti postupka kroz koji pacijentica prolazi:
- izvantjelesna oplodnja (IVF) s punom hormonskom stimulacijom jajnika 9500 kuna
- izvantjelesna oplodnja s blagom stimulacijom jajnika 6500 kuna
- izvantjelesna oplodnja u prirodnom ciklusu 5000 kuna
- transfer odmrznutih embrija 2500 kuna
- inseminacija (IUI) 2500 kuna
6. Što je najstresnije kod perioda dijagnoze i liječenja neplodnosti, odnosno kod postupka medicinski potpomognute oplodnje?
Period dijagnoze i liječenja neplodnosti može biti jako stresan za par u postupku medicinski potpomognute oplodnje. Primjerice, žena u postupku medicinski potpomognute oplodnje mora si davati injekcije svakodnevno kroz jedan ili više tjedana kako bi stimulirala produkciju oocita, svakih nekoliko dana mora dolaziti u bolnicu radi UZV praćenja rasta folikula te na kraju postupka mora se podvrgnuti transvaginalnoj aspiraciji folikula.
Nakon oplodnje oocita i uzgoja embrija do odgovarajućeg stadija u embriološkom laboratoriju, embriji se vraćaju u maternicu. Nakon embriotransfera par mora čekati 12 do 14 dana kako bi se doznalo da li je došlo do trudnoće. U slučaju negativnog nalaza, par može krenuti u novi postupak medicinski potpomognute oplodnje.
7. Jesu li blizanačke trudnoće češće u IVF postupku?'Postupci liječenja neplodnosti i medicinski potpomognute oplodnje mogu trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina'
Vjerojatnost pojave blizanačke trudnoće u IVF postupku veća je ako se u maternicu vrati više od jednoga zametka te kod mlađih žena. Ukoliko dođe do oplodnje, u maternicu se mogu vratiti od 1-3 embrija. Ukoliko je preostao višak kvalitetnih embrija, oni se zamrzavaju. Transfer odmrznutih embrija može se obaviti u nekom od idućih ciklusa, u bližoj ili daljoj budućnosti.
8. Koliko se često preporučuje ići na stimulirani postupak IVF-a, odnosno kolika bi trebala biti pauza između dva postupka potpomognute oplodnje?
U slučaju da se radi o blagoj hormonskoj stimulaciji pauza između dva uzastopna stimulirana IVF postupka bi trebala biti najmanje 1 ciklus. U slučaju da se radi o punoj hormonskoj stimulaciji pauza između dva stimulirana postupka je između 2 do 4 mjeseca.
9. Do koje godine žena ima pravo na medicinski potpomognutu oplodnju na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje?
U pravilu do navršene 42. godine života. Nakon 42. godine žena može liječenje nastaviti privatno.
10. U kojem slučaju žena nakon 42. godine ima pravo na medicinski potpomognutu oplodnju na teret HZZO-a?
Liječnik koji provodi postupak medicinski potpomognute oplodnje, iz osobito opravdanih zdravstvenih razloga, koji se u principu odnose na prethodno liječenje malignih ili osobito teških bolesti, koje je odgodilo primjenu MPO može omogućiti pravo na MPO i ženi nakon 42. godine života.
11. Na koliko pokušaja medicinski potpomognute oplodnje par ima pravo na teret HZZO-a?
Na četiri pokušaja intrauterine inseminacije (IUI) te na šest pokušaja izvantjelesne oplodnje (IVF) uz obavezu da dva pokušaja budu u prirodnom ciklusu.
12. Koliko dugo liječenje neplodnosti i postupci medicinski potpomognute oplodnje mogu trajati?
Postupci liječenja neplodnosti i medicinski potpomognute oplodnje mogu trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.
