Ljubav između psa i čovjeka prepričana je bezbroj puta, a priča o psu Hachiju možda je i najpoznatija od svih. Predivan film s Richardom Gereom, nastao 2009., govori o privrženosti, odanosti i ljubavi kakva se rijetko viđa.
Glavni lik u dirljivom filmu inspiriranom istinitom pričom jest psić Hachiko, njuškica u pasmini akita inu koja dolazi iz Japana. Radi se o velikom, moćnom i dostojanstvenom psu koji zahtjeva iskusnog vlasnika, a u nastavku možete pronaći nekoliko zanimljivosti koje su karakteristične baš za ove kosooke ljepotane.
1. Nacionalno blago
Povijest piše da su akite prvobitno uzgajane za borbe, jer su najveća i najsnažnija japanska pasmina. Kasnije su uzgajani za lov na divlje svinje i jelene, a na kraju su, 1931., proglašeni nacionalnim blagom. Mogli su ih posjedovati samo plemići, a zlatne ogrlice i povodci bili su njihova svakodnevica. Na kraju se za posjedovanje akite morao plaćati porez.
2. Poklon za babinje
U Japanu akita simbolizira blagostanje, zdravlje, sreću i dugovječnost, stoga Japanci prijateljima i obitelji daruju skulpture akite u posebnim životnim prilikama, kao što je dar za prvo dijete, rođendani ili kao želju da draga osoba brzo ozdravi.
3. Akita ima svoj spomenik
Hachiko ima ogromnu ulogu u japanskoj kulturi. Iako je nama najpoznatiji po filmu s Richardom Gereom, priča o ovom psiću ispričana je bezbroj puta. Svoga vlasnika, profesora Uenoa, Hachiko je svakog dana pratio do posla. Nakon što je profesor 1925. umro, njegov ga je pas svakog dana čekao, znajući da se on nikada neće vratiti.
U Japanu su 10 godina nakon smrti profesora sagradili brončani spomenik njegovoj akiti, ali su ga u Drugom svjetskom ratu rastopili kako bi napravili materijal za municiju. Kip je ponovno napravljen nakon rata, 1948. godine.
4. Opsjednuti su čistoćom
Poznato je da ova pasmina ima opsesiju čistoćom, baš kao mace. Njihova dlaka podosta je laka za održavanje, a razlog tome je konstantno pranje koje obavljaju sami – čim osjete da su se malo uprljali.
5. Isprepleteni nožni prsti
Akite imaju isprepletene nožne prste koji pomažu u hodu po snijegu. Takva konstrukcija šape pomaže im i da izađu iz ledene vode. Osim toga, postoji još puno zanimljivosti o njihovu tijelu i karakteru prilagođenom za hladnoću. Primjerice, čim temperature padnu, akite dobiju dodatnu energiju.
6. Postoje američke akite
Ali i one imaju japanskog rođaka. Poznata spisateljica i politička aktivistica Helen Keller donijela je prvu akitu u SAD, davne 1937. godine. Bila je inspirirana pričom o Hachiku i poželjela je jednoga. Policajac i instruktor pasa iz Japana poklonio joj je jednu lopticu koju je sa sobom ponijela u SAD. Danas se taj poklon smatra službenim državnim poklonom Japana SAD-u.
Prisjetite se jednog od najemotivnijih filmova ove tematike.
Pasmina pasa mekana poput oblaka koja se ponekad ponaša kao maca
