Kod pripreme vjenčanja parovi često zanemaruju vlastitu viziju tog velikog dana i previše razmišljaju o tome kako će se prilagoditi običajima ili udovoljiti željama svojih obitelji. Darka Veronika Bišćan i Nikola Mučnjak napravili su suprotno
Iako su se nakon 11 godina veze željeli vjenčati u skoroj budućnosti, Darki Veroniki Bišćan i Nikoli Mučnjaku svakodnevne i poslovne obaveze nikako nisu dopuštale da se prepuste planiranju svadbe. Naposljetku ih je pred svećenika ‘potjerala’ vijest da će njihovi prijatelji iz inozemstva u rujnu doći u Hrvatsku.
Odlučili su spojiti ugodno s korisnim i ozakoniti svoju ljubav, a vjenčanje su kreirali isključivo prema vlastitim željama i sve konce zadržali u svojim rukama. Doslovno. Naime, Darka se odlučila na potez koji bi napravila rijetko koja mladenka - sama je sašila svoju vjenčanicu.
Kad mi je prije više od 20 godina umrla jedina baka koje se sjećam, naslijedila sam od nje staru Singericu na nožni pogon. Dugo godina samo sam je gledala s poštovanjem, a onda sam prije nekih deset godina odlučila da se mora vratiti u život. Od tada si pomalo šivam stvari. I kad bih nešto dobro sašila pomislila bih: ‘Kak bi baka sad bila ponosna na mene...’. Tako sam odlučila, kada je došao trenutak za to, da ću si sašiti vjenčanicu s bakinom starom Singericom, ispričala nam je Darka.
U obzir su dolazili samo prirodni materijali, a njih je pronašla u majčinom ormaru: ‘Mama je imala prekrasan materijal, mješavinu svile i vune zelene boje. I to je bilo to, savršen sastav, savršena boja i ideja o haljini je došla sama, prirodno. Mama je izrazila želju da mi napravi čipkice za košulju i ja sam se naravno složila jer mislim da posebnije od toga ne može biti. Haljinu sam šivala dva tjedna, kako i kada sam stigla. Košulja je napravljena od pamučnog damasta, čipkice od pamučnog konca, a pojas od šantung svile.’
Šivanje vlastite vjenčanice nije jedini neočekivani potez ove spretne i vješte mlade dame. S obzirom na to da zna izrađivati nakit od metala, odlučila je da će sama napraviti i vjenčano prstenje. Kupila sam srebrni lim, izrezala u trakice potrebne širine i duljine, savila, spojila i obradila. Svoj sam napravila večer prije vjenčanja, a mužev ujutro na dan vjenčanja, opisala je Darka koja je nakon udaje zadržala svoje prezime, a njezin suprug podupire je u toj odluci.
On me voli voli i zna da sam njegova i bez štambilja s njegovim prezimenom na mom čelu i zato s njegove strane to nije bio problem. Ja sam htjela zadržati svoje prezime jer ga imam od rođenja. Svi koji me znaju, znaju me pod mojim prezimenom. Sve što sam do sada napravila, napravila sam pod prezimenom Bišćan i uvijek ću to biti pa zašto bi se onda pretvarala da sam nešto drugo. Rekla sam da djeca, kada i ako ćemo ih imati, mogu nositi Nikolino prezime, a Nikola je rekao da mogu i oba pa nek se onda nose s njima kako znaju, kaže Darka sa smiješkom.
Samoborsku crkvu sv. Anastazije u kojoj je održano vjenčanje cvijećem je ukrasila njezina prijateljica koja se potrudila da aranžmani i vjenčani buket u potpunosti odražavaju osobnost ove posebne mladenke.
Dio cvijeća stigao je iz Darkinog vrta, a s istog mjesta došle su i sve namirnice koje su se nakon vjenčanja našla na svadbenom stolu. Svadbenu večeru za uži krug obitelji i najbliže prijatelje priredila je njezina majka Štefica u obiteljskoj kući: ‘Moja prva ideja bila je da odemo u neki restoran na večeru, ali mama je rekla da će ona svojoj kćerkici skuhati svadbenu večeru zato što još može i zato što su njeni roditelji isto napravili za svoje kćeri i ništa drugo ne dolazi u obzir. Ona je sve nas razmazila svojom kuhinjom i ništa drugo nije nam niti približno fino pa se nismo bunili.’
Na pitanje zašto se poput mnogih drugih parova nisu odlučili za klasičnu svadbu u sali za vjenčanja, Darka odgovara kako to nije bila opcija niti za nju niti za njezinog supruga Nikolu: ‘Sve što velike svadbe jesu, ja nisam i nikada se nisam mogla zamisliti u takvoj situaciji. Željeli smo biti okruženi samo s ljudima koji su nam važni i biti u ambijentu u kojem se osjećamo ugodno. Sale za svadbe to sigurno nisu.’
Dan nakon vjenčanja priredili su roštilj u dvorištu Nikoline obiteljske kuće u Kladju na kojem su s ostatkom obitelji i prijatelja proslavili svoje vjenčanje. U ležernoj atmosferi, bez ikakvog ‘dress codea’, 70-ak gostiju cijeli dan uživalo je u raznim specijalitetima. Uz klasična jela s roštilja našao se tu i nezaobilazni odojak za kojeg se pobrinuo Nikolin otac Josip, sir s vrhnjem, štrudle, greblice, mnogi tradicionalni slatki kolači i posebna jela za prijatelje vegetarijance.
Osim što je intimnija, mnogi će se složiti kako je u današnje vrijeme ovakva manja proslava vjenčanja itekako praktična i financijski isplativija od velikih svadbi koje parove često bace u dugove. Darka i Nikola potrošili su manje od 10 tisuća kuna na troškove vjenčanja, svadbene večere i roštilja te dokazali da ne moramo dizati kredite kako bismo podijelili veselje sa svojim najmilijima.
