Ne treba se bojati ni neuspjeha jer i on je ponekad neizbježan. Nije dobro ako nas obeshrabri. Ukoliko se on ipak dogodi, u takvim se trenucima prisjetim od kuda sam krenula i gdje sam sada stigla. Zbog toga ne želim zaboraviti one dane provedene na Zavodu za zapošljavanje, otkriva poduzetnica Ana Lisak koja je svojim poslovnim putem inspiracija mnogim ženama.


Kada razmišljam o svojim poduzetničkim počecima teško mi je precizno odrediti kada sam zapravo i jesam li uopće zvanično odlučila baviti se poduzetništvom. Prije bih rekla da sam ja poduzetnica po svojoj naravi, promišljanju i djelovanju, započinje priču Ana Lisak, vlasnica i direktorica Cateringa tim Lisak.

Još kao četrnaestogodišnja djevojčica imala je poduzetničkog duha kada je bez roditeljskog znanja potražila posao u jednoj radioni na Gornjem Bukovcu koja je izrađivala remenčiće za satove, kako bi zaradila "koji dinar“.

Predstavila sam se poslodavcu kao siromašno dijete, što nije bilo daleko od istine, koje je došlo na školovanje k teti u Zagreb. Nažalost, nije dugo trajalo jer su me vrlo brzo otkrili i poslodavac i roditelji. Nisam zaradila neki novac, ali sam naučila da postoji izlaz i da je moguće ostvariti cilj, ako to doista želiš, prisjeća se gđa. Lisak s osmijehom na licu.

Ana Lisak je Još kao četrnaestogodišnja djevojčica imala poduzetničkog duha kada je bez roditeljskog znanja potražila posao u jednoj radioni na Gornjem Bukovcu koja je izrađivala remenčiće za satove, kako bi zaradila koji dinar.

Rođena je u Bršljanici kod Kutine, a u Zagreb je s obitelji doselila kad joj je bilo sedam godina. Tu je završila osnovnu i srednju ekonomsku školu. Prije nego što se počela baviti današnjim poslom, tri je puta mijenjala zanimanje.

S 19 godina sam se zaposlila u veleprodaji velike trgovačke tvrtke i imala sreću da učim od najboljih i najsposobnijih. Paralelno sam studirala na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, a u poslu napredovala.

Prva tvrtka
Prvi obrt pokrenula je još osamdesetih godina prošlog stoljeća, koji je do devedesete prerastao u respektabilnu tvrtku za radove u građevinarstvu. No tada je počeo rat, i stvari su se vrlo brzo izmijenile.

Gradilišta su utihnula jer se svuda oko nas rušilo, a sve manje gradilo. Kako nisam osoba koja se miri sa situacijom, vrlo sam se brzo uključila i aktivirala u nevladinim mirovnim organizacijama pomažući i radeći sa stradalnicima rata, djecom, zlostavljanim ženama, na razvoju civilnog društva i slično.

Ana Lisak bila je predsjednica pokreta majki za mir po imenu "Bedem ljubavi".

U početku sam se pridružila majkama u Pokretu Bedem ljubavi iako nemam sina jer sam vjerovala u razum, u mogućnost da se sve može razriješiti mirnim putem. Kasnije sam se našla direktno suočena s teškim stradanjem prognanika, s majkama i ženama koje su tražile svoju djecu, muževe...

Slika djevojčice u plavom kaputu...Željka, u koloni vukovarskih prognanika. Tada mi je puklo srce. Nisam mogla ne uključiti se i pomoći na jedini način na koji sam znala i mogla – humanitarnim radom.

Ova iznimna žena bila je i predsjednica Glavnog odbora Humanitarne mreže Hrvatske, kao i članica inicijativnog odbora međunarodne mreže organizacije "Mothers for Peace".

Organizirala sam radionice, konferencije, uspostavljala međunarodne kontakte sa srodnim organizacijama. Radila sam predano i srčano, i tako sve do 1998. godine.

Za iznimno zalaganje na području humanitarnog rada i zaštite ljudskih prava stradalnika rata Ana Lisak bila je nominirana za međunarodnu nagradu "Charles Hamilton Houston" u Washingtonu.

Naknada na burzi od 900 kn

U prvom restoranu dobar dio stvari obavila je bez tuđe pomoći. Sama je krečila, sašila zavjese, pilila i kuckala okvire za slike. Prvo je posuđe gotovo doslovno donijela iz vlastitog doma.

Potkraj devedesetih godina Ana Lisak se po prvi put našla na Zavodu za zapošljavanje.

Kroz 2 do 3 mjeseca primala sam 900 kn mjesečne naknade, a nisam dobila niti jednu ponudu za posao. Za mene je to bilo neprihvatljivo i gotovo nevjerojatno.

Nije gubila nadu niti se je pomirila sa situacijom u kojoj se našla. Umjesto da čeka da joj netko drugi rješi problem, preuzela je odgovornost za vlastiti život i odlučila sama sebi stvoriti priliku.

Ni dan danas ne znam što je prevagnulo da sam odabrala posao kojim se bavim već punih 18 godina. O ugostiteljstvu sam znala točno toliko koliko sam naučila sa stajališta malo zahtjevnijeg gosta, iskreno priznaje.

Međutim, nikada nisam ni pomislila da je to djelatnost u kojoj ću moći brzo i lagano "zarađivati“. Bila sam spremna na učenje, odricanje, na predan rad. Taj stav sam zadržala sve do danas!

Šivanje vlastitih zavjesa
Hrvatsku poduzetnicu zanimala je zdrava i kvalitetna hrana pripremljena i poslužena na višoj gastronomskoj razini.

U taj sam posao ušla potpuno nespremna, bez nekog ozbiljnijeg iskustva, bez novaca. Da sam više o tome znala, sigurna sam da nikada ne bih odabrala prostor na 4. katu zgrade i još k tome u Domu zdravlja.

Za opremanje prostora i uređenje, pobrinula se sama.

Sama sam krečila, sašila zavjese, pilila i kuckala okvire za slike. Prvo sam posuđe gotovo doslovno donijela iz vlastitog doma. Pomalo sam naivno vjerovala da će to biti fini restoran za sve poslovne ljude u okolici.

Kad je ubrzo shvatila da joj gosti ne dolaze, odlučila je ona doći k njima. Proširila je ponudu i počela se baviti cateringom te organizacijom događanja.

Danas imamo potvrdu o uspješnosti od brojnih klijenata i tvrtki koje jako dobro znaju zašto nas angažiraju i plaćaju, ali prije 18 godina nisam imala ni 20 čaša, a prihvatila sam organizaciju domjenka u HNK za 500 ljudi.

No za mene u poslu nikada nije postojao nerješiv problem. Sve je moguće, svaka situacija ima barem dva-tri rješenja. Važno je znati što želiš, davati sve od sebe, istovremeno uživati u tome i uvijek se nešto otvori.

Catering tim Lisak je jedna od vodećih tvrtki u svojoj djelatnosti koja neprestano ulaže u svoje poslovanje. Zapošljava i više od 60 ljudi, a svoje zaposlenike smatra najvećom snagom.

U njih se mnogo ulaže. Velika pažnja posvećuje se dobrim odnosima, motivaciji i trajnoj edukaciji, ali i osobnoj odgovornosti koja seže baš od njih, a ne od njihovog šefa. Uz to, zaposlenici se na svojim radnim mjestima osjećaju sigurno i poštovano. Zahvalna sam im za puno malih stvari koje našu uslugu čine takvom kakva je, a koje se ne mogu platiti novcem.

Oduvijek me pokretala odlučnost i hrabrost, osjećaj i potvrda da mogu i znam, a ono što ne znam spremna sam naučiti!

--C.Ana Lisak

Tvrtka surađuje i s Centrom za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj gdje djeca s poteškoćama u razvoju i dodatnim potreba odrađuju svoju praksu, a neki su pronašli i svoje zaposlenje.

Poduzetništvo u krvi
Oduvijek me pokretala odlučnost i hrabrost, osjećaj i potvrda da mogu i znam, a ono što ne znam spremna sam naučiti! Uz to me pratila i poprilična količina vlastite tvrdoglavosti, koja je s vremenom prerasla u upornost, pa je nekako sasvim prirodno da je poduzetništvo moj način života, moj hobi i moje zanimanje, priznaje hrvatska poduzetnica koja će u sklopu Zadvoljna akademije biti mentorica za smjer poduzetnišvo.

Ana Lisak tvrdi da je u poslovanju najvažnije imati viziju i strategiju kako do cilja. Neprestano se educirati. Uz to, jako je važno slijediti sebe i svoju intuiciju, ne gubiti strast prema stvaranju novih vrijednosti, te uvijek biti zahvalan i za najmanji uspjeh.

Nisam programirani stroj i puno sam puta pogriješila, ali mi nije smetalo jer sam kroz to učila i stjecala iskustvo. Važno je da znam da sam poduzela sve što sam mogla i u tom trenutku znala.

Ne treba se bojati ni neuspjeha jer i on je ponekad neizbježan. Nije dobro ako nas obeshrabri. Ukoliko se to ipak dogodi, u takvim se trenucima prisjetim od kuda sam krenula i gdje sam sada stigla. Zbog toga ne želim zaboraviti one dane provedene na Zavodu za zapošljavanje, zaključuje hrvatska poduzetnica.

Najveća inspiracija mi je...
svaka osoba od koje mogu nešto naučiti, koja u meni budi želju za stvaranjem i osobnim i poslovnim rastom. Inspirira me stvaranje kao proces,rad sam po sebi. Inspiriraju me zaposlenici moje tvrtke koji rade predano i odgovorno pa čak i tada kada ih svlada umor, zasićenje. Inspirira me svaka uspješna žena koja se dobro osjeća u svojoj koži i koja je uspjela uskladiti karijeru i obitelj a da pri tom od sebe ne stvara žrtvu niti mučenicu.

Hrabrost mi najviše pruža...
Vjera u sebe i spoznaja da sam u životu stekla toliko divnih ljudi oko sebe na koje mogu računati i u najtežim trenucima

Najvažnija stvar koju sam do sada naučila...
s novcem možeš štošta, ali bez ljudi ne možeš ništa

Što želim da svatko nauči...
biti korektan u svim životnim situacijama i odnosima, privatnim i poslovnim i život će mu uzvratiti blagoslovima. Imati hrabrosti za nove poslovne poduhvate. Svi bismo rado izbjegli svaki rizik, ali nije li i život sam po sebi rizik pa svejedno želimo živjeti.

Prijavite se na Zadovoljna akademiju jer je hobi moguće učiniti profesijom, a svoj trenutni posao učiniti još zanimljivijim. A tko zna, možda je vrijeme i za nove početke.

Možda baš ti dobiješ jednu od 15 edukacija u Otvorenom učilištu Algebra, učilištu Studium i u Talijanskoj školi mode i dizajna Callegari.

U videu pogledajte što Ana Lisak savjetuje kandidatima koji za smjer poduzetništvo u sklopu Zadovoljna akademije.