Ana-Maria Kosjek danas će se u crvenoj haljini pojaviti na prigodnoj reviji povodom "Dana crvenih haljina", akcije posvećene borbi protiv moždanog udara u žena.
Zajedno s drugim ženama koje su, kao i ona, preživjele moždani udar podizat će svijest o važnosti prevencije i zdravog načina života.
Kako nam je rekla, ponosna je što sudjeluje u nečemu takvom jer je divno biti u okruženju žena koje te razumiju, koje su prošle takvu situaciju i dijeliti te informacije s ljudima koji to jesu ili nisu prošli.
Svoju priču o moždanom udaru 27-godišnja Ana-Maria podijelila je i s nama.
Jer - moždani udar tema je o kojoj se mora govoriti. Jedan je od razloga i činjenica da se oko 80 posto moždanih udara može prevenirati ako slijedimo upute i korigiramo ili umanjimo čimbenike rizika koji do njega vode.
Osim toga, bitno je promijeniti percepciju da je moždani udar nešto što se događa u dubokoj starosti.
Prvi moždani udar
Ana-Maria imala je samo 23 godine kada se njezin život okrenuo naglavačke. Bio je kolovoz 2019. godine kada je imala prvi moždani udar.
Dogodio se iznenada, nisam ga očekivala s obzirom na to da nisam imala nikakvih ozbiljnijih zdravstvenih problema. Tjedan ili dva prije imala sam problema sa mjehurom, što mi nije strano i ne povezuje se sa simptomima moždanog udara. Nisam imala nikakve naznake da bi se takvo što moglo dogoditi, prisjetila se Ana-Maria.
Večer prije moždanog udara na njezinoj terasi okupilo se društvo kako bi uživali u ljetnoj večeri. Otišli su spavati, a onda je došlo jutro.
Ne sjećam se tijeka događaja tog jutra, osim da sam povraćala i tijekom povraćanja izgubila osjet desne strane tijela. Srećom, društvo je ostalo prespavati kod mene jer smo imali planove za idući dan, pa nisam bila sama kada se moždani udar dogodio.
Osim povraćanja i gubitka osjeta desne strane tijela, sjećam se da sam bila svjesna da se nešto događa sa mnom, ali nisam mogla pozvati pomoć i objasniti što osjećam. U tom me trenutku moja mlađa sestra pronašla na podu i pozvala društvo. Cura iz našeg društva je medicinska sestra i znala je da treba pozvati hitnu pomoć. Iduće čega se sjećam jest to da sam se probudila u bolnici i bila iznimno umorna i ošamućena, priča Ana-Maria.
Brzom reakcijom liječnika život joj je spašen ugradnjom stenta. Iduća tri tjedna provela je u bolnici, a tijekom boravka otkriveno je da je razlog moždanog udara bio ugrušak krvnih žila koji je izazvala urođena srčana mana (rupica na srcu). Nakon otkrivene srčane mane Ana-Mariji je ugrađen stent i na srcu.
Nakon bolnice uslijedila su četiri tjedna provedena u toplicama.
U tom trenutku nisam mogla/znala hodati, desnom rukom nisam mogla apsolutno ništa i tada sam tek počela shvaćati šta se dogodilo i koliko će težak oporavak biti. Prve korake napravila sam tjedan dana nakon boravka u toplicama uz pomoć roditelja, zaručnika, obitelji i prijatelja. Prvi pomak u oporavku ruke bio je četiri mjeseca nakon moždanog udara. U psihičkom i fizičkom oporavku, uz obitelj, zaručnika i prijatelja pomogao i dalje mi pomaže privatni fizioterapeut, koji je postao i obiteljski prijatelj, priča Ana-Maria.
Drugi moždani udar
Iako je oporavak sam po sebi bio dug i težak, napredak se vidio, ali onda se u studenom te iste godine dogodio drugi moždani udar.
E, tada sam osjetila simptome. Trnci u desnoj ruci, slabost, dezorijentiranost, gubitak motoričkih sposobnosti - čitanje i pisanje, jaka glavobolja.
Naravno, bio je prisutan strah zbog prijašnjeg moždanog udara te smo odmah odlučili otići na hitnu. Dolaskom na hitnu rečeno mi je da sam doživjela drugi moždani udar. Srećom nije bilo većih fizičkih posljedica. Međutim, usporen je oporavak od prvog, najviše zbog utjecaja na moje psihičko zdravlje. Zbog nedostatka motivacije bilo mi je otežano obavljanje svakodnevnih poslova, odlazak na terapije i izbjegavala sam svaki oblik socijalizacije, iskrena je Ana-Maria.
Život danas
No danas, više od četiri godine kasnije, stanje je puno bolje. Put je bio težak, ali danas ona samostalno radi svakodnevne poslove, vozi auto, radi i dobro funkcionira u poslovnom okruženju.
I dalje je otežano korištenje ruke, ali ne dam da me to sputava, kaže Ana-Maria, koja je u međuvremenu postala i mama, što joj, kaže, daje još veću motivaciju za opravak.
Trudnoća sama po sebi zbog moje situacije nije bila drukčija od žena koje su potpuno zdrave. Posljednja dva mjeseca bilo mi je teže, ali vjerujem da je tako svakoj ženi. Rodila sam prekrasnog i zdravog sina carskim rezom u 37. tjednu zbog povišenog tlaka.
Što se tiče pitanja mogu li sve sama oko bebe, mogu jer hoću. Muž radi i ja sam sama sa bebom dok se ne vrati s posla. Hranim ga, igram se sa njim, šetamo se, dobiva maksimalnu moju pažnju i ljubav bez obzira na posljedice moždanog udara, priča Ana-Maria.
Na kraju je s nama podijelila svoju formulu za uspjeh, koja je ujedno i poruka svim ženama kada je u pitanju zdravlje, posebno moždani udar.
Osmijeh na licu, vjeru u bolje sutra i optimizam zadržala sam jer sam imala prave ljude oko sebe. Obitelj i prijatelji, pozitivna energija u svakom pogledu, jedan je život i treba ga iskoristiti što bolje, zaključila je Ana-Maria.