Kako bi se podignula svijet o moždanom udaru kod žena, prije pet godina pokrenuta je javnozdravstvena akcija Dan crvenih haljina.
Prvog petka u veljači brojne će žene odjenuti crveno i na taj način upozoriti svoje majke, bake, kćeri i prijateljice da je vrlo važno sebe i svoje zdravlje staviti na prvo mjesto.
Kako bismo na vrijeme prepoznali znakove za uzbunu i naučili ponešto o moždanom udaru, porazgovarali smo s Ivanom Škarpom Dulčić, majkom 15-godišnje djevojke, profesoricom engleskog i njemačkog jezika te voditeljicom nabave u Grafičkom zavodu Hrvatske. Ona je, prije nešto više od godinu dana, preživjela moždani udar.
Moždani udar dolazi tiho, na prstima
Žene obično imaju drugačije pokazatelje. Smetnje u govoru, slabost jedne polovice tijela te poremećaji svijesti znakovi su koji su atipični kod muškaraca.
U subotu predvečer sjedila sam u društvu u kafiću i pila kavu. Uslijed razgovora sam u sekundi samo nestala, onesvijestila se, započela je svoju priču Ivana.
Zdravlje je najveći dar koji imamo, no ne smije se uzimati zdravo za gotovo. To je i velika vlastita odgovornost, o kojoj treba svakodnevno brinuti i ulagati u njega.
Kažu da sam se ukočila i počela trzati, uslijed epileptičkog napada, koji nikad prije nisam imala i za koji se kasnije utvrdilo da je tipičan simptom puknuća aneurizme, nastavila je.
Uspjeli su je poleći na bok, na pod. Nakon što je došla k svijesti, odmah je mogla sve micati i znala je tko je i gdje je. To je svakako bio dobar znak, ali istodobno je bilo očito da se dogodilo nešto vrlo ozbiljno. Onda je nastupio strah.
Hitna pomoć stigla je vrlo brzo i dok su me vozili u bolnicu, slomila sam se, počela sam se tresti od šoka i panike. U bolnici su mi utvrdili subarahnoidalno krvarenje i hitno sam operirana, prisjeća se Ivana.
Kako prepoznati simptome moždanog udara?
Simptomi koje je imala Ivana lako su se mogli povezati sa stresom, ali i nekim drugim, tipičnim simptomima koje ljudi svakodnevno osjećaju.
Prije sam imala relativno česte glavobolje, no ima ih većina ljudi, pa ih nisam smatrala nekim simptomom za brigu. Osim glavobolja me unatrag godinu dana prije udara po noći znalo probuditi probadanje i pritisak u pozadini desnog oka, no istodobno mi je na njemu dijagnosticiran i sindrom suhog oka, pa se to i s time u određenoj mjeri povezivalo, govori Ivana.
Obiteljski zajednički zagrljaj s mišlju da smo ponovno svi skupa bio mi je najemotivniji u životu.
Nakon hitne operacije bila je dva tjedna prikovana za krevet na intenzivnoj njezi.
Prvi su dani bili najkritičniji u smislu hoće li se krvarenje povući, je li ostavilo posljedice i hoće li doći do daljnjih komplikacija. U tim sam trenucima bila slabo svjesna svega, mojoj je obitelji i bližnjima bilo mnogo teže nositi se s time, govori Ivana.
Mojoj obitelji i bližnjima bilo je puno teže
Slika žene kao superjunakinje koja može sve – često nas može koštati zdravlja. Staviti sebe i svoje zdravlje na prvo mjesto jedini je način na koji možemo bez straha od bolesti hrabro koračati naprijed.
Čak i u trenutcima kad je njezino zdravlje visjelo na tankoj niti Ivana je razmišljala o bližnjima.
Najteži trenutak bio mi je kad sam ležala u bolnici potpuno ovisna o drugima, u strahu što sam proživjela i što će dalje biti, bojala sam se da ne ostanem trajno na teret svojim bližnjima.
Silno sam željela vratiti se svom životu što prije, biti korisna drugima, proradio je adrenalin i borba za opstankom. Sljedeći najteži trenutak mi je bio kad sam došla kući i shvatila što su moji proživljavali, koliko je njima bilo teško. Naš zajednički zagrljaj s mišlju da smo ponovno svi skupa bio mi je najemotivniji u životu, miješale su se suze, radost i zahvalnost istodobno, prisjeća se Ivana.
Život nakon moždanog udara
Na svu sreću, nisu ostale nikakve posljedice, osim straha da se moždani udar ne bi ponovio. Ivana danas radi, druži se, vježba i bavi se svime kao i prije, ali ipak zna kada stati na loptu i osigurati si malo više vremena za mir i opuštanje.
Život treba živjeti otvorenog srca, raditi svoj posao s entuzijazmom, okružiti se stvarima, ljudima i aktivnostima koje na nas djeluju pozitivno, pronaći svoju ravnotežu i umjerenost.
Život mi se promijenio u smislu da sam uvidjela koliko sam privilegirana što sam dobila drugu priliku, koliko sam imala sreće u nesreći jer slučajevi poput mojeg u najvećem postotku završavaju nažalost fatalno. Silno sam sretna i zahvalna zbog toga, puno više cijenim život i nastojim svakim danom biti bolji čovjek i prema drugima i prema samoj sebi, govori Ivana.
U Hrvatskoj godišnje dvostruko više žena umire od moždanog udara nego od raka dojke. Ta će nas statistika potaknuti da više cijenimo svoje zdravlje i malo usporimo tempo. Ivana je na svojoj koži naučila koliko je zdravlje zapravo vrijedno.
Zdravlje je najveća sreća i dar koji imamo, no ne smije se uzimati zdravo za gotovo. To je i velika vlastita odgovornost, o kojoj treba svakodnevno brinuti i ulagati u njega i vrijeme i trud da bi se što dulje održalo dobrim.
Prevencija je pola zdravlja, a redoviti sistematski i kontrolni specijalistički pregledi te edukacija o moždanom udaru glavni su alati koji će u ovom slučaju spasiti živote.
Život treba živjeti otvorenog srca, raditi svoj posao s entuzijazmom, okružiti se stvarima, ljudima i aktivnostima koje na nas djeluju pozitivno, pronaći svoju ravnotežu i umjerenost. To će sigurno doprinijeti i osobnom zadovoljstvu i dobrom zdravlju, zaključila je Ivana.
