I dok razumijem ljude koji žive sami pa upale TV da im "pravi društvo", nije mi baš jasno zašto on gori i kad su kući djeca. Djeci ekrani ne trebaju, ali ih ekrani privlače. Jer ekrani su šareni, stalno se nešto miče, neki zvukovi izlaze…pa one dosadnije igračke nerijetko nemaju šansu pored njih.
A djeca tako trebaju dosadu. Dosada rađa kreativnost.
No pustimo sad kreativnost. Ono što TV radi dječjem mozgu puno je složenije nego što to mislimo. I vidi se na djeci.
Već u prvim danima škole, učitelji mogu prepoznati tko je doma stalno pred ekranom, a tko nije. I to po tome kako se tko ponaša kad je u učionici tiho, odnosno kad djeca trebaju raditi jedan zadatak ili pratiti što učitelj/ica govori.
Ako je u učionici tiho ili samo uičitelj/ica priča, djeca koja su navikla na stalnu pozadinsku buku često imaju problema s koncentracijom pa se krenu mrdati i "zujati".
Njima tišina smeta. Ona im nije nimalo opuštajuća. Trebaju neke dodatne podražaje, neku prateću buku. Ma barem neku glazbu ili buku s gradilišta u pozadini!
S bukom u pratnji, oni će briljirati u koncentraciji. Jednostavno su navikli na to.
Mozak koji se razvijao uz brze izmjene scena, boja i priča naviknut je na dinamiku. Kad se nađe u sporijem ritmu nastave, dolazi do nemira i dosade. Tempo u učionici je jednostavno previše spor. Neki roditelji kažu da je nastava dosadna, da im se zato djeca ne mogu koncentrirati. Ali možda je dio "krivnje" na onom što se događa doma.
Djeci treba biti malo dosadno
Na razgovorima za osnovnu školu nerijetko se naglašava da djeca trebaju biti spremna fokusirati se na jedan zadatak 15-20 minuta. I da je sve teže održavati fokus djeci.
"TV djecu" treba drugačije podučavati. Oni jako dobro reagiraju na vizualne prikaze. Informacije lakše usvajaju kroz slike, crteže, video i demonstracije. Zapravo, treba ih zabavljati.
Nisu ta djeca loša, apsolutno ne. Često imaju razvijenu maštu, dobar osjećaj za detalje i pamte ono što su vidjeli, čak i kad ne pamte sve što su čuli.
Van učionice, nekad se bolje snalaze od drugih. "TV djeca" su prilagodljiva jer su naučili funkcionirati u buci, promjenama i stalnim podražajima. Brzo se snalaze, lako mijenjaju fokus i rijetko ih izbaci iz takta promjena okruženja.
Možda se teže uklapaju u klasičnu učionicu, ali stvarni svijet rijetko je miran, tih i predvidljiv. I u tom svijetu, ovakva djeca često se snalaze bolje nego što mislimo.
Ipak, ima li vam dijete problema s koncentracijom i učitelji vas redovito o tome informiraju, ugasite sve ekrane kod kuće. Neka im bude malo dosadno.