Svi, osim ako se baš ne bismo zaprljali ili ako netko doma ne bi bio u onim danima mjeseca, odnosno godina (čitaj: tinejdžer koji fino zaudara).
Barem tako ja pamtim, doduše bilo je to dosta davno, pa možda nešto i pogrešno pamtim. Ali točno se sjećam nedjeljnog kupanja. Vječno smo bili vani. Sjećam se ceste od blata koju smo sagradili iza kuće, dandanas imam točnu sliku kako je izgledala. Bilo smo blatnjavi jer sam odrasla na selu, a kasnije i u gradu stalno smo negdje visjeli vani. Nitko nije imao vlažne maramice. Ruke smo prali prije jela i to je to.
U 2026. godini gotovo sve mame male djece u torbi imaju paket vlažnih maramica! Nikad ne znaš za što će poslužiti. Jer stalno nešto treba brisati.
Gradske mame s prijezirom gledaju blato koje djeca miješaju nakon malo kiše, lete iznad njih s mokrom krpom drhteći od nervoze kad će se čedo više odlijepiti od netom napravljene torte koja je ostavila crne tragove ispod noktiju. S tim se ne može grickati ništa, a ne! Blatnjave ruke su opasne.
Igranje u blatu čini djecu sretnijom
Nema veze što u tlu živi bakterija Mycobacterium vaccae, za koju se ispostavilo da može potaknuti oslobađanje serotonina u mozgu, a to znači da igranje u blatu doslovno može učiniti djecu sretnijom. Sretniji smo i mi kad dodirujemo zemlju, isprobajte to ako još niste. Puno ste sretniji tako nego dok stišćete mokre maramice. Po mogućnosti antibakterijske.
Većina doktora reći će vam isto to. Pitajte ako nikog drugog onda pedijatara trebate li kupati dijete svaki dan. Sigurna sam da će reći "ne" (osim ako ne postoje neke opravdane zdravstvene potrebe za to).
Ja sam pitala našu još kad je malena imala godinu dana. Roditelji koje sam znala svaki dan su kupali djecu, a ja sam, khm, prala malenu povremeno. Pedijatrica, već u svojim 60-ima, pogledala me i rekla: "Hvala bogu da još ima normalnih mama."
Dijete neće biti manje bolesno ako ga stalno perete i "štitite od bakterija", već upravo suprotno, objasnila mi je.
Po praksi izgleda da je bila u pravu. Dok je moja malena bila rijetko bolesna, djeca mama perilica stalno su izostajala iz vrtića.
Naš imunitet ne voli sterilno
Svakodnevno kupanje, naime, miče dobra prirodna ulja i dobre bakterije s kože, a to je ono što je zapravo štiti. Mikroorganizmi su dobri. Naš ih imunitet voli. I jako ne voli antibakterijske maramice.
Imunitet se ne razvija u sterilnim laboratorijskim uvjetima, nego u kontaktu s okolinom. Trebaju se djeca često zaprljati i ostati malo prljava. Tako tijelo trenira obranu, uvjetno rečeno.
Istražite malo, postoje studije koja pokazuju da djeca koja su više u kontaktu sa zemljom, šumom i životinjama rjeđe razvijaju alergije, astmu i autoimune bolesti jer njihov imunosni sustav bolje razlikuje stvarne prijetnje od bezopasnih stvari poput peludi.
Eno su u Finskoj to dokazali, a saznala sam to jer pratim ovog molekularnog biologa koji na jednostavan način ljudima približava znanost.
Pozitivan utjecaj blata
Marja Roslund, Aki Sinkkonen i njihove kolege na Sveučilištu u Helsinkiju i Sveučilištu Tampere napravili su jedan test o pozitivnom utjecaju blata na dječji imunitet, a rezultate studije objavili 2020. u časopisu Science Advances (2020).
Što su točno otkrili? Istraživači su testirali slabi li život u previše sterilnim i gradskim uvjetima naš imunosni sustav. U deset dječjih vrtića u Finskoj u dvorištima u kojima se djeca igraju zamijenili su uobičajene površine (gumeni pod ili tartan, šljunak, asfalt, gumu) zemljom iz šume, travom i mahovinom.
Djeca su se igrala u blatu i na zemlji oko 90 minuta svakog dana. Nakon samo 28 dana uzeti su uzorci krvi te brisovi kože i crijeva. Rezultati su bili fascinantni. Djeca su imala jači imunitet i raznovrsniji mikrobiom.
Kod sve djece koja su se igrala u blatu i zemlji znatno se povećao broj regulatornih T-stanica i proteina (poput IL-10) koji pomažu u sprječavanju alergija i upala, a koža i probava postali su bogatiji dobrim bakterijama koje djeca sa sela imaju u većim količinama od gradske djece.
E, sad, malo je vjerojatno da će vam u lokalnom vrtiću odmah prihvatiti savjet da se maknu gumeni podovi jer je uvijek više zabrinutih roditelja koji bi sigurno burno reagirali na takvo što. No barem doma možete trenirati imunitet.
Za start, bacite antibakterijske maramice.
U stan uselite što raznolikije biljke. Presađujte biljke zajedno s djecom.
Promjene kreću od doma
Imate li balkon, stavite ondje neki drveni sanduk i napunite ga zemljom (ne onom iz dućana, osim ako nema ekološki certifikat!). U nju posadite mahovinu, paprat, neke trave. Pustite djecu da svaki dan prebiru po tome. Ako mogu po pješčaniku, mogu i po ovom, neka grade cestu za autiće ili torte za lutke od zemlje. Dopusti djeci (ili sebi) da rukama prebiru po toj zemlji, presađuju biljke ili se jednostavno igraju u njoj. Bitno je da koža dođe u izravan kontakt s tlom.
Kupujte povrće od lokalnih OPG-ova povrće koje na sebi još ima malo tragova zemlje (mrkva, krumpir, rotkvica). Naravno da ćete oprati to prije jela, ali dok ga uzimate u ruke tijekom kupnje i prije pranja već se izlažete tim prirodnim mikrobima koji nedostaju u "plastičnom" pakiranju. I da, na izlete idite nekamo gdje je sve divlje.
Nije isto provesti nedjelju popodne u urednom gradskom parkiću i negdje gdje će se dijete uvaljati u blato. Znam da vam se ne pere odjeća od blata (ni meni isto), ali moramo prestati ubijati sve mikrobe oko sebe ako želite biti manje bolesni.
Perete li djecu svaki dan prije spavanja, pokušajte to ubuduće raditi svaki drugi dan. Ništa loše im se neće dogoditi, a možda nešto dobro hoće.
I nemojte me pitati imam li vlažne maramice.