Ipak, naš stan je uvijek odisao mirnoćom. Bio je uredan. Čist. Kroz prozore si vidio plavo nebo. Kad je ušla kod nas doma, rekla je: baš vam je lijepo tu, a ja sam pomislila da me možda tješi jer sam znala da je ona cura iz centra, da živi u jednoj od onih kuća za koje su govorili da su tamo samo bogataši.
A onda me pozvala k sebi doma dan iza Božića. I shvatila sam zašto je to rekla.
Ušla sam u tu kuću i ostala paf. Umjesto u čarobnu bajku, ušla sam u neki prostor koji je izgledao napušteno. Kao da tu nitko nije kročio jedno 20 godina pa se nakupilo svega.
Prvo sam morala zaobići ogromnu hrpu cipela pa nizove knjiga ostavljenih uz zidove, zajedno s kojekakvim nasumičnim predmetima da bismo ušli u dnevni boravak. Bor je bio okićen, a oko njega dojam kao na smetlištu. Njezin je tata pomaknuo neku hrpu stvari s kauča da sjednem, ispričavajući se na "malom neredu", a ja sam zurila u hrpe dlaka od njihovog psa posvuda.
I ostavljene kutije ambalaže papira od odmotanih poklona od prije nekoliko dana, a ispod stolića stajala je kutija s pizzom. kad su to naručili, ne znam, jer zadnja su dva dana bila neradna.
Zahod u diskoteci kao primjer čistoće u usporedbi s ovim
Dakle, komadi pizze stajali su tu barem 48 sati. Majka je primijetila moj pogled pa je rekla: Čistačica nam dolazi sutra, sad nije bila 10 dana pa je malo tako...
Malo tako? Što je tek kad je "puno tako", mislila sam…Sve oko mene izgleda je da nitko nije čistio 10 godina, a ne 10 dana. Znala sam da laže, ali znala sam i da uskoro idem doma. Naime, piškilo mi se.
Iako sam osjećala potrebu, nisam htjela ići na wc jer sam vidjela njegovo stanje kad sam prala ruke na dolasku. Bilo je toliko prljavo da je ženski zahod u diskoteci u četiri ujutro izgledao kao najčišće mjesto na svijetu. Malo je reći da sam bila u šoku.
A onda smo nas četiri prijateljice otišle na zajedničko ljetovanje. Naša šminkerica ponašala se kao da je kod kuće. Pojela bi i tanjur ostavila na stolu, skinula bi donje rublje i ostavila ga na podu kupaonice, s kožom i kosom punom pijeska sjela bi na kauč umjesto da se prvo otušira… ukratko, naša je prijateljica bila prljava.
A mi smo čistile za njom, jer ni na jednu zamolbu da nešto (ne) radi nije reagirala potvrdno, samo bi se šalila da se ona došla odmarati, a ne čistiti.
Kad je zaprljala svoju odjeću, počela je posuđivati stvari od nas. I vraćala nam je te stvari prljave. Dosta odvratno.
Navike iz kuće samo je preselila na sve druge kuće. Nismo više išli na zajednička putovanja, između ostalog i jer je našla dečka s kojima je putovala. Jednog dana najavila je radosno kako useljava kod njega. Šest mjeseci kasnije opet je bila kod kuće. Ostavio ju je jer je neuredna, kazala je. Bila je iznenađena. Mi nismo.
I ja sam jednog dečka ostavila (dijelom) zbog neurednosti
Kad smo tek prohodali, znala sam doći kod njega nekad u stan. Bilo je sve uredno. Tek kasnije ću saznati da mu je majka dolazila iz drugog grada svaki drugi vikend da očisti pa bi on mene zvao u stan dan nakon što bi ona otišla.
Naime, uselili smo zajedno. Ponašao se kao da je gost u nekoj kući, i to pijani.
Ostavljao bi stvari tamo gdje mu je bilo zgodno. I kad bi se tuširao, odjeću bi skinuo sa sebe i kao da je zmija ostavio bi svoju "kožu" na podu. U početku sam to skupljala i prala. Onda sam ga upozorila da ću sve što nađem na podu jednostavno baciti u smeće.
Nakon nekoliko tjedana pitao me gdje mu je najdraža majica. Bio ju je nosio, ali se više ne sjeća gdje je, jesam li je oprala. Kažem da sam oprala sve što je bilo u košari za prljavo rublje ili u veš mašini. Ostalo sam bacila. Krpe za pranje poda ne volim baš držati dugo.
Isprika njegove majke
Nisi valjda bacila moju majicu!?, dignuo je glas. Onda je počeo kopati po svom ormaru i skužio…
Nisam samo bacila tu majicu, bacila sam nekoliko majici i jako puno čarapa i donjeg rublja.
Nakon ogromne svađe i optužbi da "nisam normalna", nazvala sam njegovu majku i rekla da dođe po sina. Ispričala mi se. Žena je bila jako uredna, ali je nažalost odgojila razmaženog jedinca koji je od žena očekivao da kupe stvari za njim. Bio je toliko lijen da je ona iz Splita dolazila čistiti njegov stan u Zagrebu!
To je dijagnoza, ne odgoj. Ne možete očekivati da će pacijent nakon izlaska iz takve bolnice biti spreman za suživot s nekim drugim. Drage majke, prestanite čistiti za sinovima.
S trenutnim suprugom sam u ovih 16 godina imala gro svađa, ali mislim da nikad nijedna nije bila oko čistoće.
Vidim da i naša malena lagano kupi navike od nas. Sudjeluje u kućanskim poslovima. Jer u kući smo svi ravnopravni, kako i treba biti.