Zagrepčane je danas probudio potres od 5,5 stupnjeva po Richteru. Pola sata kasnije Majka Priroda poslala nam je još jedan potres i zatresli smo se na nešto slabijih 5,0 stupnjeva, ali jednako zastrašujućih.
Ako nas je htjela uplašiti, uspjela je. Ako nas je htjela podsjetiti da smo pretjerali s tim što joj svakodnevno radimo – primljeno na znanje. Popravit ćemo se. Moramo.
Ako ste jutros pomislili da je ovo kraj, niste jedini. Do nas je stiglo sve ono što obično gledamo na televiziji pa prebacimo na drugi kanal kad nam od šokantnih prizora postane teško u prsima.
Samo sada ne možemo promijeniti program. Zapeli smo. Ovo je naš život.
Ironija nikad nije bila veća pa smo u samo 24 sata prvo dobili naredbu da ne izlazimo iz domova, a onda u pidžamama istrčali iz njih kako bismo spasili živu glavu.
Ove bebe nade zaslužile su bolje od svijeta na koji su došle. Njihove mame nisu zaslužile da u na iznenadnom snijegu i sjevercu u ožujku, u bolničkim papučama, umiruju svoje tek progledalo maleno.Ali ove mame, kao i sve ostale mame su nesutrašive.
Na ulicu su morale i bebe iz Petrove koje u sigurnim rukama svojih majki ogrnutih u bolničke deke možda nisu ni osjetile da se oko njih događa nešto strašno.
U mislima smo s tim hrabrim lavicama koje su prerano dobile priliku neustrašivo zaštititi najveće blago u svom životu.
Za bebe koje još ne smiju u majčin zagrljaj osim medicinskog osoblja brinuli su se i Bad Blue Boysi, koji su pomagali u seljenju njihovih inkubatora. Vatreni dečki s tribina djelima su dokazali da njihovo srce kuca za ovaj grad i onda kad su bili najpotrebniji stavili se na raspolaganje najugroženijima.
Ove male glavice ne znaju u kakvoj su se opasnosti našle. Potres usred globalne pandemije koronavirusa bit će samo priča kojoj će se iščuđavati jednog dana.
Koliko god to patetično zvučalo mnogima, bebe iz Petrove nad kojima danas strepi cijela zemlja naše su svjetlo i naša nada. One možda ne smiruju podrhtavanje tla, ali smiruju podrhtavanje naših usana.
Ove bebe nade zaslužile su bolje od svijeta na koji su došle. Njihove mame nisu zaslužile da na iznenadnom snijegu i sjevercu u ožujku, u bolničkim papučama, umiruju svoje tek progledalo maleno.
Ali ove mame, kao i sve ostale mame, neustrašive su.
Mislimo na njih i šaljemo im zagrljaje, a bebicama želimo - dobrodošlicu. Bit će sve dobro, vidjet ćete.