Životna ironija brojnih blagajnica u turističkoj Hrvatskoj punoj života jest ta da su zaista na moru, ali njegovo plavetnilo i prateći zbor cvrčaka mogu samo zamišljati za blagajnom.
Umjesto šuma valova, šum vrećica i kutija punih pristigle robe preko kojih preskaču u skučenim skladištima, a umjesto cvrčaka cijelo ljeto odzvanjao je bip, bip, bip skenera za cijene.
Dok turisti u japankama nespretno prolaze kraj blagajne zapetljani u ručnike, torbe i napuhane flamingose, našoj blagajnici u sezoni ljeto prolazi u nervozi, gužvi i beskonačnim smjenama popraćenim mišlju: koliko još do kraja?
Jer statistički gledano, trgovina je ženski sektor: one su na prvim linijama blagajni.
Od svibnja do listopada u Hrvatskoj se odigrava najveća predstava: turistička sezona. U njoj je prošle godine sudjelovalo više od 20 milijuna glavnih glumaca tj. turista, a sporedne uloge igrali su recepcioneri, iznajmljivači apartmana, konobari, kuhari, taksisti – svi oni koje TV ekipe svakodnevno zaustavljaju s pitanjem: Jeste li zadovoljni sezonom? Ima li posla? Tko najviše, a tko najmanje troši? Među njima su i manje vidljive, rijetko kad za išta pitane, i naše blagajnice.
Turistička sezona donosi milijune eura prihoda, ali one koje ju svakodnevno guraju s druge strane pulta, u prosjeku zarade oko 1060 eura neto, što je ispod državnog prosjeka. Sezonke na obali često dobivaju smještaj i refundaciju puta, ali cijena tog aranžmana su smjene od deset sati i ljeto koje prolazi u ritmu skenera.
Može li pola lubenice?, turisti pitaju kao da je riječ o pola kugle sladoleda. Rečenica je to koju blagajnica čuje više puta dnevno. Lubenica u prosjeku teži desetak kilograma, a kroz njene ruke prođu i stotine kilograma tjedno. Na prvu ne djeluje strašno, ali kad se zbroji sa svim ostalim paletama, sanducima i robom koju podiže, naš simbol rashlađenog ljeta za nju postaje još jedno opterećenje kralježnice, uteg od kojeg bole leđa i ramena i otiču noge.
Može druga kasa?, čuje se iz reda koji vijuga do frižidera pivama dok domaći i turisti gube strpljenje. Blagajnica je na kasi sama jer njena kolegica pokriva odjel pekare, a mrki pogledi usmjereni su u nju stvaraju joj utisak kao da je osobno kriva za manjak ruku na terenu.
Blagajnica uz koju smo odrastali htjela je otputovati na more
Sindikati ističu kako u hrvatskim trgovinama kronično nedostaje 10 tisuća radnika - brojka je to koja svako ljeto raste zajedno s redovima pred blagajnama. Razlog leži u teškom fizičkom radu, smjenama, prekovremenima, zahtjevima da radnik bude tehnički pismen i da zna strane jezike.
Strpljenje s turistom koji pokušava platiti sladoled dolarima, suosjećanje prema bakici koja je na kasu istovarila vrećicu punu žutih centiša, ljubaznost prema već pogubljenom lokalnom pijancu koji prije podneva dolazi po svoju petu pivu, slijeganje ramenima na Zašto je sve poskupilo?, Kako mi ovdje ne prolazi kartica, a inače svuda radi?!…
To je sve blagajničin emocionalni maraton, ili ono što bi sociolozi stručnije nazvali emocionalni rad.
Nije važno što joj noge otiču, što klima ne radi, a serviser je na godišnjem (istinita priča!) ili što prolazi burnout nakon 10-satne smjene – kupac je uvijek u pravu i mora se osjećati dobro.
Blagajnica uz koju smo odrastali htjela je otputovati na more. Ironično, sada shvaćamo da to isto želi i blagajnica koja na moru radi. Njihovo ljeto nisu bili plavetnilo i cvrčci, već beskonačne subote koje su progutale nedjelje, redovi koji poput zmija vijugaju između polica, lubenice što paraju kralježnicu i osmijesi pribijeni na lice kao što je bedž s imenom na radnoj kuti.
Na kraju ljeta turisti se razbježe kućama s magnetima, školjkama i nasmijanim fotografijama s odmora. Poslodavci u bilježnicama zbrajaju promet, novinari ispisuju analize o rekordnoj ili propaloj sezoni. Klasika. A naša blagajnica?
Ona će na kraju ljeta u kostima brojati stotine sati rada nakupljenih u nogama, tisuće bipova u glavi koji odzvanjaju čim položi glavu na jastuk i žaliti se susjedi na ramena bolna od svega što je podizala za tuđa ljetovanja. Njena leđa podsjećat će je da je njeno tijelo radni alat, trošak, statistika.
Ona će, kao i dosad, maštati o moru i odmoru. Jer, ljeto kraj nje prođe kao scena s razglednice ili fatamorgana, i ostavlja iza sebe najveću ironiju: blagajnica je bila na moru. Samo s druge strane pulta.