Više od dva mjeseca Zvonimir i Matea vrijedno su gradili svoj božićni gradić, pazeći na svaki pa i najsitniji detalj. Bio je 15. listopada kada su se upustili u ovaj projekt, a par dana prije Božića službeno je završena gradnja gradića koji svojom ljepotom oduzima dah.
S obzirom na to da se moja cura Matea prije bavila minijaturama, sam redoslijed događaja bio je očekivan, priča Zvonimir.
Početkom listopada razgovarali su kakvo će božićno drvce imati ove godine. Guglali su, "pinterestali", vidjeli par slika "etažnog" božićnog drvca i to je, kažu, bilo to - ljubav na prvi pogled.
Oboje smo kreativci pa smo se odlučili za jelku "na etaže". Prvotna ideja je bila da kupimo pravo drvce i da posječemo grane, ali onda smo zaključili da je to, ne samo bačen novac, već nam je prvenstveno bilo žao osakatiti drvce i odlučili smo se za šperploče, nosače, štafle i stiropor, nabraja Zvonimir.
Konstrukcija i podloga napravljene su od spomenutih materijala, a jednom kada su krenuli s izradom, ideje su same dolazile.
Kućice u selu su rađene od kartona i na njih smo lijepili isprintane predloške kuća, te nadograđivali prozorima, terasama, ukrasima...
Utrošeno je preko 5 metara kvadratnih kartona na izradu kućica, tunela, sobu Djeda Mraza, namještaj..., objašnjava Zvonimir kako je nastajao gradić za koji je bilo potrebno izdvojiti 2000 kuna.
Na samoj jelki je oko 30 metara kabela s led lampicama, a za umjetni snijeg potrošili su, kažu, pet bočica snijega u spreju.
Čak smo radili i kombinaciju sode bikarbone i pjene za brijanje ne bi li dobili što realniji snijeg, kaže Zvonimir.
99 posto onoga što se vidi na slikama je ručno rađeno, a materijali za izradu bili su uistinu šaroliki - od čačkalica, šibica i kartona, preko stiropora, vatelina i filca, spužbe, pluta i fimo mase do novinskog papira, brašna i soli.
Da, i toga je bilo, kaže Zvonimir i dodaje da se pazilo na sve do najsitnijeg detalja. Dokaz za to su stol u kući Djeda Mraza, pero u tintarnici, šalica čaja na stoliću...
Osim repromaterijala, među detaljima koje su kupili su lampice, par sitnih figurica i vlakić, ali čak su i taj vlakić modificirali, obojali, osvijetlili... Sve ostalo su, kako je već spomenuto, ručno radili.
Najsitnije figure i mini gnomove smo izrađivali od fimo smjese, filca... Htjeli smo da svaka etaža ima svoju priču povezanu u cjelinu, kaže Zvonimir.
Na kraju to izgleda ovako - u podnožju je gradić, na prvom katu su soba i dvorište Djeda Mraza, na drugom je radionica u kojoj gnomovi pakiraju i šalju pakete, kat iznad rezerviran je za Grinchevu pećinu i na samom vrhu je Grinch.
Uglavnom u cijelu priču uloženo je puno ljubavi, truda, vremena, živaca i novaca. No, u izradi svakog detaljčića smo uživali kao djeca u pješčaniku.
Nadam se da će ova naša priča inspirirati i druge da otkriju djecu u sebi i da će djelovati terapeutski kao i na nas u ovo pandemijsko doba, zaključio je Zvonimir, a kako izgleda čarolija za koju su zaslužni njegova djevojka i on pogledajte u našoj galeriji.