Na 82. rođendan Barbre Streisand prisjetili smo se njezina filma "Djevojka koju sam volio" ("The Way We Were"), koji je postao popularan među ljubiteljima ljubića iako nema klasični sretni kraj, a u središtu se nalazi netipična filmska junakinja.
1. Nije ga bilo lako snimati
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Barbra Streisand i Robert Redford bili su jedni od najpopularnijih glumaca u Hollywoodu. Kada su mediji otkrili da par radi na istom filmu, javnost je bila oduševljena, a obožavatelji su koristili svaku priliku kako bi ih "ometali" na snimanju. Od mase obožavatelja posebno je bilo teško snimiti završnu scenu filma, koja se odvijala na Manhattanu.
2. Suprotnosti se privlače ispred i iza kamere
Barbra Streisand u filmu je utjelovila neustrašivu marksističku aktivisticu Katie Morosky koja se zaljubljuje u Hubbella Gardinera (Roberta Redforda) iako je on njezina sušta suprotnost. Barbra i Robert postali su dobri prijatelji na snimanju premda su imali posve drukčiji pristup glumi.
Ona je oduvijek bila tip glumice koja svaki detalj u scenariju istražuje do najsitnije pojedinosti, dok je on bio intuitivniji u obavljanju svoga posla.
3. Film nije trebao biti "ljubić"
Iako se "Djevojka koju sam volio" danas smatra jednom od najpamtljivijih ljubavnih priča s filmskog platna, taj uradak slavnog Sydneyja Pollacka trebao je biti više fokusiran na politička zbivanja. Riječ je, naime, o prvom holivudskom filmu koji je progovorio o McCarthyjevoj eri "lova na vještice".
No što zbog političkih pritisaka, a što zbog nevjerojatne kemije između dvoje glavnih glumaca – u montaži je film poprimio malo drukčiji ton. Ta se odluka nije svidjela glavnim glumcima.
Film "Djevojka koju sam volio" nije postigao značajan uspjeh kod kritičara, ali je bio – i ostao – iznimno cijenjen među publikom i 45 godina od premijere. Tome je pridonijela i glavna junakinja filma, koju je maestralno odigrala Barbra Streisand, a koja je za tu ulogu bila nominirana za Oscara u kategoriji najbolje glumice.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća nije bilo uobičajeno vidjeti žensku protagonisticu na velikom platnu koja prkosi društvu i stereotipima, a u konačnici i svojem suprugu zbog vlastitih radikalnih vjerovanja.