Trećeg lipnja na zagrebačkoj Šalati grupa Elemental će održati koncert povodom 25 godina postojanja. Dvadeset i pet godina britkih tekstova, angažiranih i romantičnih, na svoj prepoznatljiv način iznijela je Mirela Priselac Remi, pjevačica i tekstopisac, a ponekad i glas svih onih koji žele mijenjati društvo, predrasude i stereotipe.
Remi nam je otkrila da će najavljeni koncert biti sve osim klasičnog koncerta, jer će izvesti set listu pjesama koju do sada još nisu prezentirali javnosti, složenu taman za ukus ljudi koji prate „Elemental“ kao i za gušt onih u bendu.
Pripremate li na koncertu kakvo iznenađenje?
U pripremama i niskom startu smo od kraja prošle godine, pa čak su i novi singlovi „Hajde ljubav dođi“ i „Usta na usta“ tu da bi nam dali vjetar u leđa za ostatak ove slavljeničke godine. Set lista je sastavljena i uvježbavamo je, iskušavamo na koncertima koji prethode Šalati. A u nešto sitno izmijenjenom poretku svirat ćemo je i poslije Šalate, na koncertima i festivalima diljem regije. Što se tiče iznenađenja, teško mi je o tome jer onda kvarim iznenađenje, hehe...
Upravo je izašao spot za pjesmu „Usta na usta“, koju opisuju i kao izvorno Elementalovsku, kako ste kroz sve te godine uspjeli ostati autentični i svoji i zapravo uvijek zadržati taj neki prepoznatljivi zvuk koji već na prve taktove pjesme daje do znanja da je to Elemental?
Uh, ja se ne bih složila da je riječ o pjesmi koja je izvorno Elementalovska, osim činjenice da i Shot i ja repamo na njoj, što je možda i jedina poveznica s onim što ste od Elementala „navikli“ čuti.
Potrudili smo se izmisliti neki novi zvuk u kojem se dobro osjećamo i koji nam, iako je nov, stoji kao saliven. Ubacili smo nove instrumente, ali smo i sami morali svoju kreativnost „navući“ u novom pravcu. Mislim da se dosta čuje utjecaj synth muzike, što je plod promišljanja našeg Davora Zanoškog ali i odraz mnogih live nastupa gdje nam je synth zvuk sve prisutniji.
Što Vama prvo padne na pamet kada se spomene četvrt stoljeća Elementala, jeste li uopće mogli i zamisliti da će bend toliko trajati?
Nismo se previše opterećivali brojkama, ni u privatnim životima pa ni u profesionalnim, zato nas je možda najviše iznenadila ova velika brojka od 25. Kad si za karijeru odabereš nešto što voliš svim srcem i dobro se osjećaš dok radiš, ne brojiš godine nego samo uživaš i ploviš po svom. Mnogo je ljudi prošlo kroz bend tijekom 25 godina, ali ova postava koja već sigurno desetljeće radi zajedno ima neku posebnu kemiju, radišnost i sreću koja nam omogućava da i dalje napredujemo. Nadam se da nam se to neće potrošiti.
Koje su Vam danas najljepše uspomene s početaka Elementala, a što Vam možda nije ostalo u tako lijepom sjećanju?
Bilo je mnogo svirki koje su imale grozne tehničke uvjete, i zbog kojih sam s pozornice silazila uplakana. A bilo je i mnogo onih koje su imale sjajnu publiku zbog kojih sam s pozornice silazila uplakana, ali od sreće. Kad smo počinjali, nismo mogli ni sanjati da ćemo puniti tako velike klubove diljem Balkana i svirati na ogromnim festivalima!
Nikada nismo gledali neku veću sliku niti slagali megalomanske planove, uvijek smo išli od svirke do svirke, od albuma do albuma i nadali se da ćemo ljudima koji nas slušaju pružiti poneki trenutak sreće. I možda su upravo ti mali momenti, te male stvari, ono najljepše što ostaje u sjećanju.
Napisali ste i otpjevali od tada brojne odlične pjesme, ali vjerujem da u srcima fanova „Elementala“ pjesme poput „Dal' sjećaš se“ i „Romantika“ imaju posebno mjesto, imaju li te stare pjesme i za vas posebnu važnost i težinu?
Ne prođe nastup a da ne odsviramo „Romantiku“, ako ne prema našim željama, onda zbog toga što je ljudi žele čuti pa iz publike dovikuju da je sviramo. A nama nije teško, jer je to pjesma kojoj dugujemo mnogo toga, pa je i rado sviramo. „Dal sjećaš se“ pak sviramo u posebnim trenucima, često na velikim obljetnicama... I eto, ipak sam otkrila jedan biser sa set liste za Šalatu, haha....
Čitam komentar ispod spota za aktualni singl „Hajde ljubav dođi“, kaže Zadrti sam rocker/punker od kad znam za sebe. Cijeli život - Metallica, Sabbathi, Zeppelini, punk, blues, metal. Al vas stvarno obožavam. Eto taman mislio nova stvar... Moraju nekaj zasrat, predugo su na sceni. Kad ono opet zakon stvar. Vaši fanovi zaista su šaroliko mnoštvo, ljubitelji različitih glazbenih žanrova i stilova, slušate li i vi raznoliku glazbu?
Najdraže mi je kad tako osvojimo nekoga tko „prema definiciji“ nije reper ili ljubitelj/ljubiteljica rap muzike. To mnogo govori o otvorenosti naših slušatelja da nam dopuste da ih iznenadimo i svaki put iznova osvojimo. Što se mene, osobno, tiče, ja sam u regiji indie zvuka već godinama, odavno više nisam isključivo reperica. U biti, mislim da bih se mogla definirati kao „istražiteljica“, stalno tražim neki novi zvuk koji će me privući. Većina toga je s indie scene, ali neki puta me privuku i velika imena s top ljestvica, jer sve to što upijem negdje izlazi kad stvaram muziku s Elementalom ili mimo.
Kakav odnos imate s publikom, zaustavljaju li Vas ljudi na ulici želeći se fotografirati s Vama?
Ono što sam shvatila, tijekom godina, jest da su ljudi u manjim gradovima neposredniji u tom pristupu „ljudima koje su vidjeli na TV-u“ ili čiju muziku rado slušaju. U Zagrebu su ljudi malo rezerviraniji nego u npr. Beogradu ili Sarajevu, ali to ima veze i s našim zagrebačkim mentalitetom. I kada me zaustave, gdje god to bilo, nikada mi nije teško izdvojiti trenutak jer znam da bi i meni bilo drago da se fotografiram s nekim čije su mi pjesme drage.
Poznati ste i po svom društvenom angažmanu pa ste otvoreno govorili i o lošem stanju u Zagrebu tijekom vladavine Milana Bandića, mislite li da se situacija sada promijenila? Je li moguće da jednog dana uđete u politiku?
Ne ulazim u politiku zato što o njoj, na teoretskoj razini, zaista malo znam. Više znam o njoj iz primjenjene perspektive građanke koja plaća poreze i želi da ljudi koji sam odabrala da me zastupaju u Gradskoj skupštini ili Saboru pošteno odrade svoj posao! U krajnjoj liniji, zato i postoje.
Bez nas, glasača, nema ni političara na pozicijama – to je nešto na što stalno podsjećam kako bih ohrabrila svoje sunarodnjake da budu hrabriji u kritici vladajućih.
Što se tiče Zagreba, čini mi se da ide u boljem pravcu, svakako u transparentijem, ali trebat će još mnogo godina da se vide neke konkretne promjene... Nije lako ispraviti 20 godina „krive Drine“, niti to očekujem da se dogodi preko noći ili u jednom mandatu.
Oduvijek ste angažirani i u borbi za veću ravnopravnost spolova, možete li izdvojiti neki trenutak kada ste na vlastitoj koži osjetili koliko su žene nejednake naspram muškaraca?
Evo, imate najnoviji primjer rasprave o mojim kratkim hlačicama i najlonkama u jednoj mozaičnoj emisiji, za koji sumnjam da bi se vodio da je u mom sjedalu bio muškarac. OK, da je došao u najlonkama, o tome bismo možda i raspravljali, ha ha... Ali mislim da shvaćate o čemu govorim.
Za žene u profesionalnom životu postalo je „normalno“ da budu izložene kritici fizičkog izgleda i modnih odabira, dok je za muškarce to rijedak slučaj. Eto, i na tom polju bih voljela da nemamo dvostruke standarde. Rado ću prihvatiti komentare mog fizičkog izgleda, ako ćemo u narednoj prilici, komentirati izgled mojih kolega muzičara.
Eto, ipak već 25 godina vrlo uspješno funkcionirate u pretežno muškom bendu, i za većinu publike Elemental i jest Mirela Priselac Remi. Je li potrebno biti snažna, neovisna žena da bi se to postiglo?
Ja baš mislim da je Elemental jedan od rijetkih bendova gdje i drugi članovi imaju svoje ime i prezime, pa i svoje mjesto pod lupom javnosti. Time ne umanjujem vaše konstatacije o mojoj snazi i neovisnosti, ali smatram da se bend prepoznaje kao kohezivna skupina, a ne kao samo vokali koji su po svojoj definiciji „istureniji“ što se tiče javnih nastupa.
Prije tri godine objavili ste i knjigu poezije „Masarykova“, zašto ste je nazvali baš po toj ulici, što Vam ta ulica znači?
S obzirom da je to bio moj prvi samostalni istup u pjesničke vode, barem što se tiče ove „tihe poezije“, nazvala sam zbirku po svojoj „sigurnoj zoni“ da samu sebe malo zaštitim i učinim se sigurnijom u novoj ulozi. Rođena sam u centru grada, poznajem te ulice kao dlan, a Masarykova je vječno na mojoj ruti špalira. Zagreb je moja velika ljubav i drago mi je da moja prva pjesnička zbirka nosi ime takvog snažnog toponima.
Nastavno na već spomenuti singl „Hajde ljubav dođi“, je li i Vama došla (nova) ljubav, jeste li trenutno zaljubljeni?
Ja sam uvijek zaljubljena. Da nisam, bilo bi mi puno teže dolaziti do onog osjećajnog dijela sebe iz kojeg izlaze stihovi i note.
Žene škorpione opisuje se kao neustrašive, direktne, žene koje će uspjeti prijeći preko svake prepreke u životu i suočiti se s problemima te uzdignuti glave nastaviti dalje, pronalazite li se u tom opisu?
Zvijezdama ispod kojih hodaš uvijek se trebaš osmjehivati, a ja se nadam da sam rođena pod jednom sretnom.
Fotografije su nastale u kafiću "Pločnik", kojem zahvaljujemo na ustupanju prostora za potrebe snimanja.